Već pola godine jedini očuvani drveni brod austrougarske mornarice je opet u Puli. Sveti Marko je u Uljaniku. Spremaju mu se novi i bolji dani jer se priprema ponovno za plovidbu u pulskoj luci od kuda je otišao davnih dvadesetih godina prošlog stoljeća – najprije na Cres, a potom u Split. No, prije nego se vrati u svoju luku, doživjet će stručnu preobrazbu koju vodi pulski konzervator i zaljubljenik u stare brodice Marko Uhač.
Sveti Marko
Upravo je on sasvim slučajno pronašao ovaj brod u oglasniku i posumnjao o čemu se radi. Riječ je, naime, o spasilačkom brodu Sveti Marko (SMS Rettungskutter I Klasse) koji bi čak mogao biti s potopljenog ratnog broda Viribus Unitis. Na to se sumnja, ali sigurnih dokaza nema. No, jedno je sigurno, bio je na nekom od austrougarskih ratnih brodova.
Marko, kada je vidio o čemu se tu radi, odmah je pohitao u Split. Svetog Marka prodavao je Slavko Penđer. Vrlo brzo su dogovorili kupoprodaju, a Marko je o svom pronalasku odmah obavijestio i Darka Komšu u Arheološkom muzeju Istre koji je otkupio raritetni drveni brod. Jer s njime ima velike planove nakon obnove i restauracije. Brod će biti na vezu od ovog ljeta u pulskoj luci, njime će upravljati Arheološki i Povijesni i pomorski muzej Istre te će služiti kao pokazni primjer. Bit će u plovnom stanju.
Ponovno u Puli
Time će brod, koji je nekada pod jedrima mogao primiti i 40 ljudi, imati dvostruku ulogu – bit će u plovnoj funkciji, a istodobno i muzejski izložak. To će biti prvi takav brod u ova dva muzeja koji će biti na ovakav način izložen. Ipak je to zanimljiva priča jer se radi o jedinom očuvanom drvenom brodu austrougarske mornarice.
Pokrenut je postupak da se brod upiše u Registar kulturnih dobara. A trenutno je u fazi rekonstrukcije u jednoj od hala pulskog Arsenala. S njega je skinuta boja, motor. Slijedi zamjena dotrajalih elemenata i vraćanje brodu od 9 metara dužine i 2,60 metara širine s jednim jarbolom stari sjaj.
Ne zna se kada je sagrađen
Za brod se ne zna točno gdje je sagrađen, ali vjeruje se da je nastao u nekom od brodogradilišta na našoj obali. Naime, kako piše Uhač u svom konzervatorskom elaboratu koji nam je dao na korištenje i uvid, ovakve brodice za potrebe austrougarske ratne mornarice građene su u renomiranim brodogradilištima na Jadranu, a dokument o jednoj takvoj izradi 1911. i 1912. godine sačuvan je iz brodogradilišta Mihovila Depola u Korčuli. Isto tako ne može se reći na kojem je brodu bio. Za to nema fizičkih dokaza.
Naime, kako objašnjava Uhač, na većini brodova austrougarske mornarice nalazio se minimalno jedan Rettungskutter 0, I, II ili III Klasse/spasilačka brodica 0., 1., 2. ili 3. razreda u ovisnosti o veličini broda. Njihova namjena nije bila spasilačkog karaktera u smislu spašavanja sa tonućeg broda, već potreba da se u lošim vremenskim uvjetima u more spusti brodica koja može spasiti ljude u moru.
Potonuli bez brodica
Ovakav tip brodice nalazio se na bojnim brodovima klase Tegetthoff, Radetzky, Erzherzog i Habsburg te na oklopnim krstašima Sankt Georg i Kaiser Karl VI. Zanimljivo je da su dva kapitalna bojna broda SMS Szent Istvan i SMS Viribus Unitis prema fotografijama i snimcima potonuli bez svojih pomoćnih brodica. To upućuje da se u godinama neposredno nakon rata, određeni broj pomoćnih brodica nalazio unutar pulskog zaljeva.
