Kada sam prije dvije godine bila na Dlakavoj utvrdi, bila sam skroz oduševljena. Bila mi je jedna od atrakcija na biciklističkoj ruti oko Buzeta na relaciji Buzet – Istarske toplice. Bila sam još jednom nekad davno prije tamo, ali već sam bila zaboravila kako izgleda, pa me je to prisjećanje ugodno iznenadilo. Dlakava utvrda je pučki naziv za buzetsku ruševnu utvrdu Petrapilosa koja, iako u ruševnom zdanju, osvaja. Igrom slučaja tada sam srela i buzetskog gradonačelnika Sinišu Žulića koji je zajedno s grupom rekreativaca pješačio do utvrde. Otkrio mi je tada da ju čeka velika obnova i da će postati prava atrakcija u sklopu europskog projekta Kulterra. Nije da mu nisam vjerovala, samo mi baš nije bilo jasno koliko atraktivnija utvrda kroz novu milijunsku investiciju može biti…

Nova izletnička atrakcija

Ali može. Uvjerila sam se u to nedavno kada sam ponovno posjetila Petrapilosu kako bih o njoj napravila reportažu budući da se uskoro otvara za izletnike. Novost je da sada u nju ne možete više slobodno ušetati kao prije jer su na njenom ulazu velika impozantna željezna vrata. Ona će biti otvorena samo posjetiteljima koji će 100 metara prije ući kroz automatsku rampu i platiti ulaznicu. Mogu reći da vam neće biti žao tih 20 ili 30 kuna koliko će ulaznice iznositi jer vas zbilja očekuje lijep sadržaj vrijedan posjete. Ovdje bez problema možete “izgubiti” barem sat i pol vremena te uživati u povijesti, arhitekturi, legendama i multimediji. I to svi – od najmlađih do umirovljenika. Svatko može ovdje naći nešto za sebe.

Pogled na dolinu rječice Bračane

Utvrdu je moguće obići individualno i uz vodiča. Dakle, na brežuljku ponad Bračane, dolazite do naplatne rampe gdje će se beskontaktno moći na aparatu kupiti karte, a onda s njome ulazite na područje utvrde. Ispred samog ulaza nalazi se veliki multimedijalni zid gdje se možete informirati o kaštelu, njegovoj povijesti, gradnji, Buzeštini, vladarima ovog područja u srednjem vijeku kada je utvrda bila bitna za ovo područje jer ga je branila od neprijatelja. Tu možete napraviti i “selfie” te ga s prigodnom pozadinom viteza poslati prijateljima. Totalna fora.

Nekadašnji feudalni posjed

Možete poslati i virtualnu razglednicu na mail, a djeca se mogu poigrati raznim virtualnim igrama. Uz multimedijalni zid, koji će svakoga zabaviti, nalazi se i „klasična“ ploča s osnovnim informacijama o kaštelu koja će vas uputiti u to što je zapravo kaštel Petrapilosa koji je dobio ime po istoimenom feudalcu.

Na klisuri iznad Bračane

S druge strane ime Dlakava utvrda potječe od činjenice što je utvrda smještena na klisuri iznad rijeke Mirne i rječice Bračana usred gustog raslinja. Kako bi sačuvali barem dio tog raslinja, po kojem je ova kamena ljepotica dobila ime, stručnjaci su odlučili na obnovljenim kamenim gorostasnim zidovima ostaviti poneki busen cvijeća i trave. Upravo to zidovima daje poseban štih.

Kameni gorostas i prva vrata za ulaz u kaštel

Potom ulazite u kaštel koji je izgrađen na kamenoj klisuri ponad rječice Bračane i njene pitoreskne doline. Ovo su prva od triju vrata do glavne zgrade gdje je davnih dana u mračnom srednjem vijeku stolovao markiz, odnosno vladar ovdašnjeg posjeda koji se prostirao od dijela današnjih slovenskih općina na sjeveru, pa sve do Grimalde prema središnjoj Istri.

Nekada je podno kaštela bio važan plovni put, a sa strateške uzvisine kaštela svaki se promet pomno pratio, a tu je bila u pitanju i obrana feudalnih dobara. Pozicija mu je za to bila savršena. Skroz dominira u prostoru oštro se dižući iznad Mirne, a pogled na njega puca čak s obronaka Ćićarije.

