Totalno me oduševila, a nisam imala nekih velikih očekivanja. Jer prije samog putovanja sam čula: Malta ti je zabavna, ok je, malo je preizgrađena, ali svejedno je zanimljiva, zimi je vjetrovito i kišovito, promijene ti se u jednom danu sva godišnja doba. Onako, nije mi obećavala. Nisam se čak ni previše informirala prije odlaska, a jedino sam htjela nešto više saznati o Malteškom redu i vitezovima koji su na neki način osnovali Maltu onakva kakva je danas i uživati na rivi malog ribarskog mjesta Marsaxlokk te gledati šarene barke. Sve ostalo mi je bio bonus. Možda je tako i najbolje putovati jer te onda iznenadi sve. A Malta je zemlja kako različitosti, tako i velikih iznenađenja. Bila sam samo četiri dana, i već sada odgovorno tvrdim – to je premalo.

Malta, otok veličine našeg Krka, je za mene bila miks nevjerojatne prirode i mora, različitih kultura i tradicija, arhitektonskih dragulja i povijesti, kaotičnog urbanizma i ruralnih područja punih vrtova, suhozida i polja. Na Malti živi čak oko pola milijuna ljudi što znači da je poprilično živahno. Promet je gust, naselja i gradovi su gotovo spojeni. Kada primjerice iz Ghaxaq, gdje smo bile smještene i što je bio pun pogodak,  idete prema Valetti uopće nećete vidjeti prelazak iz mjesta u mjesto koje čine niske tradicionalne kuće te nove moderne zgrade. Iako razdaljine nisu velike, baš nam se pješačenje i šetnja između mjesta nije pokazalo kao izbor jer se pločnici i staze odjednom nađu uz velike višetračne ceste. Zato je bolje koristiti javni autobusni autobus.

Preizgrađenost i miješanje različitih kultura

Urbanizam, nažalost nije ono čime bi se Malta mogla pohvaliti. Nije ni čudo da mnogi, a među njima i ja osobno, ostaju već kada slijeću na otok negativno iznenađeni preizgrađenošću što mi je bilo još vidljivije na tlu. Miješa se tu sve – od tradicionalne zapadnoeuropske kulture i arhitekture, sjevernoafričke do one moderne s neboderima, hotelima i apartmanima u gradovima Sliema i St. Julian’s. Crvenih mediteranskih krovića nema, sve je u žućkastom kamenu i ravnim krovovima, pa povremeno sam pomislila da sam negdje u sjevernoj Africi. Na to su me podsjetili i natpisi koji su napisani na engleskom i malteškom jeziku koji je najsličniji arapskom jeziku, i to tuniškoj verziji. Ne morate se ni truditi ga prevesti. No, velik je utjecaj talijanskog i engleskog jezika koji svi govore. Ljudi su nam se i bez da smo ih išta pitale odmah obratili na engleskom. Odmah su nam pokazivali smjerove, upućivali nas gdje moramo i kako doći. Ljubaznost za pet.

Maltežani su vrlo slični stanovnicima upravo sjevera Afrike koji im je zapravo nadomak. Mene je primjerice zapanjio podatak da se Malta nalazi južnije od grada Tunisa, glavnog grada istoimene države na sjeveru Afrike. Zato su u veljači, kada sam posjetila otok s Vidom, nerijetko temperature prave proljetne – do 20 stupnjeva Celzijusa po danu, kao na Jadranu u travnju. Zimi je kod njih već pravo proljeće i čitava se priroda zeleni. U zraku se osjeća nevjerojatan miris svog bilja koji raste na ovom otoku – od cvijeća, do aromatičnog bilja, kaktusa, do raznih trava i drveća kojeg nikad prije nisam vidjela. Sve je u vegetaciji. Kada se taj miris isprepleo s mirisom mora i soli, doživljaj mi je zagarantiran. A takvih je momenata bilo dosta.

