Unije: Otok ljetnog ljenčarenja

Od tamo nemaš kamo. Preostaje ti jedino da se opustiš i prihvatiš taj jednostavan način života, bar taj jedan dan. Nema tu neke prevelike filozofije – imaš dvije otvorene konobe, treća je zatvorena, i jedan kafić. Tu je i jedna trgovina koja ima jutarnje i popodnevno radno vrijeme. Ali najbitnije je da radi i ima sve što ti treba, naravno kada govorimo o najosnovnijim namirnicama. Zato budi spreman da se jednostavno opustiš i prepustiš, ljenčariš, malo prošetaš po rivi i mjestu, ali ne previše. Ipak je ljeto i vrijeme za plažu, sunce, morske valove, slane usne.

Da, sve to je Unije, mali kvarnerski otočić, prvi na putu katamaranskoj ljetnoj liniji od Pule prema Zadru prije Malog Lošinja. Od pulske je luke udaljen samo sat i pol vremena vožnje, kada je lijepo vrijeme, i idealan je odabir za  jednodnevni izlet ili vikend s prijateljicama, partnerom i obitelji. Naravno u ljetnim mjesecima kada linija i spaja Pulu s otočićem. A i u ostatku godine za goste baš i nema nekih sadržaja jer su glavni upravo plaže kojih na otoku ne nedostaje. No, počnimo od samog početka.

Odjednom samo more i jedrilice

Dizanje u 5.30 sati, ispijanje prve kave, uzimanje svih stvari za plažu, ali i piknik. Ipak se taj dan nećemo maknuti iz hlada u nekoj od uvalica tog otoka. Dolazimo do pulske rive i ukrcavamo se na katamaran.

Lagano napuštamo pulsku luku i promatramo čega svega ima. Ipak u Pulu rijetko kada ulazimo brodom. I tada lagano u smjeru Kamenjaka. Odjednom samo more oko nas i jedrilice. Beskrajno plavetnilo. Ali to ne traje predugo jer nakon jedne kave i ugodne ćakule s konobarom pjesnikom za njegovim šankom silazimo s broda. Unije.

Zapljusnuo nas je topli mokri zrak, a tek je devet ujutro. Bit će to pakleni dan, ali iz vode ja i dvije moje prijateljice taj dan nemamo namjeru izlaziti. Ali prije bismo ipak išle popiti kavu, vidjeti to maleno mjesto. Idemo prvo lijevo, nema ničega, konoba je zatvorena. Ništa, idemo desno.

Prolazimo pored nonića na unijskoj rivi koji sjede na klupici i komentiraju putnike. Jer ovdje svi izlaze i piju kavu.

Mi smo se najprije uputile uzbrdo. Idemo vidjeti to mjesto. Nema bog zna kakvih znamenitosti, ali nije ni bitno. Dovoljne su te male šarmantne uličice gdje gostima otoka prtljagu prevozi lokalni traktor. Svi se nakrcaju i kreću uzbrdo. Lakše je nego pješke.

Ukucavamo u Wikipediju naziv otoka da bar nešto o njemu saznamo. I ostajemo iznenađeni da otok sada ima 88 stanovnika, a nekada ih je imao oko 700. Koliko je maleni govori njegova površina od 16,77 km²  te obala od 36,6 kilometara. Okolo otoka se nalazi i nekoliko manjih otočića, otočić i greben Samunćel (sjeverozapadno), otočić i pličina Mišnjak (istočno), greben Zasmokve i jedan otočić, Školjić, a južno od otoka se nalaze pličina Arbit. (tik uz najužniju točku), i pličina pod Polcem. Sjeverno od Unija se nalazi otok Zeča, sjeveroistočno i istočno su otoci Cres i, preko Unijskog kanala, Lošinj, a južno se nalazi otok Susak.

