Teško da vam šećući najljepšim istarskim gradićem – Rovinjem, za oko neće zapeti jedna mala stvar. Neugledna je, ali je zaštitini znak Rovinja. Batana. Ribarski mali brodić, barka. Jednostavna, siromašna, a tako puno govori o ovom kraju i ljudima. Govori o njihovom teškom životu na moru, ali i malim sitnim užicima koje su si priuštili kada su bili na kopnu, odnosno u svom spaciju, kod prijatelja, dok su pjevali bitinade ili pak dok su s prijateljima gradili nove batane. Rovinjska luka puna je batana, a i ovdje uživo ljeti možete vidjeti kako se ona gradi.
Tko želi znati nešto više, dovoljno je da proviri u ekomuzej Kuća o batani koji je otvoren 2004. godine, a nalazi se u staroj višekatnici iz 17. stoljeća. U toj zgradi živjele su stoljećima obitelji ribara, pomoraca i obrtnika, a i danas iznad muzeja stanuje jedna rovinjska obitelj. Prostire se na dva kata i interaktivno vas vodi kroz ribarsku tradiciju Rovinja.
Nije tipičan muzej
Kustosica tog muzeja Tamara Nikolić Đerić pojašnjava kako eko muzej nikako nije tipičan muzej. “Ekomuzeji su baštinske prakse ili organizacije koje mogu i ne moraju imati muzejsku zbirku, a svoje aktivnosti temelje na istraživanju, valorizaciji i interpretaciji kulturne baštine, kako materijalne tako i nematerijalne. Glavna karakteristika ekomuzeja je aktivna uloga zajednice u upravljanju kulturnom baštinom i holistički pristup očuvanju baštine koji se ne zaustavlja na predmetima već za svoju “temu” uzima cjelokupni kulturni prostor s kojim se zajednica identificira. Fokus rovinjskog ekomuzeja je na očuvanju pomorske baštine Rovinja u suradnji s međunarodnom pomorskom obitelji s kojom dijeli brojne kulturne fenomene”, veli nam Nikolić Đerić.
Ovaj mali interaktivni prostor na rovinjskoj rivi sastoji od interpretacijskog i dokumentacijskog centra. Tu se može nešto više naučiti o ribarstvu i pomorstvu kroz razne predmete koji su ovdje očuvani. Zanimljivo je da najstariji predmet uopće nije u muzeju, već je dosad bio pohranjen na pulskom aerodromu. Trenutno je u procesu obnove i revitalizacije. Riječ je o najstarijoj rovinjskoj batani koja je u fundusu ovog muzeja, a zove se Risota.
Najstarija batana
Ima čak 84 godine, a zadnji je put zaplovila 1998. Nakon što je izvađena iz mora, izložena je na pulskom aerodromu kako bi ju svi mogli vidjeti.
-Do 1998. godine koristila se za tradicijsko ribarstvo zahvaljujući obitelji Diritti, ocu Antonio i sinu Francu rođenom 1938. godine, koja je Risortu čuvala desetljećima. Danas je Risorta vlasništvo Grada Rovinja, a brigu o brodici kao muzeološkom predmetu, obzirom da više nije u plovnom stanju, vodi Udruga ”Kuća o batani-Casa della batana” posredstvom Ekomuzeja-Ecomuseo ”Batana”. Risorta danas predstavlja jedinstven primjer pokrivenih batana koje se pojavljuju početkom 20. stoljeća zbog novih ribarskih tehnika. Koristila se u ribolovu s mrežama popunicam, a za plovidbu je aktivno koristila oglavno jedro, objašnjava nam kustosica Tamara.
Ovu vrijednu tradicijsku ostavštinu lokalnog ribarstva sačuvali su svojedobno od propadanja Mladen Takač i Alvise Benussi.
Mali škver i spacio
Naime, ova je batana zbog oštećenosti iz mora izvađena devedesetih godina, a sanirana je u razdoblju od 2004. do 2006. godine.
