Home Blog Page 21

Momjan: Kroz carstvo neodoljivog momjanskog muškata

0

Razvoj poljoprivrede kroz turizam krilatica je istarske poljoprivrede koja se snažno oslanja upravo na ovu gospodarsku djelatnost, bilo da se radi o prodaji poljoprivrednih proizvoda direktno u restorane i hotele, ili pak o dodatnoj ponudi poljoprivrednika na svojim imanjima i agroturizmima. Poljoprivrednici stupaju na scenu i kada su u pitanju izleti unutrašnjom Istrom gdje je kušanje autohtonih proizvoda ono što se gostu mora pokazati i ponuditi kako bi stekao autentičan doživljaj neke destinacije.

Upravo stoga izlet “Put čarobnog muškata” dobrodošla je inicijativa za ugledne vinare iz mjesta Momjan koji svoju ponudu i brend grade upravo na ovoj sorti grožđa koja je bila gotovo iskorijenjena 50 – tih i 60-tih godina prošlog stoljeća. Budući da  takav vid turističke ponude dosad u Istri, koja je bogata vinskim cestama i vrhunskim podrumima, nije postojao, tim iz porečke tvrtke Parenzana osmislilo je nov proizvod koji će dodatno valorizirati ovu autohtonu sortu Momjanštine, zahvaljujući položaju i mikroklimi jedinstvenoj na svijetu.

Pogled na Momjan
Start vinskog izleta
Savršene vizure

Riječ je o obilasku tri podruma, inače poznatih proizvođača momjanskog muškata u Istri – podruma Kabola, agroturizma i vinskog podruma Sinković te restorana i vinarije Prelac. U sva tri podruma kušaju se muškati, ali i druge vrste vina koje predlože vinari uz domaći pršut i sir. Budući da Prelac i Sinković imaju u sklopu podruma i svoje restorane, odnosno agroturizam, tom prilikom prezentiraju i druge svoje proizvode. Sinković tako posjetiteljima uz degustaciju prezentira svoje domaće rakije, ali i sokove, marmelade, dok Prelac daje na kušanje svoje ekstra djevičansko maslinovo ulje.

img_20150521_113149
Kod obitelji Markežić

Cilj je prikazati široj publici Istru kao hedonističku destinaciju te ju približiti svima, a ne samo specijalnim grupama i takozvanim VIP individualcima. Ujedno, ovim se izletom također obogaćuje ponuda unutrašnjosti Poluotoka. Posebnost je što se vlakićem ide do vinarija uz same vinograde uz zabavu u vlaku zahvaljujući  harmonikašu.

img_20150521_112038-copy
Ništa bez harmonike

Momjanski vinari

Vinski podrum obitelji Markežić, poznat pod vinskim brendom Kabola, već je znan domaćoj i stranoj publici. Prekrasno imanje okruženo vinogradima s drevnim podrumom i amforama u kojima se čuva vinska kapljica s ovog područja u pamćenju su ostali urezani mnogim vinoljopcima i novinarima koji dolaze u ovaj kraj. Iako ne vode statistike, ovaj vinski podrum pohode na stotine posjetitelja, a otvoren je svaki dan. Ovaj vinar ima pod vinogradima 20 hektara zemljišta, a 70 posto je malvazija, dok muškat čini manje od 10 posto nasada.

Bajkovita stancija
img_20150521_113003
Obilazak i degustacija

img_20150521_113947-copy

Otvoreni su cijele godine i primaju grupe i individualce, a po najavi imaju vođene ture i degustacije u podrumu. U sklopu vinarije imaju i enoteku gdje može doći svatko bez najave i kušati vina.

Obitelj Sinković

img_20150521_125330-copy
Obitelj Sinković proizvodi i rakije

Njihova vinarija ima oko 10 hektara vinograda, a 60 posto od toga je pod muškatom. Ukupno proizvode oko 150 hektolitara vina, a muškata suhog i polusuhog oko 80. Njihov je cilj, budući da se nalaze u Momjanu, carstvu muškata, da se više fokusiraju na to vino. Varijante su raznolike. Imaju stoga muškat momjanski suhi, muškat momjanski polusuhi, muškat momjanski slatki i muškat   ružu, odnosno porečki muškat u suhoj i polusuhoj varijanti. Također, poznati su po svojim rakijama, ali i vijetnamskim svinjama koje dočekuju goste na ulazu u njihov agroturizam.

