Već dugo želim posjetiti Postojnsku jamu koja mi je eto tu pod nosom. No, nikad mi se do prije 10 dana nije ukazala prilika da razgledam to svjetsko čudo, koje se sastoji od kompleksa tunela, galerija i dvorana dugačkih čak 24.120 metara stvorenih erozijom rijeke Pivke. A onda me dopadne da ju posjetim u doba kada je još posebnija – za vrijeme adventa. I to na generalnu probu Živih jaslica prije samog Božića. Koja je to atrakcija! Žive jaslice odigravaju se od 25. pa sve do 30. prosinca, a karte se mogu kupiti samo online. I stvarno za ovako nešto treba čovjek unaprijed rezervirati svoje mjesto.

Čitala sam o tom događaju, ali ga nimalo nisam zamišljala na ovaj način. Kao ni samu Postojnsku jamu. Koja li je to prirodna atrakcija! I fora je što se u nju ulazi vlakićem. Neobično skroz. U ove dana ne ulazite u “klasičan” vlakić kao inače, već u božićni koji vas uz zvukove zvončića uvodi u utrobu krškog podzemnog krajolika. Odjednom predivni plavi anđeo ispred vas. Prolazite pored njega i pitate se jeste li zaista vidjeli anđela, ili vam se samo čini. A onda vlak staje, a pastir i anđeo pozivaju pozivaju da siđete s vlaka i krenete u avanturu istraživanja jame.



U čarobnom podzemnom svijetu
Slijedi prvo iznenađenje. Predivan glas ori se prostorom. Anđeli vas okružuju sa svih strana. Mariji se najavljuju velike vijesti. Imate osjećaj kao da ste na nekom sasvim drugom svijetu. Kao da ste u nekom podzemnom raju. Penjete se dalje, a na idućoj postaji novi anđeli. Obasjava ih ljubičasta i plava svjetlost. Ne znate što je ljepše, ili anđeli, ili Postojnska jama ukrašena s mnoštvo impresivnih kamenih skulptura koje vise sa stropa ili „rastu” s tla. Idete dalje i pratite širom otvorenih očiju što će se dalje dogoditi.

Marija posjećuje Elizabetu. Puteljak krivuda između te ljepote do iduće stanice s Josipom kojemu Marija objavljuje sretne vijesti. I tako slijedi stanica za stanicom, s pastirima, dječicom koja pjevaju božićne pjesme, od Marije i Josipa s malim Isusom koji se tek rodio, do Sveta tri kralja, rimskih vojnika, popisivača stanovništva… Sat i pol šetnje po jami uz vizualne i glazbene podražaje koji stalno izazivaju divljenje. A na kraju „grand finale” u velikoj koncertnoj dvorani uz veliku božićnu jelku i impresivne svjetlosne efekte – sve počinje laganom skladbom na harfi, a onda jamom odjekne anđeoski glas koji vas još dugo prati do izlaska iz jame.




Žive jaslice i Postojnska jama
Žive jaslice u Postojnskoj jami, prve su takve u Sloveniji, koje Park Postojnska jama organizira već 34 godine. I svake godine su drugačije. One su spoj umjetnosti, dizajna, dojmljivih vizualnih efekata i nevjerojatne prirode. Božić na jedan sasvim drugačiji način. Predstava se odvija uz “pozornicu” dugu čak 5 kilometara, a publika je stalno u pokretu. Nastupa više od 100 glumaca. Svi oni uprizoruju čak 18 biblijskih scena, od čega je 11 glazbenih i plesnih točaka uživo. Za „vau” efekt uvijek su zadužene velike pjevačke zvijezde. Ove godine su to priznati vokalisti iz Italije i Japana – Sumika Kanazawa, Ivan Defabiani i Anea Mercedes Anžlovar. A pripreme za ovaj nesvakidašnji spektakl počinju godinu dana unaprijed. Svaki je detalj Park Postojnska jama pomno isplanira, a svi izvođači i posjetitelji moraju poštovati bonton u jami.



A kada ste već u Postojni, zbilja bi bilo šteta ne malo razgledati i okolne atrakcije i tako zaokružiti dan, ili pak produženi vikend. Jer Postojna je zapravo više od izletničke destinacije. Ja sam bila samo dan i pol i bilo mi je premalo. A zima je i kratki su dani. Mogu tek zamisliti kako je u proljeće kada ipak imate više vremena za dnevno razgledavanje svih atrakcija oko Parka Postojnska jama i u njemu. Postojna kao gradić je dosta velik, no nažalost nisam imala vremena je obići jer već ima jako puno sadržaja oko same Jame koja je otvorena za javnost još od početka 19. stoljeća.