– U ovom se trenutku ne može sa potpunom sigurnošću potvrditi da je ovo spasilačka brodica sa SMS Viribus Unitis, ali se sa sigurnošću može tvrditi da je plovilo u naravi Rettungskutter I Klasse/spasilačka brodica 1. razreda Austro-ugarske ratne mornarice. Time se svrstala uz malobrojna do danas očuvana plovila izgrađena u Austrougarskoj monarhiji, poput plutajućeg doka u Cresu, jahte Dalmat/Istranka u Splitu i riječnih monitora Leitha u Budimpešti i Bodrog u Beogradu, s razlikom u tome što su ti brodovi izrađeni od metala. Pronalazak brodice starosti preko 100 godina s očuvanom većinom izvornih elemenata nedvojbeno je izuzetna rijetkost u Hrvatskoj i upisuje je u mali fundus brodova stogodišnjaka, ističe konzervator Uhač.
Hotelijer kupuje austrougarski brod
A kako je brod otišao iz Pule? Uhač je saznao da ga je Giuseppe Galovich, vlasnik Hotela Excelsior u Cresu kupio putem svog rođaka Domenica Galovicha iz Pule od Talijanske ratne mornarice. Naime, kako nisu uništeni u ratu i neposredno nakon rata svi takvi brodovi, određeni broj pomoćnih brodica i dalje se nalazio unutar pulskog zaljeva.
– U kopnenom dijelu nekadašnjeg Arsenala, talijanska mornarica organizira vojarnu, a 1924. godine mornaričku školu CREM (Corpi Reali Equipaggi Marittimi). Talijanska ratna mornarica te mornarička škola nasljeđuju više austrougarskih mornaričkih kutera koje koriste u svojim vježbama. Na jednoj fotografiji iz 1929. godine vidi se među mnoštvom Segelkuttera i motorsegel kuttera i jedan Rettungskuter I. Klasse, piše Uhač u svom elaboratu.
Zaštitnik Valuna sveti Marko
Potom brod 1928. kupuju kćer Domenica Galovicha Franica i njezin suprug Antonio Ballon iz Valuna. Brod je tada skroz obnovljen te je dobio svoje ime prema zaštitniku tog malog mjesta. Bio je jako popularan u Valunu pa mu je čak posvećena i jedna pjesma. U svojoj je povijesti San Marko osim kao spasilački brod mornarice, služio i za prijevoz ljudi, robe i pošte na brodskoj liniji Valun- Cres do pada Italije 1943. godine.
Brodica potom povremeno prevozi članove KPJ na relaciji Cres – Istra i obratno, a tijekom drugog svjetskog rata prilikom bombardiranja došlo je do stradavanja dvije ženske osobe na ili u blizini samog broda. Nakon rata do 1970-ih, Sveti Marko održava liniju između Valuna i okolnih mjesta te Valuna i Cresa. Nakon izgradnje ceste za Valun, Sv. Marko je na turističkoj liniji za Cres-Nedomišje – Valun te Sv. Blaž.
Tajna ceduljica
I tako do 1987. godine kada ga kupuje Stanko Penđer iz Splita. Kada je posjetio Cres, našao se s prijašnjim vlasnikom Antonom Balonom-Kuzmićem. On mu je na ceduljici zapisao da je San Marko spasilačka brodica sa SMS Viribus Unitis. Kazao je da mu to nije htio reći prilikom kupoprodaje jer je mislio da bi veća starost utjecala na smanjenje dogovorene kupoprodajne cijene. Sveti Marko u Splitu obavlja pak sasvim novu djelatnost neko vrijeme – ribarsku. I onda se opet našao na prodaju. Novi ga vlansik vraća na početak priče sto godina kasnije. Pa dobro nam došao Sveti Marko.