img_20150521_124637-copy
Prizor iz agroturizma San Mauro
img_20150521_124445-copy
Kućni ljubimci

Odmah u blizini Sinkovića nalazi se i vinski podrum obitelji Prelac koja se najprije počela baviti ugostiteljstvom, a tek kasnije su počeli plasirati i svoja vina, te u konačnici ekstra djevičanska maslinova ulja. Pod vinogradima imaju oko 10 hektara zemljišta. Ujedno bave se i iznajmljivanjem. Timka Prelac, koja zajedno sa svojom obitelji već godinama vodi restoran i vinski podrum, rekla je da ovakve inicijative   treba podržati jer se radi o jedinstvenom izletu.

Vinski turizam

Ujedno radi se i na zaštiti izvornosti momjanskog muškata, a na ovom području već je posađen i matični nasad. Momjanski muškat posebno se promovira i u sklopu manifestacija na ovom području koje se naziva Carstvo muškata gdje postoji jako puno malih proizvođača i pet velikih proizvođača – takozvanih muškatira.

 

Mutvoran: Utvrda kao drevno izletište

0

Toliko je neotkrivenih i skrovitih mjesta na istočnoj obali Istre, da je tomu teško povjerovati. Jedan od bisera malih srednjovjekovnih gradića, ako se tako može nazvati skup od desetak kamenih kuća opasanih velikim kamenim zidom te markantnom crkvom s impozantnim zvonikom, svakako je drevni Mutvoran. Mutvoran, a ne Motovun kako bi neki u igri riječi mogli zamijeniti nazive ova dva mala bisera istarske srednjovjekovne graditeljske baštine koja su međusobno udaljena 80-tak kilometara.

20161224_103653
Ulaz u Mutvoran
20161224_103241
Impozantni zvonik

Mutvoran danas broji nešto manje od trideset stanovnika, većinom staraca. Nekada je vrvio školarcima, a danas je jedno od brojnih napuštenih povijesnih mjesta u Istri. Upravo mu to daje tu posebnu dozu tajnovitosti i skrovitosti dok šetate njegovim uskim neasfaltiranim uličicama. Čut ćete samo vjetar, poneki lavež pasa, a ljeti neumorne cvrčke dok sa svih strana pogled puca na zanimljivu okolicu i sela poput Marčane, Krnice i okolnih stancija…

20170105_143921
Pogled puca na sve strane

Ovdje nećete naići na gužvu, masu ljudi

Drugih dana, ako nema sprovoda na obližnjem groblju, sugovornika ćete teško naći. Nema ni kafića, ni restorana. Ali zato možete uživati u samoći starih zidina, bršljanom obraslih kuća, vjetru koji huji kroz otvore velikog zvonika, a ako vam se posreći, možda će upravo tada biti otvorena velika vrata župne crkve svete Marije Magdalene da otkrijete njene skrivene tajne ili se uspijete popeti na vrh zvonika. Dakle, pravi odmor za dušu i tijelo.

No, dotaknimo se i nekoliko povijesnih činjenica bez kojih nema prave priče o nekom mjestu. Iz bogate povijesti ovog gradića najviše se spominje da je mutvoranska utvrda, čiji se ostaci naziru na samom ulazu u gradić, za rimske i kasnije bizantske vlasti štitila pristup nedalekoj luci Budavi, danas maloj sportskoj i ribolovnoj lučici te ribogojilištu. Spominjalo se mjesto i na Rižanskoj skupštini 804. godine te u Istarskom razvodu, a pulski su plemići Sergijevci u 14. st. u okolici Mutvorana posjedovali veća imanja.

Doseljenici iz Dalmacije

Tu su i Mlečani 1336. u kaštelu smjestili vojnu posadu. Kuga je početkom 16. stoljeća, a potom i u 17. opustošila grad, a kada su doseljenici iz Dalmacije u 16. stoljeća osnovali obližnje selo Krnicu, Mutvoran propada.

20161224_102726
Specifična kamena vrata
20161224_103014
Grb ovog imanja
20170105_143838
Uvijek u dobrom društvu
20161224_103329
Istarski motivi

20161224_103357

 

 

Drveni oltar vrijedan divljenja

Kao spomen tom prošlom vremenu u središtu Mutvorana svjedoči upravo bivša župna romanička crkva Svete Marije Magdalene, koja se spominje još davne 490. godine. U njoj je iznimno bogati inventar. Glavni renesansni oltar izrađen je od drva, što je u Istri prava rijetkost budući da je većina oltara od kamena i mramora.

