Gotovo da nema osobe koju uz Trst ne veže neka pozitiva. Možda je stvar u nostalgiji za nekim drugim vremenima, kolektivnoj memoriji na slavni šoping i Ponterosso ili je stvar u energiji kojom ovaj grad na granici jednostavno zrači. Trst je danas definitivno više od mjesta gdje odlazite po špežu ili novu odjeću sa “Zapada”. Nekadašnja šopingholičarska meka za sve Jugoslavene koji su u Trst hodočastili po traperice, kavu, talijanske cipele, kojih nisu mogli kupiti u svojoj zemlji, skroz se promijenila. Ugodan je to grad na moru koji živi u nekom svom lijenom ritmu s dovoljno šušura.

Legendarna Piazza Ponterosso
Čarobni dvorac Miramare

Hrana je odlična i jeftinija nego kod nas, gužvi nema, parking je nakon 18 sati na rivi besplatan, a negdje i cijeli dan.  I zato je jednodnevni izlet u Trst odlična opcija. I naravno imate što vidjeti, gdje se prošetati, nešto i kupiti u spomen na stara vremena, dobro pojesti i popiti, ali i dobro se zabaviti. Najbolje je da si za Trst izdvojite jedan cijeli dan, a i ako dođete popodne i izaberete noćni razgled, nećete požaliti. Barem ne sada u proljeće kada su navečer ulice krcate ljudima, štandovima, terasama, lokalima. Živo je kao u srcu sezone.

Šetnja po Barcoli

Trst grad u koji ćete se vrlo brzo zaljubiti jer je kako primorski, tako i planinski grad u kojemu se miješaju razni utjecaji. Kako je bio pod austrijskom vladavinom vidljiva je njihova arhitektura na svakom koraku pa nekad nemate ni osjećaj da ste u Italiji. Na neki način Trst je na tako malom prostoru asimilirao mediteransku, srednjoeuropsku i slavensku tradiciju, kulturu i običaje. Možete čuti kako talijanski, tako i hrvatski, srpski i slovenski jezik. Svega tu ima. Pravi pravcati spoj Istoka i Zapada.

Trst s druge strane mora

Kada sam kovala plan što posjetiti u Trstu, nisam razmišljala o šopingu, već mi je prvi na pameti bio dvorac Miramare. Apsolutno broj jedan atrakcija u ovom gradu od nekih 200-tinjak tisuća stanovnika. Do njega iz grada vozi gradski prijevoz, a ako dolazite autom,  parkinga ima uvrh glave. Proteže se uz cijelu šetnicu Barcolu koja je dugačka pet kilometara. I besplatan je.

Kava na Barcoli

Baš zato smo se parkirali nekih tri kilometra dalje od dvorca kako bismo uživali u šetnji i kavi na ovoj predivnoj promenadi punoj kupača i šetača koja Miramare spaja s gradskim centrom. I nisam požalila. Doći do Miramarea pješke uz stanku za poznatu tršćansku kavu pravi je užitak. Sunce vas obasjava, more zapljuskuje obalu, stalno iza sebe imate pogled na Trst, a  ispred sebe vidite obrise ovog prelijepog dvorca okruženog zelenilom.  Atmosfera je skroz opuštena i lagana šetnja uvodi vas u stvarno jedinstven doživljaj.

Šetnja po Barcoli
Neki se i kupaju
Kava prije obilaska, macchiato 1,80 eura

Dvorac se čarobno izdiže na stijeni ponad mora i izgleda kao da je izašao iz neke bajke. Koliko je lijepa i očuvana njegova unutrašnjost, toliko je interesantan i pomno uređeni perivoj te šuma koja ga okružuje s mnoštvo zanimljivih, a ponegdje i egzotičnih suptropskih biljnih vrsta koje su prava rijetkost za ovo područje. Sve u carskom duhu, kako i priliči dvorcu koji je dao sagraditi mlađi brat austrougarskog cara Franje Josipa. Miramare radi svaki dan od 9 do 19 sati, a cijena karte za odrasle je 12 eura. Djeca mogu razgledati „bijeli” dvorac besplatno.