Fasade s reljefima svetaca

S druge strane, iako se osjeća taj jaki arapski utjecaj, zemlja je izrazito kršćanska i katolička. Gotovo nema fasade na kojoj nema reljefa ili kipića nekog sveca. Crkve s impozantnim kupolama su na svakom koraku, teško ih je niti izbrojati. No, s obzirom na povijest Malte, nimalo čudno. Arhitekturu i kulturu ovog neobičnog otoka, koji je specifičan po tome i da nema puno zelenila, posebno ne drveća i šuma, formirali su vitezovi reda svetog Ivana koje sam htjela bolje istražiti. Riječ je o rimokatoličkom redu koji se još nazivaju Ivanovci ili Hospitalci, danas je to Malteški red. Tko god je bio u Vatikanu, vidio je pripadnike tog reda.

Nastao je u Jeruzalemu potkraj 11. stoljeća, a osnovao ga je blaženi Gerard. Ime su dobili po prvom samostanu u Jeruzalemu kraj crkve sv. Ivana Krstitelja. Odjeća im je bila redovnička halja ili oklop, a preko toga su nosili crni plašt s bijelim križem na leđima. Pripadnici tog reda bili su svećenici, vitezovi i bolničari. Vitezovi su daleke 1291. protjerani iz Svete zemlje, potom su kratko bili na Cipru, pa su od 1310. do 1522. vladali na grčkom Rodu. Zbog prodora Osmanlija morali su bježati i od tamo, a Papa, koji im je bio naklonjen, našao im je novi dom na Malti. Maltom su vladali sve do početka 19. stoljeća kada je Napoleon odlučio zauzeti ovaj otok. Njegova vladavina nije trajala dugo, ali dovoljno da se vitezovi ovog reda više ne vrate na otok kojim su tada zavladali Britanci. Glavni razlog, lokalno stanovništvo više nije bilo oduševljeno vladavinom Malteškog reda. Danas Malteški red stoluje u Vatikanu što govori o njegovom značaju za Rimokatoličku crkvu kroz stoljeća, pa i danas.

Valetta je grad-utvrda

Sve smo to saznale kada smo posjetile veličanstvenu konkatedralu svetog Ivana u Valetti, glavnom gradu Malte koji je dobio ime po Velikom majstoru Reda svetog Ivana, Jeanu Parisot de la Valetteu. On je kamen-temeljac za ovaj utvrđeni grad postavio 28. ožujka 1566. godine. Naime, grad je nastao kako bi učvrstio poziciju reda na Malti. Tada je izgrađena većina zgrada po kojima je Valetta dobro poznata. Mnogi Valettu nazivaju i gradom-utvrdom, a Maltu otok-utvrdom. Naime, ovaj je otok prepun fortifikacijskih objekata i citadella da ih je do danas bilo nemoguće sve obnoviti i revitalizirati.

Danas je Valetta na listi UNESCO-ve baštine. Nalazi se na uzvisini opasana visokim zidinama, pa je najbolje ući u nju kroz glavna vrata od kuda se račvaju brojne simpatične uličice kroz stari dio grada. No, mi smo šetale par kilometara kroz predgrađe, kasnije uz more i njihovu promenadu Waterfront punu restorana i kafića pa nismo grad nikako vidjele  zbog visokih zidina. Ušle smo u njega putem lifta koji nas je podigao na bastion koji gleda na luku. Prava nagrada nakon puno pješačenja. Košta nekoliko eura, a prava je atrakcija. U minutu smo s morske obale bile u centru grada koji gleda na luku i susjedna Tri grada – to su Vittoriosa, Senglea i Cospicua. Predivan je pogled i na luku s Lower Barrakke i bastiona Valette gdje se mijenja i gradska straža te se u točno određeni vrijeme u danu puca iz topa.

Fantastična vibra Valette

Vibra je fantastična, grad je pun ljudi u bilo koje doba dana, ima i puno turista, no nema redova. Taman da se osjeti živahnost grada. Nažalost, nismo imale puno vremena za muzeje, no konkatedralu nisam namjeravala propustiti. U njoj se nalaze najveća djela Caravaggia,  izgrađena je 1572. godine kao samostanska crkva Ivanovaca, malteških vitezova. Ova je crkva također pod UNESO-ovom zaštitom, a ulaz se za odrasle plaća 15 eura. I vrijedi svakog centa.