Toalet na vjetrometini

Utvrda se nalazila na dobroj poziciji te se s jedne strane vidi kaštel Sovinjak, a s druge se preko brda nazire zvonik obližnjeg Zrenja. Nikad ne bih pomislila da su si tako blizu. Jasno je da su iz Petrapilose vladari kaštela mogli bez problema pratili svoj posjed. Kaštel je bio izgrađen na način da se obrani od bilo kojeg neprijatelja koji su tada vrebali sa svih strana jer je Istra bila rascjepkana na puno posjeda. Zanimljivo je da nikad u povijesti zapravo nije bila niti spaljena, niti razrušena. Barem ne od neprijateljskih trupa, razbojnika i slične družine.

Plemić Nicola Gravisi

Prvi put se ova pitoreskna utvrda spominje u dalekom 10. stoljeću, a bila je u vlasništvu akvilejskog patrijarha, pa biskupa, pa jedne njemačke viteške obitelji, pa Mletaka, odnosno plemića Nicole Gravisija u čijoj obitelji ostaje sve do 1869. godine.

Kaštel nosi naziv i Dlakava utvrda

Sastoji se od stambene zgrade, dvorske kapele sv. Marije Magdalene iz 12. stoljeća i glavne kule poligonalnog oblika. Kaštel je okružen zidinama, osim na stambenom dijelu koji je doslovce izgrađen na samoj litici. Zidovi i glavna kula sačuvani su do izvorne visine. No zašto je utvrda napuštena i tko je ovdje živio?

Ona nikad nije bila gradić poput sličnog Dvigrada koji se također diže na liticama u Dragi podno Kanfanara. Petrapilosa je uvijek bila izrazito vojna utvrda koja je služila za smještaj feudalca i vojnika.

Napušten je nakon velikog požara u 17. stoljeću

Napuštena je nakon velikog požara prije 300 godina i nikad se poslije toga nije obnovila. Naime, nakon nemirnih godina 17. stoljeća, kada se na istarskom području od 1615. do 1617. odigravao Uskočki rat, Petrapilosa ostala je neokrznuta. Utvrda je sasvim slučajno izgorjela 20-tih godina 17. stoljeća i nakon toga je skroz napuštena.

Lopatom po glavi

No zapravo taj se požar povezuje s jednom pučkom pričom da je za njega kriv jedan incident. Naime, priča kaže da je jedan kmet skratio gospodara Pietrapelose za glavu, dok je s ostalim potlačenim seljacima kopao jarak podno kaštela. Gospodar je, naime, bičevao kmetove jer je smatrao da su prespori te sišao s konja što mu je bila kobna greška. Lopatom mu je odsječena glava, da bi se potom seljaci udružili i za osvetu spalili Petrapilosu. Pitanje je koliko u tome zapravo ima istine. Ali svi volimo priče, zar ne?!

Dvorište utvrde

Stižemo do crkvice sv. Marije Magdalene. Služba se ovdje održavala sve do 1793. godine. U crkvi su nekad bile freske koje su pohranjene nakon njene temeljite obnove u Buzetu, a putem multimedije se projiciraju na podu ove sakralne građevine. Projekcija počinje kada uđete u crkvicu. Tu su i na zidovima multimedijalne ploče koja vam otkrivaju razne legende o kaštelu Petrapilosa i okolici.

Obnova trajala dvije godine

Tri su legende ovog kraja koje će vas oduševiti. Prva govori o tome da je kaštel nastao na ovoj lokaciji budući da je jedan vojnik putovao ovim krajem sa svojim konjem. Rekao je da će sagraditi kaštel tamo gdje konj stane. I konj je stao baš na ovoj lokaciji.

Stepeništem do vrha

Druge dvije legende nisu izravno vezane za kaštel Petrapilosa, ali jesu za njegovu okolicu. Prva govori o jedinom istarskom stupu srama u obliku čovjeka koji se nalazi u selu Salež. Lokalno stanovništvo još ga naziva i “Berlin”, i to po berlini, vrsti kočije s četiri sjedala koja je nekada vozila na relaciji Berlin – Pariz. Prema predaji, na takvim su se kolima kažnjenici izvrgavali ruglu.