Pogled sa šetnice na Miramare
Maksimilijan je znao odabrati dobru lokaciju

Tragična Maksimilijanova smrt

Dvorac je sagrađen 1855. godine po nalogu austrijskog nadvojvode Ferdinanda Maksimilijana Habsburga kao rezidencija za njega i njegovu suprugu, belgijsku kraljevnu Charlottu. U njemu spletom okolnosti nisu puno boravili što je prava šteta jer ih je mlade zatekla tragična sudbina. Odmah nakon useljenja u ovaj mali dvorac austrijski nadvojvoda postao car Meksika gdje je u to vrijeme buktio građanski rat. Nadvojvoda je ta burna vremena platio svojom glavom. Ubijen je u Meksiku u dobi od samo 34 godina, a njegova supruga se nikada od toga nije oporavila te je poludjela. Nakon povratka iz Meksika vratila se u Belgiju. Potom je dvorac bio i ljetna rezidencija poznate carice Sissi koja je također nasilnom smrću okončala život. Zbog toga se počela širiti legenda kako je dvorac uklet te da ga, prema usmenoj predaji, ne bi trebali posjećivati zaručnici.

Sagrađen je polovicom 19. stoljeća
Carski znak
Dvorac okružuju terase

Ono što je posebno u ovom dvorcu i što me iznimno uz perivoj oduševilo je činjenica da je skroz originalno namješten. Sve što ćete u njemu vidjeti originalno je izrađeno baš za Miramare, svi su predmeti pomno birani i pokazuju dobar ukus Maksimilijana i njegove supruge, kao i kasnijih stanara dvorca. Bogato je ukrašen s mnoštvo zanimljivih detalja kao što su podni prozor u hodniku, velike staklene stijene koje gledaju na more i Trst. Sigurno se bilo divno buditi u ovom dvorcu s pogledom na pučinu. A tek terasa koja okružuje cijeli dvorac… O perivoju da i ne govorim. Svojevrsni botanički vrt egzotičnog bilja, pun klupica i stazica za dokolicu, vodoskoka i jezerca. Raj na zemlji.

Čarobno
Bogato ukrašen i namješten dvorac
Ručni rad tršćanskog obrtnika

Oluja ga dovela do lokacije

A kako to da je Maksimilijan odabrao baš ovo mjesto za gradnju dvorca?  Nakon što je 1852. dobio dužnost časnika carske mornarice, odlučio se preseliti u Trst gdje je ostajao sve duže i češće. Jednom ga je zatekla oluja u zaljevu pa se sklonio u malu luku Grignano koja se nalazi do budućeg dvorca. Tu se zaljubio u lokaciju te je za mjesto svog budućeg doma odabrao goli stjenoviti vrh. Cijeli kompleks kupljen je početkom ožujka 1856., a nazvan je Miramar, vjerojatno po imenu rezidencije princa Ferdinanda od Saxe-Coburg-Gotha-Koháryja u Peni u Portugalu. Arhitekturu potpisuje Karl Junker, austrijski arhitekt, a uređenje odražava ukus samog nadvojvode koji je poznavao tada eklektične stilove Austrije, Njemačke i Engleske. Namještaj i dekoracija povjereni su tršćanskom obrtniku Franzu Hofmannu i njegovom sinu Juliju.

U dvorcu je puno umjetničkih predmeta
Zanimljivi detalji

Maksimilijan je bio očito zaljubljen u dvorac i njegovo uređenje jer je pratio svaki detalj. Žalosno je da nije stigao vidjeti kako je dvorac izgledao kada je dovršen. Bilo je to nakon njegovog odlaska 1864. u Meksiko gdje je nakon kratke vladavine pogubljen u lipnju 1867.