Na njemu su kipovi svetaca kojima su bile posvećene nekadašnje crkvice u okolici. One su tokom vremena nestale, jedino se između Krnice i Raklja još mogu naći ostaci crkve Sv. Teodora, te kraj sela Cveki crkva Sv. Jakova, i ona sv. Roka u Krnici.

Glavni položaj

Nekad je ova velebna crkva koja zauzima glavni položaj na brdašcu iznad Drage, kako se naziva okolna udolina ispod brda, okupljala vjernike iz cijele okolice, posebice na dan nakon Uskrsa, kada su mještani susjednog sela Marčane i ostali preko Drage dolazili procesijom u Mutvoran i cijeli se dan družili i u loži »pićili« kuhana jaja. Danas se pak misa služi tek dvaput mjesečno, a tijekom godine veći se broj vjernika okuplja 21. srpnja, te prve nedjelju u listopadu kada se slavi Sv. Marija od Ruzara.

ie_1211
Unutrašnjost monumentalne crkve

 

20161224_103223

20161224_103148

20161224_103127

Danas su, nažalost, rijetki šumski putovi od Marčane do Mutvorana prohodni, ali avanturisti i pješaci vrlo će se lako snaći i u sat vremena kroz predivnu grabrovu šumu uspeti se na vrh Mutovara za nešto više od sat vremena. Biciklistima ne bih preporučila da se od Marčane šumskim putovima probijaju do Mutvorana, jedino onima željnima dobre avanture, grbavog terena i orijentacijske vožnje.

20161224_094605
Na putu od Marčane do Mutvorana

U ovoj uistinu posebnoj crkvi osim vrijednog drvenog oltara čuva se još jedan kuriozitet, spomenik mutvoranske tradicije – vijenac za vjenčanje od šarenih vrpci, koje su udajom nadodavale mutvoranske nevjeste.

Prije nekoliko godina vijenac je restauriran, a ni najstariji žitelji se ne sjećaju kada je zadnja mladenka nosila taj vijenac.

Vijenac za vjenčanje

U neposrednoj blizini crkve nekada je bio župni dvor, a danas ruševine i zatrpana cisterna. Odmah prije ulaza u mjesto bio je i drugi župni dvor, koji je u privatnom vlasništvu. Taj je župni dvor nakon preseljenja župnika u Krnicu 1912. godine postao školom, koja je ugašena 1949. Tamo se svojevremeno održavala nastava na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Mutvoran je opasan zidinama

Na jednom dijelu zidine prelaze u kulu, a dio zidina je uklonjen nakon drugog svjetskog rata. Uz zidine vodi šetnica s koje se spuštaju seoski putovi na njive i livade u Dragi.

Ispred ulaza u mjesto nalazi se i gradska lođa koja sama po sebi nije zanimljiva, osim po sadržaju koji krasi njene zidove. Često ih posjetitelji ne zamjećuju, ali vrijedno je stati na desetak minuta i promotriti vrijedne izloške. Riječ je o nizu reljefa u kamenu izrađenih negdje krajem 11.st. Nazivaju se Mutvoranski bestijarij jer prikazuju životinje (bestiae). Dobili su i taj naziv jer su otkriveni u Mutvoranu gdje su bili dio neke porušene crkve. Pokraj svake divlje životinje nalazi se jedna pitoma i tako redom pa se tako janje nalazi kraj vuka, tele do lava… Ispod glave pitomih životinja nalazi se uvijek stilizirani list, dok divlju životinju uvijek karakteriziraju iskešeni zubi.

Kako navode stručnjaci, vjerojatno je riječ o starom prikazu inspiriranom Starim zavjetom (knjiga proroka Izaije) jer redoslijed životinja u kamenu odgovara dijelu knjige proroka Izaije. Poruka Izajinog teksta i ovih prikaza je vizija nekog novog boljeg svijeta u kojem će vladati mir, u kojem će i divlje i pitome životinje biti u slozi i miru.

