Eh da. Često se vraćamo u povijest. Iz raznoraznih razloga. Ja prije svega jer me zanima što su radili ljudi prije mene. I onda se svaki put ispočetka zapravo čudim kada malo bolje izvidim što se događalo u Puli prije stotinu godina, kako je šteta da neke stvari nisu opstale. Pula je pod Austro-Ugarskom bila uistinu prava europska metropola...
Znate da možda nekad i nije loše čekati red u pošti. Posebno ako je u pitanju glavna pošta Pula. Imate vremena malo proučavati tu zgradu, a pa čak i ako niste neki veliki ljubitelj arhitekture, očarat će vas crveni stubište na samom ulazu. Zavojito, obloženo u crvene pločice. Ali nije to jedini adut te zgrade nastale u doba Italije...
Tko još ne zna za žminjski kapuz z ovcon? Ili za Bartulju ili za samanj svaku drugu srijedu u mjesecu? Ili za poznate tripice koje se u žminjskim konobama poslužuju baš na dan sajma? Većina će možda to znati. Ali sigurno neće znati da se u centru mjesta Žminj skriva jedna crkva koja priča tako fenomenalnu priču da ju...
Zašto posjetiti taj najgrandiozniji spomenik u Istri? Da, možda će netko reći da je dovoljno prošetati oko nje, da bi se uživalo u njenoj grandioznosti i eleganciji. Ali nije. Vjerujte meni, "domorocu" koji svakodnevno prolazi kraj ove spektakularne grdosije koja baš svaki put oduzima dah. To je pulska Arena. Kada uđete u pulski amfiteatar, a ne idete na filmski...
U novinarskom poslu uistinu svašta doživite, ali ovo iskustvo je bilo ipak jedinstveno. Dobiti na poklon iz vedra neba dio krila starog borbenog aviona iz Drugog svjetskog rata je pravi kuriozitet i ne događa se svaki dan. Javio mi se tako Ivica Ostović iz mjesta Filipana, koji već dugi niz godina živi u Kranju. U Filipani, točnije Taškerovim dvorima...
Priroda je uzela svoje, ali i protok vremena. Šuma, šikara i trava polako, ali sigurno zauzimaju pulski Muzil, zabranjeno vojno područje u zadnjih 150 godina, koje bi se konačno moglo otvoriti javnosti. Iz perspektive posjetitelja, to možda i nije loše jer se Muzil u međuvremenu iz vojnog centra pretvorio u prirodni raj, kako za biljke, tako i životinje. Stvarno...
Središnja Istra uistinu je posebna. Ne samo zbog svog krajolika, malih slatkih gradića na brdašcima, sređenih seoceta, svojih običaja i tradicije te govora, nego i zbog svoje povijesti i intrigantnih legendi. Nisam povjesničarka, no jako volim povijest i znati što je nečemu prethodilo i zašto je nešto danas tako kako jest. Jer sve ima svoje korijene baš u povijesti. ...
Život je sada negdje drugdje. Nije daleko, ali više nije tamo. Čak se ne nazire ni ispod "zelenog" plašta i hrpe kamenja. Ni priroda, ni ljudi nisu mu bili naklonjeni. Srećom da postoje arheolozi i predmeti koje su oni iskopali pa bar će ostati neko sjećanje na davni Gočan. To nije samo ime katastarske općine nedaleko Barbana u smjeru...
Kako samo godine lete. Proletjelo nam je u trenu cijelo 20. stoljeće i čovjek ne bi vjerovao, ali danas, 2. ožujka 2021., Labinska republika već već slavi stoti rođendan. Nekad se te godine čine tako blizu, a nekad tako daleko. Zadnjih mjesec dana nekako sam vezana uz temu Labinska republika i puno o njoj razmišljam. Obišla sam i nekoliko...
Fascinirana sam poviješću. Oduvijek. Posebno onom lokalnom. Volim znati kada je negdje nastala neka zgrada, četvrt, spomenik.. Volim znati koje se ljudske sudbine iza toga kriju. Želim znati i osjetiti kako su ti ljudi nekad živjeli i to na istom prostoru kuda svaki dan šećem, prolazim, radim. A posebno me fascinira povijest Pule i Istre za vrijeme Austro-Ugarske, odnosno...