Izvorni namještaj i ukrasi

Ovaj mali šarmantni dvorac ima dva kata. U prizemlju možete vidjeti intimne prostore nadvojvode i njegove supruge kao što su spavaće sobe i radna soba, ali i bogata knjižnica čiji su zidovi obloženi policama s knjigama. Na prvom katu su pak prostorije za prijem gostiju i prijestolna dvorana koja će vas oduševiti. Ovdje ćete vidjeti i veličanstvene obloge na stropu i zidovima te kineske i japanske salone s orijentalnim namještajem.

Dojmljiva prijestolna dvorana
Kapelica
Nosiljka

Unutar perivoja dvorca nalazi se i manji dvorac nazvan Gartenhaus ili Castelletto koji je u manjem mjerilu reproducirao pročelje glavnog dvorca i u kojem je Maksimilijan živio povremeno sve do Božića 1860. kada se uselio u glavni dvorac. Tu je boravila i Charlotte od kraja 1866. do ljeta 1867., između povratka iz Meksika i putovanja u Belgiju.

Podni prozor gleda na hodnik u prizemlju
Sav namještaj izradio je jedan tršćanski obrtnik

No, život u dvorcu nakon smrti Maksimilijana i Charlottinog odlaska u Belgiju nije stao. Dvorac i park koristila je obitelj Habsburg, a poznat je i kao ljetna rezidencija carice Sissi, odnosno Elizabete. Sissi je jako voljela Trst. Tamo je prvi put stigla 21. studenoga 1856., na prvoj dionici dugog službenog putovanja koje je carski par odvelo u talijanske provincije.

Sissina ljetna rezidencija

Još dok je Maksimilijan bio živ, Sissi je tijekom svojih boravaka u Trstu voljela boraviti u dvorcu Miramare. Nakon njegove smrti, Elisabeth se često vraćala u dvorac, koristeći ga kao “bazu” za mnoge inkognito izlete u gradu ili u obližnjim uvalama. Posebno joj se svidio onaj s kojeg se pruža pogled na duinski kaštel. U rujnu 1882. stigla je u Trst u službeni posjet: rezidencija je još uvijek bila Miramare. I upravo su ovaj dvorac izabrali za prijeme za uglednike grada.  I mlađi Habsburgovci su dolazili u Miramare. Tako je od 9. ožujka do 11. travnja 1914. u dvorcu je boravio prestolonasljednik nadvojvoda Franjo Ferdinand sa suprugom i sinovima te je ugostio njemačkog cara Williama. Dva mjeseca kasnije nadvojvoda je ubijen u Sarajevu. Još jedna tragedija u ovoj carskoj obitelji.

I carica Sissi voljela je ovdje boraviti
Vrijedni ukrasi

A onda su stigla neka druga vremena. Prvi svjetski rat. Sav namještaj i umjetnine koje su pripadale dvorcu preseljene su u Beč i pohranjene u dvorcima Schönbrunn i Belvedere te u dvorskim knjižnicama. Nakon dovršetka rata Trst je postao dio Italije, a između listopada 1925. i ožujka 1926., sporazumom dviju vlada, Austrija je vratila sav namještaj kako bi se omogućila rekonstrukcija izvorne unutrašnjosti dvorca. Nakon restauracije namještaja i prostorija muzej je otvoren za javnost 24. ožujka 1929., no talijanska vlada odlučila je dvije godine kasnije dodijeliti Miramare vojvodi Amedeu od Aoste, kapetanu prve zračne divizije stacionirane u Goriziji, koji je tamo neprekidno živio do 1937. kada je imenovan potkraljem Etiopije. U dvorcu je povremeno živjela i kneževa obitelj sve do sredine 1943. godine. Posjetitelji su u to vrijeme mogli razgledavati park i Castelletto.

