Bila je bogata gospođa iz ugledne venecijanske obitelji. No, nikako nije mogla roditi živu djecu. I kao očajna žena napravila je sve što je u njenoj moći da dobije dijete. Pa uključivalo to i čaranje. Kao su se tada u dalekom srednjem vijeku zvale alternativne metode. I očito su joj pomogle. Jer je Diletta nakon što je već izgubila dječačića i djevojčicu uspjela roditi zdravog Enrica, kasnije nazvanog Rigo i Riguccio. No, to ju je stajalo glave, i to u gradiću Motovun. Jer je njezi suprug, tadašnji prvi podestat ili gradonačelnik gradića Motovun Thoma saznao da ga supruga Diletta čara. I to mu je bilo dovoljno. I samo je čekao trenutak da okrene leđa supruzi. I osudi je na smrt. I to je napravio isti dan kada je prvi put nogom kročila u Motovun. Bilo je to davne 1271. godine, 6. srpnja.
– Zovem se Diletta. Zovu me vještica. Moj život je davno zaboravljen. Zakopan u hrpi prašnjavog papira. U staroj arhivi daleko od ovog mjesta. Optužili su me za vještičarenje, čarobnjaštvo, čarništvo – rekli su istinu. Moje ime je Diletta Michiel i ja sam čarobnica. A ovo je moja priča. Ispričana mojim riječima. Ispripovijedana kako još niste čuli. Odvest ću vas na jedno posebno putovanje. Na ono putovanje koje nema cijenu, a mnogi bi platili pravo bogatstvo da na ovaj način mogu zaista putovati.
Sjećanje jedne čarobnice
– A ne samo u mašti. Da mogu putovati kroz vrijeme. Vrijeme više nije jednosmjeran put. Sjećanje je brod koji plovi protiv struje. Idemo na putovanje. Odredište? Vrijeme u kojem nikada niste bili. Večeras ćete na kratko postati dio mojih sjećanja. Sjećanja jedne čarobnice. Samo pazite: sjećanja su poput parfema. Bolja su u malim količinama. Kažu da prošlost proganja, a zapravo mi smo ti koji proganjaju prošlost. A ja ću vam ispričati priču o onima koji su progonili mene. Ja sam Diletta Michiel i ovo je moja priča, progovara nam čarobnica koja se ponovno vratila u Motovun nakon 751 godinu.
Naime, Motovun je odlučio oživjeti ovu tragičnu priču iz svoje prošlosti koja je bila ostala zakopana u arhivima te kroz novu storytelling turu Istra Inspirita prikazati suđenje i pogubljenje venecijanske gospođe u srcu Istre. Zanimljivo je da se to odvijalo puno prije nego je počela inkvizicija diljem Europe i prije nego su počela masovna spaljivanja vještica. I njezino pogubljenje nije imalo nikakve veze sa crkvom. Pišu to profesori prava Dunja i Ivan Milotić u nedavno objavljenoj i prezentiranoj knjizi Proces protiv Dilette nastaloj nakon proučavanja venecijanskih arhiva tog doga i jedne javno bilježničke isprave na kancelarijskoj gotici.
Storytelling tura po Motovunu
Nju je na saslušanju Dilette u Motovunu tog kobnog 6. srpnja sastavio tadašnji javni bilježnik Bonaventura. I ostala je za pamtivjekove. Iz prašine arhiva iskopali su je Talijani. Dokument koji govori o “vještici” Diletti objavljen je već 1886. godine, ali nije izazvao nikakve reakcije, ali kada je 1992. objavljen esej prof. Marca Pozza, šira javnost zainteresirala se za ovu priču. Na osnovu toga je i Lara Pavanetto napisala romansiranu verziju ovog događaja. I baš taj zapis o motovunskoj vještici zaintrigirao je motovunskog načelnika Tomislava Pahovića da istraži priču u širem povijesnom i pravnom kontekstu. U tome su mu pomogli profesori Milotić, povjesničar Livio Prodan te direktor motovunske turističke zajednice David Matković.
Kao rezultat svega nastala je knjiga koja se može kupiti u Motovunu i nova storytelling tura koja će se u nekoliko navrata odigrati ovog ljeta – 5. i 12. kolovoza. Čarobnica i njeni krvnici upoznat će vas s tamnom epizodom iz vijesti Motovuna kada je vlast nad njime preuzela Mletačka republika, i sa samim srednjovjekovnim gradićem jer se tura odvija na nekoliko lokacija. Priča počinje na Trgu A. Antico, nastavlja se u Novoj kuli, a završetak koji prati Dilettino pogubljenje je kod crkve svetog Ciprijana, mjesta gdje je venecijanska gospođa i pogubljena mjesec dana nakon što je saslušana.
Osudio ju muž
A kako je izgledalo njezino suđenje i pogubljenje te što zapravo stoji iza svega? Neke je epizode bilo teško rekonstruirati na osnovu jedne jedine isprave, no sasvim je jasno da je Dilettu na smrt osudio njezin muž Thoma, i to prvi dan kada je iz Venecije stigla u Motovun gdje je njezin suprug upravo od akvilejskog patrijarha preuzeo vlast. Došla je kako bi se pridružila svojoj obitelji – mužu, sestri i sestrinom mužu. Naime, njezina je sestra Maria bila udana za Thominog brata Marca. Thoma Michiel i njegov brat Marco bili su glavni akteri mletačke politike tog doba koju je Venecija slijedila u Istri. Također su sjedili u Velikom vijeću. I dok je Thoma vladao Motovunom, Marco je bio porečki podestat.
