Svaki put kada dođem u Motovun, obavezno moram najprije skrenuti kod Klaudija Tomaza. To mi je već postala rutina. Em Tomaz ima odlično vino, em je odlično društvo. On i njegova supruga Danijela te čitava obitelj. I na pet minuta, bilo da je dobre ili loše volje, Klaudio mi popravi dan. Ima u njemu ta neka pozitivna energija kojom pokreće stvari. I baš zato je uspio svoje vino dovesti do, ni više ni manje, nego zlatnog Decantera. I stalno teži višemu, boljemu. Ne zadovoljava se malim stvarima.
Baš zato upravo sada do njegove obiteljske kuće s Motovunom na dlanu niče novi velebni podrum s kušaonicom, više sličan nekom butique hotelu nego proizvodnom pogonu. Gradnja je počela u travnju, a otvorenje se predviđa za idući Uskrs. Nezahvalno vrijeme za investiranje s obzirom na divljanje cijena i nemogućnost pronalaska građevinskih radnika, ali motovunska obitelj nije htjela odustati jer im je novi podrum prijeko potreban. Bačve ima i u podrumu i u garaži i oko nje. I svaka daje oni nešto posebno jer koje god Tomazovo vino da probate, nećete pogriješiti. Jednostavno, on zna što je dobro vino. Otkriva da trenutačno imaju zasađeno oko 26 hektara vinograda i da se godišnja proizvodnja kreće oko 200.000 butelja.
Nastaje novi motovunski podrum
– Mi smo planiranje naše investicije počeli možda negdje u isto vrijeme kao i naš susjed Mladen Rožanić. I drugi motovunski vinari planiraju uložiti u nove podrume i kušaonice. Jednostavno je tržište takvo da moramo dizati kvalitetu. Motovun to zaslužuje i dignula se ljestvica na svim poljima. Mi smo odavno izašli iz okvira naše obiteljske kuće i ovaj objekt je bio nužnost, priznaje nam ovaj vinar poznat po borbi za istarski teran dok nam pokazuje kako će izgledati novi podrum zbog kojega nekad Klaudija boli glava.
Nije ni čudo jer će investicija na kraju zbog inflacije i općeg povećanja cijena biti puno viša. Ukupna vrijednost je 20 milijuna kuna, od čega je osam osigurano iz europskih fondova. Novi veliki podrum nedaleko obiteljske kuće Tomaz s predivnim pogledom na Motovun i dolinu Mirne imat će osim podruma i edukacijsko-degustacijsku dvoranu te prodajni i izložbeni prostor. Tomaz nije htio otkrivati previše detalja oko investicija koja je u punom jeku, ali da će biti impresivna, vidi se već sada.
Želimo iskorak Motovuna
– Sin Antonio uključio se u našu vinarsku priču i jednostavno nije bilo druge. Ovo će za nas, ali i za destinaciju biti jedan veliki iskorak u kvaliteti, zaključuje ovaj vinar. I da, i Tomaz, inače strastveni lovac je svoje vinarsko imanje stvorio iz nule. Tipična priča ovog kraja koji očito zna što želi biti u svojoj budućnosti.
Njegova supruga Danijela ga s troje djece prati na njegovom vinskom putu od 2009. godine, ali i ranije kada su počeli dizati nove nasade. A neprepoznatljiviji su naravno po teranu kojega je obitelj Tomaz branila dušom i tijelom u jeku spora sa Slovencima.
– Ne možete vjerovati, ali jednom je kod nas bila jedna grupa Slovenaca, a među njima je bila jedna osoba koja kada sam točila pjenušac od terana, nije ga htjela ni okusiti. Isto tako nije htjela okusiti niti jedno vino koje je u sebi sadržalo teran, pričala mi je svojedobno Danijela.
Teran je dio nas
– Teran je dio naše obiteljske tradicije i po tome smo prepoznati. Ne samo mi, nego svi koji se bave vinom i vinogradarstvom u Motovunu. Motovunski teran je nadaleko poznat jer jednostavno na ovoj mikrolokaciji on daje svoje najbolje karakteristike, i to zbog zemlje i klime. Nekad prije, dok se nas nekoliko manjih vinara na ovom području nije afirmiralo i krenulo u svoju samostalnu priču, veći su vinari od nas kupovali grožđe, ako su htjeli neku veći kvalitetu terana. Sada to zadržavamo za svoje vino jer znamo koju kvalitetu može dati. To je i sam Decanter potvrdio jer je uz mene zlato dobio za teran i naš obližnji vinar Fakin. Stoga smo već sada krenuli u proceduru zaštite motovunskog terana, priznaje nam Tomaz koji je u vinogradu i vinu od malih nogu.
– Nekada smo u ovom prostoru imali mesnicu i tu smo radili ja i supruga. Ali kako se dalje razvijala naša vinska priča i kada sam vidio da s mesnicom ne mogu konkurirati nekim velikim centrima, okrenuo sam se vinu kojim sam se ionako bavio. A ono je zbilja nešto posebno jer je to vino s mojim potpisom. Ja sam i vinogradar, i enolog i sommelier iako službeno nisam završio nikakvo obrazovanje na tom polju osim nekoliko sati edukacije pučkog učilišta. No, znam što treba sve napraviti da bih dobio odlično vino vrijedno zlata Decantera. I to je najbitnije, ističe ovaj mali istarski vinar.
Sudbinska povezanost s teranom
Zanimljiva je ta njegova sudbinska povezanost s teranom. Jer isti dan kada je stigla odluka iz Europske unije da se odbija žalba Slovenaca oko spora sa Slovenijom oko terana, dobio je mail od Decantera da je dobio svog prvog zlatnog Decantera za teran.