-Risorta je posljednjih nekoliko godina izložena na pulskom aerodromu kako bi se zaštitila od vanjskih utjecaja koji su pospješili propadanje drva. Zbog svog života na otvorenom Risorti je ponovno potrebna restauracija. Sada se odvija uz stručni nadzor restauratorice Lare Tišljar iz Pule, a obnovu provodi danas najiskusniji kalafat u Rovinju Mladen Takač. Obnova se provodi pod okriljem europskog projekta Mala barka 2 INTERREG SI-HR u kojem Ekomuzej Batana sudjeluje od listopada 2016.
Ali muzej nije jedino mjesto koje slavi batanu. Odmah ispred njega uz samo more nalazi se Mali škver. Riječ je o prostoru gdje se grade batane, a svi posjetitelji mogu zaviriti u to malo brodogradilište i nešto novo naučiti. Kada brod bude gotov, organizira se njegovo porinuće, a sve se nove barke koriste u aktivnostima muzeja. Njega bi uskoro trebala upotpuniti i akademija, odnosno radionica brodogradnje u starom škveru. Naravno da bi čitava ta priča o batani bila nepotpuna bez ljudi.
Bitinade
Rovinjske ribare i brodograditelje možete sresti i s njima poćakulati u spaciju Matika s druge strane grade koji je također sastavni dio ovog ekomuzeja. Do njega možete pješke, ali veća je fora kada vas do tamo dovezu upravo batane. To sam iskustvo isprobala svojedobno u organizaciji Istra inspirita, nezaboravnom doživljaju koji je prezentirao iskustvo rovinjske batane.
Krenuli smo od Malog mola u suton, a doživljaj je bio potpun kada su na barci zapjevali bitinade, stare rovinjske napjeve. Čujete samo šum mora, vesla i sjetne pjesme. A sunce pada u more. Totalna antistres terapija.
I tako do spacia na drugoj strani grada. Što je to zapravo spacio? Spacio u Rovinju označava mjesto u kamenim kućama gdje su Rovinjci čuvali, kušali i preprodavali vino. Međutim, to je bila i neka vrsta konobe gdje su se lokalci družili, jeli, igrali briškulu i trešete, pjevali i organizirali fešte. Jedan takav izvorno sačuvani spàcio, vlasnika Romana Matike u Švalbinoj ulici br. 35, postao je sastavnim dijelom Ekomuzeja 2006. godine.
Ovdje se mogu čuti bitinade u interpretaciji vrsnih pjevača bitinadùra iz Kulturno-umjetničkog društva “Marco Garbin” Zajednice Talijana Rovinja ili folklorno instrumentalnog sastava “Batana”, i jesti domaća hrana- lokalno vino, maslinovo ulje, svježi ulov ribe. Za kuhinju je zaduženi bračni par Marisa i Sergio Ferrara, a goste poslužuju supružnici Zvjezdana i Darvin Kliman.
Regate tradicijskih plovila
A i to nije sve. Već 13 godina za redom u lipnju se organizira najpoznatija i najposjećenija je Regata tradicijskih plovila. Pokrenuta je s ciljem senzibilizacije i očuvanja oglavnog i latinskog jedra. Zbog svih tih aktivnosti Ekomuzej-Ecomuseo Batana je prije dvije godine upisan u UNESCO-ov Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta.
-Ovdje se dakle ne radi o jednom fenomenu, primjerice brodogradnji, već o cijelom nizu aktivnosti i metodologiji koji udruga ”Kuća o batani-Casa della batana” primjenjuje s ciljem očuvanja nematerijalne kulturne baštine. Ekomuzej je jako posjećen prije svega kao referentna točka za lokalnu kulturnu povijest te nas posebno vesele brojne školski i predškolske grupe koje su stalni gosti ekomuzeja. Ljeti su nam najčešći posjetitelji turisti koji k nama dolaze naučiti o lokalnom načinu života i posebnostima našega grada i tradicije, zaključuje Nikolić Đerić.