Baš zato njena priča počinje na glavnom motovunskom trgu gdje se Diletta predstavlja, kao i njezin suprug koji je očito dugo prije njenog dolaska s djetetom planirao njezinu smrt. A Diletta je ispitana i osuđena u komunalnoj palači zbog čega tura nakon trga kreće prema Novoj kuli. I sve je njene riječi zapisao notar Bonaventura. A ona je očito u društvu svjedoka, pretpostavlja se uže obitelji, priznala da je pribjegla čarobnjaštvu, prakticirajući ga protiv svog muža i šurjaka. Saslušanje se odvijalo usred noći.
Odvedena usred noći
-Mlada damo, zasigurno morate znati razlog zašto ste ovdje. I zašto smo Vaš suprug i ja bili jednostavno prisiljeni da postupimo ovako i dovedemo Vas ovdje u ovo mračno doba noći.
Mlada damo, poričete li bacanje čini? Poričete li kupnju bilja i amajlija koje ste koristili protiv svoga supruga? Već neko vrijeme, mlada damo, Vaš zabrinuti suprug svjestan je Vaših okultnih radnji. Sjećate li se Poreča? Vidio sam Vas vlastitim očima koje mi je dragi i jedini Bog podario kako ste posjetili trgovkinju voće i povrćem koju se smatra vračarom? Zapravo, mnogi su Vas vidjeli. Mnogi, pita Dilettu notar u društvu njena supruga koji joj se ne želi obratiti, niti ju pogledati.
I onda je priznala da je u hranu pripremljenu za dvojicu muškaraca, odnosno Thomu i Marca, umiješala crni kamen, dijelove hostije i sveto ulje te nešto vlastite i majčine menstrualne krvi te komadiće pupkovine od svog prvog i drugog djeteta, koje je sakrila u vrijeme njihova rođenja.
Svinjska kost
– Oprala sam glavu svog muža lužinom pomiješanom s menstrualnom krvlju. Koncima sam povezala oštrice škara i stavila ih pod vrata svoje sobe u Poreču. Dala sam dvije voštane lutke probosti iglama i kod sebe sam držala svinjsku kost koju sam spalila kad sam željela da prestane sukob s obitelji. Nosila sam sa sobom iz Venecije prah od crva da ga koristim za bacanje urokljivog oka, kazivala je Diletta pred svjedocima.
Diletta je ispričala i kako je, dok je još boravila u Veneciji, predala porub sivog ogrtača i komadić potplata cipela svoga muža ženi koju joj je preporučila žena klesara, kako bi napravila od njih mali kipić. Istu je stvar učinila s komadom zelenog ogrtača, cipelom i košuljom koji su pripadali njezinu šogoru. I na kraju je priznala da joj je u Poreču žena trgovca povrćem obećala da će joj pronaći amulet koji će stalno nositi, u zamjenu za deset groša. Bonaventura je sve to zapisao, a pisani trag još je u Venecijanskom arhivu.
Nova povijesna saznanja
I to je priznanje Dilettu stajalo života. Osuđena je na smrt, a izvršenje smrtne kazne odvijalo se kod crkve svetog Ciprijana koja i danas ponosno stoji u Motovunu. Zato baš tamo završava ova storytelling tura. Zanimljivo je da se mislilo kako je crkva sagrađena dva stoljeća kasnije, pa ovo baca novu svjetlost i na povijest Motovuna, kao i činjenica da je Thoma već te 1271. bio mletački podestat u Motovunu za kojega se dosad u povijesnim spisima pisalo da je potpao pod mletačku vlast tek 1278.
No, golica nas znatiželja i pitamo se na koji način je Diletta pogubljena. Kako je većina kuća tada bila izgrađena od drva i kako se smrtna osuda odvijala u samom centru grada, za pretpostaviti je da nije spaljena na lomači jer bi to izazvalo požar. Zato se pretpostavlja da je udavljena, odnosno da je osuđen na smrt vješanjem, ali točni podaci se o tome ne znaju. Niti se zna datum pogubljenja.
Smrt zbog oporuke?
A da je kazna izvršena zna se po tome što je njezin suprug već 14. kolovoza aktivirao njenu oporuku koji je ona sastavila nekoliko mjeseci prije, vjerojatno svjesna toga što bi se moglo dogoditi. No zna se da je nakon toga Dilettina obitelj tužila Thomu za njezino ubojstvo, ali o zapravo nikad nije sankcioniran, niti mu je stoga zabranjena daljnja ženidba. Zna se da se oženio nakon 10 godina Markezinom i dobio još djece.
Zašto se nekadašnji motovunski gradonačelnik odlučio na pogubljenje vlastite supruge? Na to pitanje s odmakom od 700 godina pokušali su odgovoriti Dunja i Ivan Milotić. Oni smatraju da zapravo razlog njezina pogubljenja leži u njenoj oporuci, točnije u njezinoj pozamašnoj financijskoj i nefinancijskoj imovini koju je Thoma mogao steći jedino njenom smrću. A čaranje je bila sasvim dobra izlika. No, Diletta srećom nije ostala zaboravljena i ovo je način da se ponovno vrati u Motovun i da se ne zaboravi njena patnja.
Autor fotografija: David Matković