20161224_102829
Scene Mutvoranskog bestiarija
20161224_102756
Kamene zagonetke i simboli

Blaz: Urušeni mlinovi i legenda o kralju

2

Ne tako davno, samo stotinjak godina unazad, rakljanske žene svako su se jutro budile prije svojih muževa i sinova, spuštale se puteljkom dva kilometra do obližnje uvale Blaz, kako bi kućama prije nego se svi ustanu dopremile pitku vodu. Sve je moralo biti spremno za jutarnju higijenu radnika prije njihova odlaska na posao, ali i za doručak, a kasnije i ručak. Nosile bi vrijedne rakljanske žene s Blaza i vodu za blago. Izvorište je to koje je ne samo Rakljancima, već i Krničanima, ali i svim mjestima u okolici, poput Rebići, Hrboki, Belavići i drugih značilo život. Osim što je za njih predstavljalo izvorište pitke vode, ovdje su žene prale robu, dovodile su se ovce na pranje, a bila je tu i velika mlinica sa stambenom zgradom, gdje su se mljeli pšenica i kukuruz za čitavo ovo područje.

Tijesna zemlja rakljanskog književnika

Danas kao spomen tom vremenu, koje je svojedobno zorno opisao i poznati rakljanski književnik Mate Balota u svom romanu “Tijesna zemlja”, u ovoj tihoj robinzonskoj uvali stoje samo ruševine. Voda i dalje teče, iako više nema pšenice, žita ni kukuruza, tovara, vozi i težaka, niti žrvnjeva koji su do kraja Drugog svjetskog rata danonoćno mljeli ljetinu. Ostale su samo urušene zgrade dva mlina i kuće bez krovova gdje je nekada živjela obitelj koja je vodila čitavo ovo imanje. Do njega se nekad vozima moglo doći starim putem od Raklja, ispod velike šterne koji je danas toliko zarastao da mogu proći samo pješaci. Danas mu je lako prići s barbanske strane, točnije iz sela Rebići, od kuda uska asfaltirana cesta vodi direktno u uvalu Blaz.

image-0-02-05-b9cb8f470fcf50f2b3d633ae45224e78cc4c3913d324a031c2956c21071af6d8-v
Nekada se ovdje mljelo žito

image-0-02-05-a067e89f29a604455557a4770301d32fabf7bfb81d18ca4e12453ee7507db7a3-v

image-0-02-05-9511675918700741b8b6b46ff741eec35d13ce714fba3b1564bff9ebabdd582b-vPrije desetak godina mlinovi su bili gotovo u potpunosti obrasli u draču pa se od ove vrijedne graditeljske i prirodne baštine nije moglo vidjeti gotovo ništa. Danas je srećom situacija bitno drugačija. Svatko tko poželi vidjeli malo magije u Raškom kanalu slobodno može prići mlinovima koji se nalaze na samoj morskoj obali. Samo od uvale Blaz mora produžiti puteljkom prema mlinovima, koji se vide na kraju uvale čim se autom dođe na Blaz. Nitko neće ostati imun na čaroliju izvora koji vrludaju zaraslim pritocima do starih mlinova, pa otječu u muljevitu vodu ove uvalice gdje se mrijeste cipli i brancini. I svatko će upravo tada poželjeti čuti priču o ovom magičnom napuštenom lokalitetu s kojeg pogled puca na labinsku stranu Raškog kanala i malo ribarsko mjesto Trget. A upravo s Trgeta su i vlasnici ovog mlina – obitelj Percan.

Gospodari oštarije na Trgetu

Ta je obitelj vodila mlinove, oštariju u Trgetu te je prevozila barkama radnike iz Raklja i okolnih sela preko Kanala do rudnika u Raši. – Ne znam točno kada je taj mlin izgrađen, ali znam da je radio do kraja Drugog svjetskog rata. Radio je sigurnih 200 godina jer ga je u svom romanu “Tijesna zemlja” opisao i Mate Balota, a radnja se romana zbiva negdje sredinom 19. stoljeća. Napušten je nakon što su se počeli otvarati elektromlinovi i tako je nestala potreba za mljevenjem žita na Blazu, priča nam Percan. Nekad se čekao red na putu od Raklja prema Blazu s vozima, a red se čekao i na izvoru gdje su Rakljanke dolazile po vodu.