Namještaj vojdvode Aoste
Predmeti iz tridesetih godina prošlog stoljeća
Dječja soba

Vojska u dvorcu

Nemirna vremena unose nove promjene u dvorcu. Pa su tako Miramare njemački vojnici, koji su okupirali grad u Drugom svjetskom ratu, dvorac koristili kao školu za časnike. Srećom dvorac nije postao nacistički stožer što ga je vjerojatno spasilo od mogućeg bombardiranja.  U međuvremenu je namještaj uklonjen i čuvan u raznim zgradama u gradu. Krajem 1945. godine novozelandske trupe pod zapovjedništvom generala Freyberga ušle su u Trst i smjestile se u dvorac, izvršivši brojne izmjene u unutrašnjosti. Slijedile su ga britanske trupe, pa Amerikanci kojima je dvorac služio kao sjedište američkog garnizona Trst Sjedinjenih Američkih Država (TRUST) od 1947. do 3. listopada 1954. Oni su započeli novu obnovu dvorca, Castelletta i parka na temelju crteža i fotografija. Konačno, u ožujku 1955. park je ponovno besplatno otvoren za javnost, a od 2. lipnja iste godine Maksimilijanova rezidencija nazvana je Povijesnim muzejom dvorca Miramare.

Castelletto
Muzej je otvoren 1954.
Pergola glicinija

A kada izađete iz muzeja, koji će vas doista impresionirati, uzmite si dovoljno vremena za razgled perivoja, odnosno parka Miramare koji se prostore na čak 22 hektara. I zamislite ga bez vegetacije. Da, to je područje prije dolaska Maksimilijana bilo golo, a danas je prava džungla raznih biljnih vrsta. Za njegovo je uređenje također zaslužan arhitekt Junker, ali i  vrtlari Josef Laube i Anton Jelinek. Perivoj se uređivao u isto vrijeme kada i dvorac. U razdoblju od desetak godina zasađeni su cedrovi iz Libanona, Sjeverne Afrike i Himalaje, jele i smreke iz Španjolske, čempresi iz Kalifornije i Meksika, razne vrste borova iz Azije i Amerike, divovska sekvoja i ginko biloba.

Pogled iz dvorca prema lučici
Sve kao iz bajke
Perivoj građen na mjestu gdje nije bilo pretjerano vegetacije

Privatni vrt čuda

Miramare je zamišljen kao privatni vrt, a ne kao park. Bio je to vrt čuda, koji nije bio namijenjen za javnu upotrebu, iako ga je nadvojvoda otvarao za javnost nekoliko dana u tjednu. Tu se nalaze i brojne staze, sjenice, pergole obgrljene glicinijom, zatim staklenici, ali i ruševine kapele posvećene svetom Cancianu te i na kraju “švicarska kućica”, koja se danas koristi kao kafić, smještena na rubu labuđeg jezera.

Sve je pomno isplanirano i održavano
Jezerce usred parka
Posađeno puno vrsta egzotične crnogorice
Ne znaš što je ljepše

Nakon razgleda Miramarea, treba neko vrijeme da se dojmovi poslože. Večernja šetnja po Barcoli pomaže. Tim više što se spušta noć pa je pravi gušt gledati sunce kako zalazi iza dvorca i zadnje kupače koji upijaju večernje zrake sunca.  Neki se kafići polako zatvaraju, neki su puni Tršćana željnih aperitiva prije večere.

Večer na Barcoli
Zadnji pogled na Miramare

Živa večer u gradu

Inače, iznad Barcole u Gretti možete vidjeti svjetionik Vittoria koji je sagrađen između 1923. do 1927. na vrhu nekadašnje carske i kraljevske utvrde Kressich. Ova utvrda ima razne podzemne prostorije i tunele, zaštićene od topničkih napada koji vode sve do Barcole. Svjetionik slovi za jednog od najviših svjetionika na svijetu. U listopadu za vrijeme poznate regate Barcolana možete uživati u savršenom pogledu na zaljev. Razgled svjetionika ostavljamo za idući put.

Grad je pun ljudi

Krećemo prema centru grada. Parking na rivi je besplatan nakon 18 sati. Odlična vijest. A i blizu smo glavnom trgu kojemu tepaju da jedan od najljepših u Italiji, ali i jedan od najvećih u Europi. Riječ je o trgu Piazza dell’Unità d’Italia koji je jednom cijelom stranom otvoren prema moru. Okruženi je elegantnim zgradama ukrašenim mozaicima s murano staklom, zbog čega je suton na tom trgu pravi doživljaj. Ovo je idealno mjesto i za ispijanje poznate tršćanske kave, a među najpopularnijim kafićima je povijesni Caffè degli Specchi.

