Uf taj Gorski kotar. Nekad mi kao studentici nije bi toliko drag jer mi je vožnja autobusom po staroj cesti u doba, dok još u potpunosti nije bila izgrađena autocesta Rijeka-Zagreb, uvijek bila stresna. Jer Gorski kotar je uvijek imao neko iznenađenje. Ili kišu, ili snijeg, ili led, ili mećavu ili maglu. Ili sve odjednom. A kako mi vožnja...
Zimski kratki dani i kiša. Ama baš ništa vam se zapravo ne da i pitate se kada će konačno neki lijepi sunčani dan da odete negdje u prirodu, na neku kavu uz more, na neki izlet. Ali zapravo za uživanje vrijeme ne bi trebalo biti presudno. Sve više razmišljam o tome da je zapravo potrebna dobra kabanica i gumene...
Taj dan mi nimalo nije bio problem probuditi se u cik zore. Čim je u pet sati zazvonila budilica, iskočila sam iz kreveta, popila svoju prvu kavu, obukla tajice, stavila kacigu i uzela bicikl te krenula. Najprije do auta, a potom je veselo žensko društvo krenulo s tri bicikle na autu prema cilju, a to su danas Savudrija i...
Od tamo nemaš kamo. Preostaje ti jedino da se opustiš i prihvatiš taj jednostavan način života, bar taj jedan dan. Nema tu neke prevelike filozofije – imaš dvije otvorene konobe, treća je zatvorena, i jedan kafić. Tu je i jedna trgovina koja ima jutarnje i popodnevno radno vrijeme. Ali najbitnije je da radi i ima sve što ti treba,...