Mjesto krase i skriveni  mediteranski vrtovi

Na zapadu je otvoreno more. Pučinska je obala strma. Prema jugozapadu, preko prolaza Velog Žapla,  nalaze se Vele Srakane. Rubne točke otoka su rtovi Vnetak, Arbit, Vele stine, Lokunji i Maračol. Najviša točka otoka je vrh Kalk (138 m). Na otoku je plodno polje s izvorom pitke vode. Jedino naselje, Unije, leže na zapadnoj obali otoka. Stanovništvo se bavi turizmom, maslinarstvom, ovčarstvom.

Samo mjesto nema baš puno sadržaja. Naravno tu je crkva, stara škola, čak i čitaonica te pošta. I to bi zapravo bilo više-manje sve. Mjesto krase i skriveni maleni mediteranski vrtovi krcati oleandrima, agavama, ružmarinom, divljim maslinama, bršljanom, ali i afričkim ljiljanima. Sve u svemu biljkama koje se dobro nose sa sušnom klimom.

Mještani su više nego ljubazni. „Ča ste Istrijanke? S kuda ste? Eko ja san iz Pule, ali moji su rodom iz Unija, pa kako sam u penziji sada sam stalno ovdje,” govori nam jedan nonić koji nas upućuje na plažu lijevo od pristaništa koja je nešto udaljenija od lučice i mjesta s brojnim jedrilicama. Puteljak nas vodi do skrovite uvalice. Jedine u blizini mjesta s nešto hlada. Ipak je vani 35 stupnjeva, a dan tek počinje.

Prate nas procvjetale agave i prašnjavi put. „ Ima li još puno?“, pitaju  me prijateljice koje su prvi put na otoku. Tješim ih  da je uvala odmah iza ugla i da neće požaliti kada tamo dođemo. I nisu.

Konačno stižemo i s ramena skidamo deset litara vode i hrane za dva dana. Da ne pofali. Smještamo se u šumicu iznad uvale i ne čekamo puno. Već smo u kristalno čistoj vodi. Kamenčići nas osvajaju. Tirkizna voda oduševljava. Topla je kao u kadi. Ne mičemo se. Ipak, glad ne pita previše. I tako u krug. Voda – hrana, uz pratnju rosea. Ipak je to ljetno žensko piće. Osvaja nas ljenčarenje i sitni ženski razgovori. I tako do popodneva. Mozak se ispraznio od svakodnevnih poslova, obveza, obitelji, djece…

Ura doseže popodne. Dosta je bilo šume i uvale, hajdemo do mjesta. Kupimo stvari, znatno lakše ruksake i torbe. Bježimo do mjesta i novog mjesta za kupanje. Stižemo na gradsku plažicu – šljunčanu i tirkiznu. Samo bacamo stvari, točimo muškat i ležimo u plićaku. Toplina mora nas osvaja i iz vode ne izlazimo sat vremena. Puni se plaža, ali nas previše ne briga. Gledamo u jedrilice, sunčamo se, valovi nas nose. Ne želimo nigdje. Želimo da nas ova voda blagodati miluje.

Želimo samo ljenčariti

Ne želimo ni plivati. Želimo samo ljenčariti. Ipak, vrijeme je za pokret, glad ponovno zove. Hoćemo na kavu ili sladoled? Većina iliti troje od nas troje je za sladoled. Taman je market otvorio svoja vrata. Šećemo lagano i zaključujemo da nam se više ne da u vodu. Stvarno smo pretjerale danas. Sjedimo u hladu stoljetne kuće s pogledom na rivu. Pijemo ostatak muškata i zurimo u more.

Mozak se skroz ispraznio i više nam se ne da niti pričati. Samo da ne zakasnimo na katamaran. Valjda nam neće pobjeći pred nosom. Smiruje se more, smiruje se dan. Smiruju se ljudi. Polako zauzimaju svoje pozicije u dvije konobe uz samo more. Djeca na molu neprestance skaču u vodu i izlaze. Ljetni užici.

Stiže katamaran, osam je sati. Prošao je naš dan ljenčarenja. Šteta. Lagano idemo u smjeru Pule i napuštamo Unije, ali samo za ovu godinu. Iduće se definitivno vraćamo. Želimo ljenčariti.