Volimo dobre misterije, posebno iz Hladnog rata
Za one koji žele znati nešto više o jami i kraškom području Slovenije, u sklopu kompleksa Parka Postojnska jama je i Vivarij gdje možete pogledati izbliza kako izgleda živi svijet jame. U njoj, naime, živi čak 150 životinjskih vrsta, a najpoznatija je čovječja ribica. Odmah u sklopu ovog kompleksa je i Expo – najveća izložba o kršu i Postojnskoj jami na svijetu na moderan i atraktivan način prikazuje nastanak podzemnih krških fenomena i otkriva povijest špilje. Definitivno zanimljivo mjesto da saznate nešto o kraškom području ovoga kraja koje je iznjedrilo jedno od najljepših jama na svijetu.



Kada ste već ovdje, zavirite u hotel Jama. Tipičan je to hotel koji se gradio u doba socijalizma početkom sedamdesetih godina koji je u to doba bio znak luksuza. Posjećivali su ga brojni državnici i poznate ličnosti. Bio je jedan od najposjećenijih hotela u Jugoslaviji. Definitivno lijepo mjesto za popiti kavicu, probati Bledsku krempitu ili gibanicu. No, ipak hotel Jama je više od toga. On me je na najbolji mogući način uveo u svijet Hladnog rata koji nam je danas poznat po starim filmovima o Jamesu Bondu. Od kuda mi sada to!? Pitajte na recepciji hotela koji je često pohodio i Josip Broz Tito, pa će vam biti sve jasno. Naime, ovaj hotel u svojoj utrobi skriva nekada tajni komunikacijski špijunski centar jugoslavenske tajne policije UDBA-e. Takvi centri su bili dijelom šireg sustava za prisluškivanje UDBA-e, a zanimljivo je da je bio je dobro skrivena tajna desetljećima pa čak i nakon raspada bivše države.

Prisluškivanje gostiju hotela?
Sve dok ga novi vlasnik hotela nije otkrio sasvim slučajno kada je počela njegova renovacija 2016. godine. Nakon što su obnovili sve sobe, ostalo im je prizemlje gdje se i danas nalaze servisni prostori. Tu su bila željezna vrata koja su bila zaključana i nitko nije znao što je iza njih. Provalili su i imali su što vidjeti. Pronašli su četiri prostorije za prisluškivanje. Nalazile su se uz samu praonicu, a u njima su se nalazili prislušni uređaji za cijelu Primorsku, civilni i vojni telefonski čvorovi te prostorija za odmor s krevetima. Duž cijele visine hotela je i prostor bez vratiju i prozora. Očito je služio za provođenje silnih kablova. Na krovu hotela nekad je bila i antena. Iz prostora je bilo nekoliko izlaza, jedan također kroz okno u samu Postojnsku jamu. Svima je to otkriće bio šok.


A onda su počela šuškanja tko je od nekadašnjih djelatnika za to znao. Nitko o tome nije htio ni zucnuti. Možda su se ljudi i nakon tako dugo godina bojali bilo što reći. Ipak je to bilo mjesto gdje je bila UDBA. Možda su svi zaposlenici bili i špijuni? A možda su samo neki znali? I danas se mnogi to pitaju. Sigurno je za tajne sobe znao nekadašnji direktor hotela koji je išao u penziju, no to nam nitko od starijih djelatnika hotela nije htio reći. I danas mnogi o tome ne žele govoriti iako je nekadašnji špijunski centar postao u međuvremenu razglašena turistička atrakciju koju mogu svi razgledati. Meni nije jasno kako je takav prostor ostao tajna tako dugo nakon raspada Jugoslavije, a nalazio se unutar jednog od najposjećenijih hotela u Sloveniji.
Tko je od djelatnika to znao?
Odmah je po otkriću soba na lice mjesta došla slovenska policija te ostale službe prije nego je bilo tko imao uvid u to što te prostorije skrivaju. Kada su otišli, ostavili su no što danas javnost može vidjeti – telefone, stolove, stolice, trake, prislušne uređaje, pa čak i krevete, stare papire. Sve je ostalo konzervirano kao iz tog vremena. Osim naravno dokumenata koje su odnijele službe. I dalje su strogo povjerljivi.


Nekako mi nije bilo svejedno kada sam ušla u taj prostor u koji vode obična hotelska vrata. Pitam se koga li su to sve prisluškivali punih 20 godina. Naime, hotel je sagrađen 1971. godine, a agenti su snimali razgovore sve do osamostaljenja Slovenije. Neke od snimaka čak sam i čula na ulazu u Tajne prostorije. Mogu si misliti što bi mislili ti ljudi da se nakon tako dugo vremena čuju na tim snimkama?!



Prisluškuju li nas i danas?
Teško je nakon ovakvo iskustva ostati hladnokrvan. Teško je ne razmišljati o Jugoslaviji i kako je ona funkcionirala. I pitati se je li i danas tako? Je li nas i danas prisluškuju u hotelima. U hotelu Jama kažu da ne. I dok nam daju naš dosje sa snimkama, šalimo se i nazdravljamo dobroj turističkoj ponudi. I u tom duhu idemo na počinak. Definitivno intrigantan hotel koji potiče na razmišljanje. Svi kažu da su dobro i mirno spavali.

