Toliko je neotkrivenih i skrovitih mjesta na istočnoj obali Istre, da je tomu teško povjerovati. Jedan od bisera malih srednjovjekovnih gradića, ako se tako može nazvati skup od desetak kamenih kuća opasanih velikim kamenim zidom te markantnom crkvom s impozantnim zvonikom, svakako je drevni Mutvoran. Mutvoran, a ne Motovun kako bi neki u igri riječi mogli zamijeniti nazive ova dva mala bisera istarske srednjovjekovne graditeljske baštine koja su međusobno udaljena 80-tak kilometara.

Mutvoran danas broji nešto manje od trideset stanovnika, većinom staraca. Nekada je vrvio školarcima, a danas je jedno od brojnih napuštenih povijesnih mjesta u Istri. Upravo mu to daje tu posebnu dozu tajnovitosti i skrovitosti dok šetate njegovim uskim neasfaltiranim uličicama. Čut ćete samo vjetar, poneki lavež pasa, a ljeti neumorne cvrčke dok sa svih strana pogled puca na zanimljivu okolicu i sela poput Marčane, Krnice i okolnih stancija…

Ovdje nećete naići na gužvu, masu ljudi

Drugih dana, ako nema sprovoda na obližnjem groblju, sugovornika ćete teško naći. Nema ni kafića, ni restorana. Ali zato možete uživati u samoći starih zidina, bršljanom obraslih kuća, vjetru koji huji kroz otvore velikog zvonika, a ako vam se posreći, možda će upravo tada biti otvorena velika vrata župne crkve svete Marije Magdalene da otkrijete njene skrivene tajne ili se uspijete popeti na vrh zvonika. Dakle, pravi odmor za dušu i tijelo.

No, dotaknimo se i nekoliko povijesnih činjenica bez kojih nema prave priče o nekom mjestu. Iz bogate povijesti ovog gradića najviše se spominje da je mutvoranska utvrda, čiji se ostaci naziru na samom ulazu u gradić, za rimske i kasnije bizantske vlasti štitila pristup nedalekoj luci Budavi, danas maloj sportskoj i ribolovnoj lučici te ribogojilištu. Spominjalo se mjesto i na Rižanskoj skupštini 804. godine te u Istarskom razvodu, a pulski su plemići Sergijevci u 14. st. u okolici Mutvorana posjedovali veća imanja.

Doseljenici iz Dalmacije

Tu su i Mlečani 1336. u kaštelu smjestili vojnu posadu. Kuga je početkom 16. stoljeća, a potom i u 17. opustošila grad, a kada su doseljenici iz Dalmacije u 16. stoljeća osnovali obližnje selo Krnicu, Mutvoran propada.

Kao spomen tom prošlom vremenu u središtu Mutvorana svjedoči upravo bivša župna romanička crkva Svete Marije Magdalene, koja se spominje još davne 490. godine. U njoj je iznimno bogati inventar. Glavni renesansni oltar izrađen je od drva, što je u Istri prava rijetkost budući da je većina oltara od kamena i mramora.

Na njemu su kipovi svetaca kojima su bile posvećene nekadašnje crkvice u okolici. One su tokom vremena nestale, jedino se između Krnice i Raklja još mogu naći ostaci crkve Sv. Teodora, te kraj sela Cveki crkva Sv. Jakova, i ona sv. Roka u Krnici.

Glavni položaj

Nekad je ova velebna crkva koja zauzima glavni položaj na brdašcu iznad Drage, kako se naziva okolna udolina ispod brda, okupljala vjernike iz cijele okolice, posebice na dan nakon Uskrsa, kada su mještani susjednog sela Marčane i ostali preko Drage dolazili procesijom u Mutvoran i cijeli se dan družili i u loži »pićili« kuhana jaja. Danas se pak misa služi tek dvaput mjesečno, a tijekom godine veći se broj vjernika okuplja 21. srpnja, te prve nedjelju u listopadu kada se slavi Sv. Marija od Ruzara.

Danas su, nažalost, rijetki šumski putovi od Marčane do Mutvorana prohodni, ali avanturisti i pješaci vrlo će se lako snaći i u sat vremena kroz predivnu grabrovu šumu uspeti se na vrh Mutovara za nešto više od sat vremena. Biciklistima ne bih preporučila da se od Marčane šumskim putovima probijaju do Mutvorana, jedino onima željnima dobre avanture, grbavog terena i orijentacijske vožnje.

U ovoj uistinu posebnoj crkvi osim vrijednog drvenog oltara čuva se još jedan kuriozitet, spomenik mutvoranske tradicije – vijenac za vjenčanje od šarenih vrpci, koje su udajom nadodavale mutvoranske nevjeste.

Prije nekoliko godina vijenac je restauriran, a ni najstariji žitelji se ne sjećaju kada je zadnja mladenka nosila taj vijenac.

U neposrednoj blizini crkve nekada je bio župni dvor, a danas ruševine i zatrpana cisterna. Odmah prije ulaza u mjesto bio je i drugi župni dvor, koji je u privatnom vlasništvu. Taj je župni dvor nakon preseljenja župnika u Krnicu 1912. godine postao školom, koja je ugašena 1949. Tamo se svojevremeno održavala nastava na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Mutvoran je opasan zidinama

Na jednom dijelu zidine prelaze u kulu, a dio zidina je uklonjen nakon drugog svjetskog rata. Uz zidine vodi šetnica s koje se spuštaju seoski putovi na njive i livade u Dragi.

Ispred ulaza u mjesto nalazi se i gradska lođa koja sama po sebi nije zanimljiva, osim po sadržaju koji krasi njene zidove. Često ih posjetitelji ne zamjećuju, ali vrijedno je stati na desetak minuta i promotriti vrijedne izloške. Riječ je o nizu reljefa u kamenu izrađenih negdje krajem 11.st. Nazivaju se Mutvoranski bestijarij jer prikazuju životinje (bestiae). Dobili su i taj naziv jer su otkriveni u Mutvoranu gdje su bili dio neke porušene crkve. Pokraj svake divlje životinje nalazi se jedna pitoma i tako redom pa se tako janje nalazi kraj vuka, tele do lava… Ispod glave pitomih životinja nalazi se uvijek stilizirani list, dok divlju životinju uvijek karakteriziraju iskešeni zubi.

Kako navode stručnjaci, vjerojatno je riječ o starom prikazu inspiriranom Starim zavjetom (knjiga proroka Izaije) jer redoslijed životinja u kamenu odgovara dijelu knjige proroka Izaije. Poruka Izajinog teksta i ovih prikaza je vizija nekog novog boljeg svijeta u kojem će vladati mir, u kojem će i divlje i pitome životinje biti u slozi i miru.