image-0-02-05-327674677e7525fd7b7b4c2cb23066c22aa9391e5f0da6f497a442c3a43bcce9-v

image-0-02-05-775802b207c0e556f70828d8752db6d841f27a1e5523963d1d60c075a8304424-v

image-0-02-05-847d0fdd5808969fe421908e87491fef16edbbb54742996fa02b14988361876e-v

image-0-02-05-718260f82ae6f1e1fb9f87cdf3a99f61cceb5e52c5089c4fc33c73d0e776898e-vGovorilo se da su strpljivo čekale na svoj red dok im se nisu napunile brente na tom izvoru, koji se kasnije istraživao kako bi se iz njega mogla crpiti voda kao nadopuna izvoru Rakonek. Tu su dolazile i prati robu, a  Rakljanci su ovdje dovodili i svoje ovce na pranje. Ovo je izvorište bilo izvor života i stoljećima prije. Naime, ponad Blaza nalazi se dosad neistražena gradina Klobuk, koju je u svojim istraživanjima još 1903. spominjao talijanski arheolog Carlo Marchesetti. Od te gradine do Blaza vode kamene stepenice, što je znak da su u povijesti ljudi dolazili na ovo izvorište. Nažalost, ta je gradina još neistražena.

Kruna kralja Tomislava

Prema pričama u toj je uvali radilo pet mlinova koji su stajali u razini s morem, što je prava rijetkost. Kako je voda koja je izvirala na tom području bila je izuzetne kakvoće, po nju dolazili ljudi iz udaljenijih krajeva Istre, poput sv. Lovreča. Prazne bačve su tovarene na volovsku zapregu, s njima bi se spuštalo do Trgeta, odakle bi ih pretovarivali u čamce, te morskim putem do Blaza. Kruna kralja Tomislava Uz Blaz se veže i legenda o kruni kralja Tomislava, koja je navodno  sakrivena u ovoj uvali. Priča je, navodi se u Istrapediji, vezana uz selo Belavići koja se nalazi nekoliko kilometara udaljena od uvale.

image-0-02-05-a067e89f29a604455557a4770301d32fabf7bfb81d18ca4e12453ee7507db7a3-v

image-0-02-05-a42edb6b88b8d58fd7b3285b32f73209b2aa31cd31adb5e569c40474c43bb079-v

image-0-02-05-847d0fdd5808969fe421908e87491fef16edbbb54742996fa02b14988361876e-v

Nekoliko stotina godina nakon toga mletački je namjesnik obilazio istarska mjesta zbog ubiranja poreza te ga je po protokolu obično ugošćavao lokalni seoski župan. Bijaše to u ovom slučaju Grgo Belavić, koji je nakon obavljenog administrativnog dijela mletačkom namjesniku i njegovim ljudima priredio bogatu večeru, uz puno vina. Kad je večera poodmakla, a sudionici pali pod utjecaj vina, domaćin se nakratko iskrao iz kuće, da bi se nedugo zatim vratio s krunom na glavi, žezlom u ruci, plaštom i drugim kraljevskim znacima. Kratko se prošepurio pred uglednim gostima te opet nestao. Sutradan ujutro je, prisjećajući se o događaju maglovito, mletački namjesnik upitao domaćina o čudnom događaju, no Grgo Belavić je vrlo odlučno odgovorio da se ništa neobično nije dogodilo prethodne večeri osim dobre zabave. Tako je sve pripisano utjecaju vina, a ostaje za nagađati nalazili li se kruna kralja Tomislava još uvijek u uvali Blaz.

 

Oh, ta magična Istra

0

Da, o Istri se mnogo toga napisalo… I fotografija ne nedostaje. Pa ipak, ovaj poluotok ostaje i dalje magična neotkrivena zemlja koja svakim danom svojom ljepotom iznenađuje i nas koji ovdje živimo. Puno se puta ni sama ne mogu nadiviti te ljepote i prizora koji mi se ukazuju dok se vozim autom, biciklom, pješačim. Bogata ostavština, krajolici, ljudi, hrana, vino….. Sve to dio je neistraženog blaga koji ću vam pokušati barem malo približiti na ovom blogu posvećenom upravo neotkrivenoj Istri.

Zovem se Barbara Ban i turistička sam novinarka koja je obišla cijelu Hrvatsku i lijep dio Europe. Putovanja mi nisu strana, a ono što u svakom kraju tražim, to je upravo ta autohtonost i osjećaj otkrivanja nečeg novog, neistraženog. Svi vi koji putujete u Istru, nadam se da ćete na ovim stranicama naći inspiraciju za svoje izlete, ali i dolazak u terru magicu.

Najnovije objave