– Taj sam dan slavio. Em zbog te odluke, em zbog nagrade, em zbog odlične berbe. Taj teran su proizvodili moj nono Piero, koji je dobio još za vrijeme Italije potvrdu da se može baviti vinarstvom, a to je nastavio i moj otac Bruno, pa ja i na kraju moj sin Antonio. S ponosom ću to vino predstavljati diljem svijeta, ali u Sloveniji. On je jednostavno dio našeg identiteta, priznaje nam ovaj istarski vinar koji je išao praktički na barikade i usprotivio se toj politici, papirnatim žalbama i birokratskoj dokumentaciji koja je mogla zapriječiti istarskim vinarima da ikada mogu svoje vino prodavati pod tom etiketom.
Sve je počelo na sajmu vina u Mariboru kada je Tomaza prijavio jedan slovenski vinar da toči teran, a ne bi smio. I tada se na njegovom štandu ukazala inspektorica koja mu je htjela ispisati kaznu.
Nikad neću zaboraviti taj dan
– Taj dan nikad neću zaboraviti. Ona je došla na naš štand i nakon toga smo tri sata pisali zapisnik, ali ga nisam htio potpisati jer sam inspektorici rekao da ne znam slovenski. Ona mi je sve prevela, ali ga svejedno nisam htio potpisati. Bio sam ljut jer je taj dan za mene propao. Došao sam kući kasno te noći i vrag mi nije dao mira. Morao sam napisati o tome post na Facebooku. I kada sam napisao, nastala je prava medijska bura. Pitao sam se jesam li to trebao napraviti. Ali iz ove pozicije vidim da jesam jer su se svi nekako pokrenuli i počelo se borbenije nekako pristupati našoj obrani terana. Svi su se nakon toga pokrenuli. Zanimljivo da nikad nisam dobio kaznu, ističe Tomaz koji osim što je vrsni vinar i strastveni lovac, odlično kuha.
To ga smiruje. Kada sam ga zadnji put posjetila, kaže “na brzinu” je spremio nešto slično pizzi calzone. Čisto da se malo opusti. E taj brzinski recept mu je bio top. Ni sam ne zna što je sve stavio unutra, ali se dobro sljubilo s osvježavajućim roseom.
Volim kušati i kuhati fine stvari
– Ali osim što volim stvarno kušati dobre stvari, volim i sam kuhati. Doduše, ne volim kuhati kada to moram, nego kada to poželim. Puno se puta dogodi primjerice da bih nešto spremio nakon ručka. Jednostavno odem u kuhinju i spremim. Pripremam sva jela, a posebno volim raditi ona s divljači. I sam sam strastveni lovac, pa mi je to nekako logično.
Veliki je ljubitelj mesa, a posebno voli pripremati boškarina. Jednom mi je pripremao carpaccio na rokuli, s malo soli, papra i maslinova ulja, naravno iz vlastitog maslinika, te kojom kapi limunova soka. Jela sam bolje nego u restoranu. A tek biftek od boškarina sa šumskim voćem. Naravno sljubio ga je sa svojim teranom.
A kada si u Motovunu ne možeš proći, a da ne probaš tartufe. S njima je Klaudio povezan od djetinjstva jer je već po tradiciji njegova obitelj odlazila u lov na tartufe.
– Naša familija ima licencu za branje tartufa i oduvijek sam to volio raditi. To je poseban gušt. Nekada su stari ljudi govorili da bi iz šume dolazili s punim vrećama tartufa. Jeli su se tada sa svime. Onda nisu bili neka luksuzna stvar, dok danas je to poseban specijalitet. Ja ih međutim ne jedem, i to od nikada, kaže kroz smijeh. Sjeća se još dok je išao u osnovnu školu da mu je baka pripremila sendvič s fritrajom s tartufima, ali da ju je odmah u školi razmijenio s prijateljima za sendvič sa salamom.
Ne jedem tartufe
-Eto, ni dan danas ih ne jedem, nisam ga nikad ni probao. Čudno, ali istinito, smije se Klaudio koji je nedavno u Zagrebu s obitelji predstavio i svoju novu liniju etiketa vina, odnosno vizualni identitet nazvan „vina van okvira“. „Vina van okvira“ podijeljena su u četiri kategorije – pjenušava, svježa, odležana i premium. Svaka je linija vina povezana s jednim motivom Motovuna, pa je tako za pjenušava vina motiv rijeka Mirna, u kojoj mjehurići kisika omogućuju život, a za svježa vina specifična kombinacija teškog ilovastog i laporastog tla prošaranog karakterističnim pukotinama, čiji jedinstven sastav daje prepoznatljivu mineralnost i svježinu.
Odležana vina, zaokružena u hrastovim bačvama, crpe motiv hrasta lužnjaka koji prevladava bajkovitom Motovunskom šumom. Posljednji motiv je bijeli tartuf koji je poznat po svojoj bogatoj aromi kakvu imaju i Tomazova premium vina. Svaka boteljka na etiketi ima i QR kod koji videom „teleportira“ u Motovun. Za grafički aspekt zaslužan je nagrađivani „OVER STUDIO“, koji za vizuale kaže da su „plod doživljaja motovunskog ambijenta s vinima, koja će sada, uz sadržaj koji je umjetnost sam po sebi, dobiti i vizualnu prezentaciju umjetničkog djela sa vlastitom naljepnicom o autoru, nazivu, mjestu i vremenu te ispričati priču o podrijetlu i uvjetima u kojima je ono nastalo“.