Stup srama

Stup srama je u bijelom kamenu kakvog nema u ovoj okolici, a predstavlja ljudski lik s kapom na glavi, poput turskoga fesa. Lijevu ruku drži na prsima, gdje se nekada nalazio pričvršćen lanac za vezivanje kažnjenika, dok mu je desnica spuštena na tek naviješteni spolni organ. Na prsima ima latinski naziv koji bi mogao značiti “Pravda ovoj jadnoj pokrajini”. Priča se da je stup srama dovezen u Salež iz kaštela, i to okićen cvijećem na
kolima koja je vuklo šest najsnažnijih volova, a u povorci je bilo 18 djevojaka, odjevenih u bijelo. No, vjerojatno stup srama nikad zapravo nije bio u Petrapilosi, već se radi o pučkoj predaji.

Unutrašnjost skromne crkvice

Treća legenda govori o neobičnoj stijeni koja se nalazi uz glavnu cestu koja iz Buzeta vodi prema Motovunu, i to s desne strane kada se napušta kanjon rijeke Mirne. Praktički se nalazi preko puta skretanja za Istarske toplice. Ima jako neobičan izgled koji podsjeća na fratra s knjigom.

Prva verzija legende govori kako je jedan fratar jahao na konju od Marušića prema Momjanu. Pojavile su se štrige i srušile fratra s konja. Fratar je umro, a konj se okamenio i tako je nastala nastala ova stijena. U drugoj verziji priče stijena je okamenjeni fratar s knjigom koji pod mjesečevim svjetlom čita legende iz stare knjige.

Uljem po neželjenim gostima

Tu se lijevalo vruće ulje

Nakon što ste se udubili u pučke priče, vrijeme je za vraćanje u realnost i daljnji obilazak utvrde Petrapilosa. Put vas dalje vodi u veliko dvorište gdje su očito nekada bili smješteni vojnici, a potom se kroz uska vrata i još uže stubište ulazi u utvrdu. Iznad glave vam je kamena rupa. Služila je kako bi se lijevalo vruće ulje ili čak i katran na neželjene goste. To su ujedno bila i treća te zadnja vrata kaštela. Dolazite u dvorište gdje vidite obrise negdašnje vlastelinske zgrade i na kraju obrambene utvrde. Nemojte se uplašiti ako s lijeve strane vidite neki lik. Da, to je animacijski vitez koji će sigurno uplašiti brojnu djecu, a ni meni u prvom trenu baš i nije bilo svejedno. Riječ je o viteškom oklopu s multimedijom koja simulira zvučnu animaciju, simulaciju pokreta, akustičnih senzora. Cijelo vrijeme vas u pozadini prati srednjovjekovna glazba.

Tlocrt utvrde i vlastelinske zgrade
Multimedijalni vitez

Prije dvije godine ovdje ste jedino mogli vidjeti urušene zidine. Sada se pak možete popesti do njihova vrha. Uređene su stepenice koje vode do ophoda i tada se pred vama otvara savršeni vidik. To stvarno nitko ne bi trebao propustiti.

Na vrhu

Tu možete primijetiti da su zidovi utvrde Petrapilosa  bili široki oko pet metara, a na utvrdi su i dva toaleta. Radi se zapravo o otvorenim rupama u kamenu iznad provalije. Vrlo zanimljivo iskustvo bi to bilo. Posebno kada puše bura. S ove visine vidimo i tlocrt srednjovjekovnog zdanja koji će poslužiti i za organizacije koncerata, izložbi i drugih manifestacija kada epidemiološke mjere to budu dozvoljavale.

Pitomi krajolik

Već su i bili organizirani određeni događaji kada se kaštel mogao vidjeti u jednom sasvim novom ruhu. Petrapilosa je to nakon 300 godina samoće konačno i zaslužila. Ovaj put može biti opuštena, jer ne mora nikoga braniti od neprijatelja, već zabavljati i intrigirati svoje posjetitelje. Vrijeme je da buzetska utvrda stvara svoju novu povijest.

GDJE NA RUČAK NAKON PETRAPILOSE

Agroturizam Tončić,  Čabarnica 42, Zrenj

Agroturizam Nežić, Zrenj 11, Zrenj

Ročka konoba, Roč 14/1, Roč

Konoba Vrh, Vrh 2, Buzet

Konoba Most, Most 18, Buzet

Restoran Vela Vrata, Šet.Vladimira Gortana 7, Buzet

Konoba Kotlić, Kotli 3, Buzet

Konoba Volte, Kozari, Buzet

Restoran  Stara oštarija, Petra Flega 5, Buzet

Konoba Kolinasi, Kolinasi 13, Roč

Humska konoba, Hum 2, Hum

 

 

OSTAVITE ODGOVOR

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.