Na rivi mirišu ruže
Piazza dell’Unità d’Italia
Vrijeme za aperitiv

Kamen s Briona

Zatekla nas je masa ljudi koji uživaju u večeri ili ispijanju Aperol Spritza. Tako tršćanski. Spremala se utrka pa nije nedostajalo glazbe i štandova koji su nas pratili čitavim putem do Piazze della Borsa gdje su nas mamili lokalni sirevi i slatkiši. No, glad je jača. Idemo dalje u smjeru Piazze Puntarosso gdje tražimo srpsku pravoslavnu crkvu Svetog Spiridona. Teško ju je promašiti jer se nalazi baš na Piazzi Ponterosso.

Piazza della Borsa
Ništa bez Aperol Spritza
Probala sam i ovo

Zaštićeni je kulturni spomenik, a njena je gradnja počela 1751. godine. Gradili su je Srbi zajedno s Grcima. Kako su na tom prostoru nekada bile solane, crkva je još tokom gradnje počela pucati, pa joj se ubrzo srušio i zvonik. Zvonik je kasnije obnovljen, no Srbi su ipak htjeli novi hram. Već 1861. srušena je stara crkva i započeta gradnja nove, koja je trajala do 1869. godine. Crkva je zidana lomljenim kamenom, a fasade obložene klesanim blokovima od kamena s Briona i iz Verone.

Crkva svetog Spiridona građena kamenom s Briona
Crkva je sagrađena sredinom 19. stoljeća

U Trstu ne propustite ni razgled drugih brojnih crkava – od neoklasicističke katolička crkva svetog Antuna Novog, luteranske crkve i sinagoge koja je druga po veličini i bogatstvu u Europi, nakon budimpeštanske.

Pizza na Ponterossu

Kada smo već na Ponterossu, iskoristile smo priliku i da se slikamo s Jamesom Joyceom koji je neko vrijeme boravio u ovom gradu, ali i da se sjednemo na jednu od brojnih terasa i konačno probamo pizzu. Bile su odlične, a cijene se kreću od 10 do 15 eura. Ovisi o tome uzimate li neku klasičnu ili specijalnu. Odmah vas obuzme lijepa večernja atmosfera i ne da vam se dalje.

Večer na Ponterossu
Cijene pizza kreću se od 10 do 15 eura
Njam

No, šetnja tršćanskim ulicama krcatima ljudi jednostavno zove. U ovom gradu neizbježna je šetnja kroz njegove široke ulice pune lokala i restorana te trgovina, ali i obilazak geta s malim second-hand trgovinama, antikvarijatima i restoranima, gdje se dobro jede, a malo troši. Niz lokalnih restorana i barova možete naći i u srcu starog grada u četvrti Cavana koju su nekada posjećivali brojni mornari i lučki radnici zbog bordela i zloglasnih barova.

Šarm četvrti Cavana

Ovdje na trenutke ne možete ni proći ulicom kolika je gužva, a uske ulice privlače zbog njihova neodoljivog šarma. I tako do Piazze Venezia gdje nas je opet dočekao Maksimilijan za kraj naše šetnje i obilaska Trsta.

Četvrt Cavana
Na kraju šetnje ponovno smo došle do Maksimilijana
Laku noć

Još puno toga ostalo je za idući put. Na popis sam stavila Rimsko kazalište, dvorac San Giusto, stari grad, ali i nekadašnji koncentracijski logor San Saba Risieri kroz koji je prošlo preko pet tisuća ljudi, a služio je kao nacistički koncentracijski logor za političke zatvorenike i tranzitno mjesto za Židove od kojih je većina kasnije deportirana u Auschwitz. Nacionalni je muzej od 1965., a nekada davno bio je tvornica za preradu riže. I zato jedva čekam idući dolazak u Trst.

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.