Uz misterij Tajnih soba definitivno možete jako lijepo povezati i Predjamski grad. Zamak, dvorac, kaštel, utvrda. Kako god nazvali ovo srednjevjekovno čudo, svatko tko ga je posjetio i vidio može slobodno reći da je osjetio duh misterije. Jer ovo je kompleks koji je uklesan u stijenu, još jedan kraški fenomen ovog podneblja koje je specifično baš po fenomenima vode i kamena. I doslovce je kao iz neke Grimmove bajke. Još samo nedostaju zmajevi, vitezovi u oklopima i neka zarobljena princeza.


Zaštita od neprijatelja i neobična arhitektura
Ovaj arhitektonski, povijesni i prirodni fenomen nalazi se devet kilometara od Postojnske jame. Predjamski grad uklesan je u 123 metara visoku stijenu koja je poslužila kao zaštita od neprijatelja, ali i za neobičnu arhitekturu. I već to je dovoljno da me privuče da posjetim ovaj neobični kaštel, ali i činjenica da je najveći špiljski dvorac na svijetu po Guinessovoj knjizi rekorda. Imala sam samo 20 minuta vremena, ali dobro sam ih iskoristila. I skoro se izgubila.



Podignut je u 12. stoljeću i gradio se u više etapa, što se jasno može vidjeti dok lutate labirintom utvrde koja je danas muzej. Ako dobro ne pazite, mogli biste se vrlo brzo izgubiti, a to ne bi bila dobra vijest jer navodno utvrdu prati glas da je puna duhova. Nije ni čudno jer je puna otvorenih hodnika i u dijelu ulazi u jamu koja je puna šupljina kuda huji vjetar. Baš to daje ovom dvorcu tu neku dozu mistike. Ali i činjenica da je ispod dvorca razgranati prirodni podzemni svijet špilja i jama, koje su u prošlosti služile za bijeg u slučaju opsade dvorca. Obilaskom vidim kako je izgledao dvorski i vojni život u ovoj neobičnoj utvrdi koja je je s jedne strane jama, a s druge dvorac. Male uske prostorije govore o teškom životu u to doba, ali u drugu ruku sigurnome jer je litica priječila neprijatelje od napadaja i osvajanja ove lokacije. Hladno je. Mogu misliti kako je bilo njima.



Erazmo je skoro uspio
Vodiči će vam spomenuti i najznamenitiju ličnost ovo utvrde, a to je najpoznatiji vladar tvrđave Erazmo Predjamski, koji je živio u 15. stoljeću. Postao je poznat po svom otporu caru Frideriku III. Bio je zatvoren u dvorac pod opsadom jako dugo i odlijevao je carskoj vojsci. No, kako je dvorac izgrađen na posebnoj poziciji, to mu je omogućavalo da se iskrade i osigura si zalihe hrane. No, na kraju je ubijen iz katapulta, nakon što ga je sluga izdao. Možda je on taj duh koji luta dvorcem i danas. Kolege mi kažu da ih je u stopu dan prije u noćnom razgledu pratila jedna mačka. Ja ju nisam vidjela. No, možda je to Erazmo koji se danas ukazao u nekom drugom obliku.


Okolica Postojne ima i predivno prirodu “iznad” zemlje. Nisam nažalost stigla obići pješke ili na biciklu neke druge atrakcija, ali sam dobila kratak uvid za neko buduće putovanje. Za one koji vole prirodu i žele ostati u Postojni i okolici nešto duže, odličan je izbor Rakov Škocjan, najstariji slovenski regionalni park, koji se sastoji od doline u kršu kroz koju prolazi potok Rak. Tu se nalaze “viseći” mostovi iznad kanjona koje možete vidjeti kada se spustite do rječice. Ovdje možete pješačiti i uživati u prirodnim fenomenima kao što su mali i veliki prirodni most iznad potoka Raka, Zelške špilje ili ponor Kotel.

Za ljubitelje ptica i vode tu je nestalno Cerkniško jezero, najveće jezero u Sloveniji, koje se zbog kraškog područja često puni i prazni. Ponekad ćete naići na livadu, a ponekad na jezero, ovisno u koje doba godine dođete. Kroz jezero, njegove otoke i poluotoke vode brojne pješačke i biciklističke staze, a sve informacije možete pronaći u njihovom posjetiteljskom centru na ulazu u park samog jezera.
Čaj na najvećem slovenskom jezeru
Mi smo bili dok je vode još bilo i prošetali smo se do fenomenalnog vidikovca s klupama. Tu nas je čekao odličan domaći čaj od trava i poznata slovenska potica. Na taj hladan zimski dan, savršeno iskustvo. Dovoljno da me ponuka da se vratim. No, glavni razlog je i dalje intrigantno jezero koje mijenja oblike.




Za kraj ove priče mogu reći da mi je dan i pol u Postojni bio premalo. Ovaj kraj nudi toliko atrakcija i nezaboravnih trenutaka da mu se moram opet vratiti i iskusiti ga dublje, saznati o njemu više. Samo sam zagrebala površinu Krasa, divne transgranične regije koja skriva mnoga kulturna i prirodna čudesa.