Totalno me oduševila i ostavila bez riječi. Prava zimska idila uz more, a po fotografijama čovjek bi pomislio da je sredina ljeta. Staza Stjepana Hausera u Raklju, koje je posvećena ovom čuvenom svjetski poznatom violončelistu koji živi upravo u Raklju, a koju sam si skraćeno nazvala staza Hauser, idealna je za one koji se ne žele previše umoriti, koji žele pješačiti uz more, ali u divljini.
Jer staza podno Raklja pravi je djelić robinzonske osame. Tamo nema apartmana, cesta, automobila, lučica. Samo kamenita staza, makija, hrast crnika, predivne tirkizne uvalice i pogled na Raški zaljev, Cres i Lošinj. Idealan dan za šetnju ili vožnju biciklom rakljanskom stazom zdravlja i antistresa – zimski dan bez vjetra. Taman kada vam treba da napunite baterije.
Put do uvale Luka
Do staze se dolazi vrlo jednostavno. Automobilom se iz centra mjesta spustite do svjetionika Sveti Nikola i tamošnje lučice u koji se nalazi nekoliko kuća. Uz kuće i restoran krenete desno, odnosno u smjeru juga uz samo more. Nažalost, staza nije označena, ali teško da ćete pogriješiti put. Od tamo puteljak vas uz samo more vodi sve do uvale Luka. Ta predivna šljunčana uvala mamit će vam uzdahe još dok ste gore na vrhu, odnosno brežuljku gdje je nekad postojalo staro naselje Rakalj, odnosno kaštel Stari Rakalj.
Riječ je o ruševini koja se iz godine u godinu otkapa i javnosti pokazuje svoje nekadašnje lice. Prije 15 godina bila je to samo jedna gromača s kamenim zidom koji je upućivao nas, koji nismo veliki poznavatelji povijesti, da je tamo nekad nešto postojalo.
Vrijedni arheolozi i konzervatori počeli su s čišćenjem i otkrivanjem nekadašnjeg grada koji je stražario nad Raškim zaljevom. Danas se mogu vidjeti dijelovi zidina, odnosno bedema širokih dva i visokih šest metara. Tu je i obris nekadašnje kule koja gleda prema današnjem Raklju, a restaurirana je i stara šterna koja je otkopana ispod raslinja i kamenja. Povjesničari tvrde da je izvan bedema kaštela bilo je predgrađe, a danas su sačuvani samo temelji kuća po sjeverozapadnim padinama brežuljka.
Castellare de Rachir
Stari kaštel Rakalj ili Rachele prvi se put spominje u pisanim izvorima 1312., i to kao Castellare de Rachir. Riječ je o spisu kojim je gorički grof Henrik Castellare de Rachir dao svojoj kćeri Elizabeti kao miraz i njezinu zaručniku Nikoli Brambergu. Navodi se da je današnji naziv Stari Rakalj dobio u 16. stoljeću, a njegovo je ime izvedeno iz iskrivljene latinske riječi arcellae što znači mala tvrđava, kaštel ili hrid.
U zadnjim arheološkim istraživanjima utvrđeno je da se ovdje živjelo još u brončano doba, dakle prije 3.500 godina. Neki arheolozi smatraju da je tu bila gradina, a i početak razvoja ovog mjesta na istočnoj obali Istre. To su uspjeli saznati iz ostataka keramike koje su pronašli u najdonjem horizontu ovog nekadašnjeg kaštela.
Ova je utvrda u svojoj slavnoj povijesti imala značajan strateški položaj jer se nalazila na brežuljku ponad ulaza u Raški zaljev, pa je mogla kontrolirati ulaz i izlaz brodova. Stari je Rakalj bio opasan visokim bedemima, a jedan je još uvijek vidljiv. Zbog tako dobre arhitektonske obrane mogli su odolijevati raznim napadima. Tako se uspio obraniti 1330. od napada vojske pulske obitelji Castropola koja je željela proširiti svoje posjede. Četrdeset godina kasnije njime su zavladali Habsburgovci i tada je Rakalj nosio ime Ragkl, Rekel, Rachir i Roegkl.
Gusar Zuan Marija de Soldatis iz Muggie
Ovdje su Rakljanci živjeli negdje do 1510. godine. Tada je Stari Rakalj u potpunosti uništen u mletačko-habsburškom ratu. Uništili su ga mletački podanici iz Mutvorana, odnosno zloglasni gusar Zuan Marija de Soldatis iz Muggie koji je s mora napao kaštel. Nakon što su ga osvojili, opljačkali su sve što je imao, pa čak i zvono s crkvice Svete Agneze koja još uvijek stoji na istom mjestu. Stoga je stanovništvo odlučilo podignuti novo naselje, i to na području današnjeg Raklja koji se prvi put spominje 1508. pod imenom Castel Nuovo detto Rachel.
Osim dijela bedema, kule i šterne, u Starom Raklju sačuvana je crkvica svete Agneze ili Agnjije s koje pogled puca na pučinu i prema jugu Istre. Kada je vidljivost dobra, vidi se i sama Marlera na jugu Poluotoka. Mjesto je to koje mami mnoge mlade parove koji se ovdje odluče vjenčati. Jedan je od najljepših vidikovaca u Istri. Sama crkvica nije raskošna. Jednostavna je to građevina s upisanom apsidom te preslicom i kasnogotičkim ulaznim portalom iz 1495. Do 1555. bila je rakljanska župna crkva.
No, vratimo se mi na stazu podno Starog Raklja i svete Agneze. Odmah nakon što prođete lučicu, doći ćete do već spomenute uvale Luka. Mala šljunčana uvalica poprilično je izolirana od svega. Samo pokoji mali uski šumski put vodi skroz do Raklja.
Uz more do Kalavojne
Zato je idealna za one koji vole doći na kupanje s barkom. Zanimljiva je jer se uz njenu obalu nalazi i olupina jednog starog broda. Nakon što prođete ovu skrovitu uvalu, uski vas put dalje vodi uz samo more sve do uvale Kalavojna, ili u prijevodu uvale dobrog vina koja predstavlja kupalište i lučicu Rakljanaca i njihovih gostiju. Tu ona zasad i staje, pa se istim putem možete vratiti nazad, a tko želi malo više „potegnuti“, može se iz Kalavojne dignuti u Rakalj, pa pješice se ponovno spustiti do Svetog Nikole. Riječ je o nekih desetak kilometara staze. Za što god se odlučili, nećete sigurno požaliti i u Rakalj ćete se ponovno vratiti.
Evo i staze:
