Malo selo od samo 70 stanovnika Šegotići spava. Jutro je kišno, zimsko, vani se nema raditi bog zna što pa čovjek ima osjećaj da zapravo ovdje nitko ni ne živi više. Da su Šegotići kao i mnoga sela u Istri postala naselja za turiste koja su zimi prazna, a ljeti puna kao šipak, ne čudi. Samo par kilometara od mora, mamac su, kako za turiste, tako i nekretninski biznis. Sve manje se obrađuju brojna krška polja, vinogradi i maslinici. „Selo” sve više odlazi iz ovog malog seoceta koje je u prošlosti hranilo obitelji upravo od zemlje, ali i kamenja.  Šegotići su vrijedno selo koje je bilo nadaleko poznato po japlenicama i vapnu koje se masovno prodavalo po Istri. Moralo se nekako zaraditi za kruh u to nama sada već daleko vrijeme, a poljoprivreda nije bila dovoljna. Sve ovo o čemu pišem bilo je samo prije stotinjak godina. Naravno, turizam je sve to promijenio iz temelja.

Proštinska buna bila je više od borbe protiv fašizma

No, neću danas pisati o tome kakva je bila tradicija japleničarstva u Šegotićima, ili na Proštini, kraju gdje se smjestilo ovo malo selo na cesti prema odmaralištu Duga Uvala ili kako su bili siromašni prije 100 godina, a sada se to skroz promijenilo. Više mi znatiželju golica sada jedan već davni događaj koji je obilježio povijest ovog kraja – Proštinska buna 1921. godine kada su fašisti uz pomoć talijanske vojske zapalili selo. Da, nije to bilo u doba rata i zvjerstava kakva su, nažalost, naši stariji mogli vidjeti u Istri za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bilo je to u mirnodopsko doba, neposredno nakon Prvog svjetskog rata i neposredno nakon povratka seljana iz izbjeglištva u srednjoj Europi kamo ih je od straha od rata sklonila tadašnja Austrougarska Monarhija.

Siromaštvo i neimaština

Siromaštvo, neimaština, ponovno podizanje imanja, obrađivanje dugo zapuštenih polja. Mučili su se mještani Šegotića, ali i drugih sela u južnoj Istri kada su se nakon rata vratili kućama. Jer ih je nakon par godina izbjeglištva dočekalo tužno i jadno stanje u njihovim selima i domovima. Mnogi su dizali kredite kako bi ponovno mogli početi iznova. Bilo je jako teško nakon Velikog rata. A sigurno stvar nije olakšala ni nova država koja je zavladala Istrom – Italija gdje je iz dana u dan jačao fašizam. Redovito su talijanski skvadristi, dobrovoljni fašistički odredi, koji su dolazili iz Marčane, obilazili sela na Proštini i maltretirati seljake. Kao da im ponovno podizanje imanja nije zadavalo dovoljno glavobolja. Glavni razlog bio je sigurno Ante Ciliga, kontraverzna ličnost onog doba, političar i publicist, koji je rođen baš u Šegotićima, iako je tamo živio jako kratko.

Ante Ciliga bio je kontraverzna ličnost
Selo je spaljeno 1921. godine

Upravo u to doba Ciliga, koji je bio poznat po svojim komunističkim uvjerenjima i stavovima zbog čega je bio više puta proganjan i zatvoren, boravi u svom rodniom selu. Prije dolaska u Šegotiće, koje je napustio s osam godina, sudjeluje u revoluciji u Mađarskoj Sovjetskoj Republici, da bi ga potom Jugoslavenska komunistička sekcija uputila iz Mađarske na ilegalan rad u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. U Varaždinu sudjeluje u poticanju vojničke pobune, dolazi u slovensko Kočevje, gdje agitira za stvaranje ćelija Komunističke stranke. No, policiji se to nije pretjerano svidjelo pa bježi u Prag gdje studira filozofiju, ali istodobno osniva Jugoslavenski marksistički klub i sudjeluje pri osnivanju Međunarodne federacije marksističkih studenata.

Paljenje sela

Iz takve atmosfere vraća se u rodno selo 1920. godine gdje pokušava proširiti djelovanje Radničke komore u Puli prema unutrašnjosti Istre. U jesen sudjeluje u radu pokrajinskoga socijalističkog kongresa u Trstu te provodi četiri mjeseca u koparskom i tršćanskom zatvoru. Nakon izlaska iz zatvora organizira s desetak članova partijsku organizaciju. Sve su to fašisti naravno znali pa su ga došli tražiti u Šegotiće kako bi ga likvidirali. Bilo je to početkom veljače 1921. godine. I nisu na kraju stali na tome.

Selo je bilo napušteno za vrijeme Velikog rata

Sve je završilo paljenjem sela koje se dugo nije opravilo od ovog događaja, mnogi su završili u zatvoru, a neki su i izgubili život. Buna je trajala od početka veljače do 5. travnja 1921., a otpor četiristotinjak slabo naoružanih seljaka slomljen je tek nakon što je talijanskim fašistima u pomoć pritekla redovna talijanska vojska. U sukobu su poginula dva mještana proštinskih sela. Mnogi će ovaj događaj nazvati prvim antifašističkim otporom u Europi, no to je bio prije svega otpor seljaka ovog kraja maltretiranjima kojima nije bilo kraja.

Plameni jezici

Kaže mi to i barba Bepo (Josip) Peruško koji je mnogo čuo od starijih generacija o Proštinskoj buni. Njegova je obiteljska kuća također te 1921. godine bila zapaljena i još uvijek se u tavanskom prostoru kamene kuće vide tragovi plamenih jezika. Bolan podsjetnik na nepotrebnu silu koju su fašisti pokazivali prema siromašnim seljacima. Barba Bepo mi kaže da seljani Šegotića i ostalih mjesta nisu bili nikakvi komunisti, samo im je bilo dosta terora.

Barba Bepo Peruško nam je uz jutarnju kavicu ispričao što je za njegovu obitelj značila Proštinska buna
Još uvijek se vide tragovi paleži

– Oni su prije svega branili svog suseljanina Ciligu. Bili su mišljenja da se ne bi trebao proganjati jedan njihov mještanin i to je bio glavni razlog zašto je došlo do bune. Nisu ti ljudi bili zagriženi komunisti ili išta takvoga. Jednostavno im se nije sviđalo na koji su način postupali prema Ciligi i drugim ljudima, priča nam barba Bepo u svom domu uz jutarnju kavicu. Puno je toga saznao od starijih generacija što se točno zbivalo, posebno od jedne starije gospođe, ali i oca koji je tada bio mladić od 18 godina. No, žali da nije sve zapisao dok je bilo vrijeme.

Sve je počelo u oštariji na Križu

– Sve je počelo u oštariji na Križu gdje je danas spomenik Proštinske bune. Sada tamo nema ničega, ali u to vrijeme tamo je bila oštarija gdje su se družili ljudi iz okolice. Držao ju je jedan čovjek iz Mutvorana. Tu je bila i kovačija. Tu su naravno dolazili i fašisti koji su tražili Ciligu ili su jednostavno maltretirali ljude. Sve do jednoga dana kada je mještanima to dojadilo i kada su ih otjerali i istukli, priča mi barba Bepo. U to vrijeme fašisti su redovito obilazili i Krnicu. Sve je to utjecalo na opću atmosferu među seljacima koja je bila poprilično neprijateljski nastrojena prema fašistima.

Na Križu je spomenik gdje su navedene žrtve Proštinske bune
Teško je u kolektivnoj memoriji zaboraviti takve događaje

Kako piše Ernest Radetić u svojoj knjizi Istra pod Italijom koja je objavljena sada već daleke 1944. godine u Zagrebu, fašistima su se najviše uz Ciligu zamjerili župnik Ćurković  i učitelj Brgić u Krnici. Sredinom ožujka te 1921. godine dok je župnik Ćurković molio krunicu u Krnici sa župljanima na hrvatskom jeziku, iz Vodnjana je dojurio kamion pun fašista. Tražili su župnika i učitelja koji su stigli pobjeći u šumu. Fašisti su pretražili župni dvor i učiteljev stan, no nisu ništa našli. Poručili su da će se vratiti, a potom su krenuli u Šegotiće tražiti Ciligu. I on je uspio pobjeći u šumu, a fašisti su mu priprijetili da će ga naći i sve mu zapaliti.

Straže na ulazu u selo

Tada su postavljene straže koje su trebale spriječiti ponovni ulazak fašista u selo. A oni su se vratili 4. travnja. Došli su u većem broju kamionima iz Vodnjana preko Marčane. Tu su se zaustavili najprije u oštariji na Križu gdje su seljani pjevali pjesme na hrvatskom jeziku. Fašisti su ih napali kundacima, a dvojica mladića su pobjegla u Krnicu i javili seljanima da su fašisti došli. Ovi su se digli na noge te su im zakrčili put prema mjestu. Fašisti su shvatili da su seljaci ovaj put jači pa su se odlučili vratiti u Marčanu te su javili u Vodnjan i Pulu da je u Krnici buknuo ustanak. I tada je nastao šou.

Prije 100 godina ova je kuća bila spaljena
Obitelj Bepa Peruška boravila je do obnove kuće u ovoj sada srušenoj kućici

– Fašisti su se vratili nazad u selo, ali ovaj put s vojskom. Ne znam koliko je bilo vojnika, no to nije ni bitno. Naravno da su se osvetili. Palili su kuće po redu i pitali u kojoj je Ciliga. No, njega nisu našli. Seljani su naravno pobjegli, sakrili se. Poslije toga selo se nikada nije opravilo do kraja, priznaje mi barba Bepo.

Fašisti su aktivirali i mornaricu

Radetić piše da su fašisti s vojskom najprije došli u Krnicu pa su krenuli na Šegotiće. U ovo malo mjesto došlo je čak 250 vojnika s oklopnim vozilima uz čete karabinjera i financijskih stražara. Seljački kordon napadali su bombama, puškama i stojnicama. Čak je pozvan i ratni brod u Krnički porat gdje se iskrcalo 200 mornara. Kada su zauzeli Krnicu, krenuli su prema Šegotićima. Kuće su zapalili benzinom, a prije toga su u njih provalili i uzeli ionako siromašnim seljacima sve što su imali.

Život ide dalje

Ivana Rubinića iz Kavrana koji se uputio sa žitom u mlin ubili su na cesti. Ustrijelili su i Jakova Cveka iz Mutvorana koji je ništa ne sluteći radio na polju. Sve je to trajalo dva dana. Treći dan u pomoć su im došli fašisti iz Trsta i Rijeke. Kada su završili s paležom, 89 seljana su odveli u zatvore. Kasnije su oslobođeni, no mnogi su bili pretučeni. Ciliga i Ćurković pobjegli su preko granice, pobuna je ugušena, no posljedice su ostale.

Nisu željeli učiti talijanski

Istarska sela prošla su u povijesti razne tragedije

– Čim je sve završilo, ljudi su se vratili kućama i što su mogli. Počeli su odmah obnavljati kuće. Ionako su krpali kraj s krajem. Moj mi je otac pričao da je naša obitelj živjela tu u jednoj maloj kućici u jadnim uvjetima. Spaljena je i oštarija na Križu koja poslije nikad više nije obnovljena. Danas se niti ne vidi da je nekada bila tu. Nikada se takve stvari više ne zaborave, priznaje nam barba Bepo. Mnogi zato nikada nisu htjeli znati niti naučiti talijanski jezik, a kamoli ga govoriti iako je Istra do kapitulacije Italije 1943. godine bila pod njihovom vlašću. To je i jedan od razloga zašto je i dan danas Istra antifašistički nastrojena. Maltretiranje fašista u to doba iako je prošlo više od stotinu godina, generacije ne mogu i ne žele zaboraviti.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.