Prije svega oduševila me raskoš ukrasa kojim je ovo sakralno zdanje pokriveno. Od specifičnih mramornih podova koji su grobnice meštara ovog reda, do fantastično oslikanih svodova, sakristija, kripti. Crkva izvana ni približno ne dočarava raskoš i bogatstvo Malte koja je očito bila poprilično utjecajna zemlja u svojoj prošlosti. Tu nam je bio nezaobilazan i razgled djela Caravaggia koji je neko vrijeme boravio na Malti. Bio je začetnik baroknog slikarstva i prvi pravi slikar ovog pravca.

Pogubljenje svetog Ivana Krstitelja

Ovdje se nalazi jedino njegovo potpisano djelo. Ujedno, u sklopu crkve nalazi se i mali interpretacijski kutak koji objašnjava jedinu Caravaggiovu potpisanu sliku – Pogubljenje svetog Ivana. Tu sam saznala i nešto više o tom kontraverznom slikaru koji je pobjegao na Maltu iz Vatikana zbog ubojstva mladića. Tu je postao službeni slikar Malteškog reda te ga je veliki meštar i samog proglasio jednim od malteških vitezova. No, i s Malte je ubrzo izgnan. Nedavno čitala strip i knjigu o njemu pa me posebno zaintrigirao.

No, Malta je puno više od Valette koja je uistinu dražesna. Zato smo posjetile još nekoliko gradića koliko nam je vrijeme dozvoljavalo je smo htjele vidjeti sve. No, nezaobilazna nam je bila Mdina, nekadašnji glavni grad u centralnom dijelu otoka kojega često nazivaju i tihi grad. Isto se radi o utvrđenom gradiću u koji se ulazi kroz glavna vrata, a osvaja svojim uskim uličicama i kamenim trgovima. Uistinu je miran grad i nema žamora kao u Valetti, a s njegovih zidina puca odličan pogled na unutrašnjost. Građena je strateški – u sredini otoka, a tu se održavala ceremonija u kojoj je svaki Veliki meštar položio zakletvu o zaštiti Malteškog otočja i prava podanika.

Šarene barke s očima

Osim Mdine, na našem popisu bio je i Marsaxlokk, malo ribarsko mjesto poznato po tradicionalnim drvenim ribarskim barčicama, a plan nam je bio posjetiti gradić zadnji dan putovanja – u nedjelju kada je luka pretvorena u veliku riblju tržnicu. Maltežani su nam prije rekli da je taj dan cijela Malta u Marsaxlokku. Meni je gradić bio zanimljiv zbog šarenih drvenih barčica koji se nazivaju luzzu i kajjik. Pažnju privlače svojim jarkim bojama i nacrtanim očima.

Vjeruje se kako su ostatak feničke tradicije koju su nekad prakticirali i stari Grci i Rimljani. Naime, tragovi povijesti ovdje sežu sve do Rimljana, Feničana i Kartažana. Nacrtane oči bile su mitološki simbol i vjerovalo se kako štiti ribare i mornare dok su na moru. Iz luke možete ovim brodićima na kraće izlete, no nama je bilo draže prošetati kroz tržnicu ribe, malteških začina, slastica, povrća i voća koji se prostire po cijeloj rivi. Ima tu i puno plastike te kineske robe, no što je tržnica bez toga!

Divljina Malte je neopisiva

Više od samih gradova oduševila me divljina Malte i njena nevjerojatna priroda – klifovi, more, vegetacija. Gotovo su meditativni njeni klifovi koji za sunčanog dana jednostavno opijaju. Blue Grotto je jedan od takvih. Malo je to stajalište uz cestu s velikim užitkom. Taj klif s produbljenim lukom nikada nećete zaboraviti – luk u koji se razbija more, vjetar puše, temperature proljetne. Dođe ti da odeš do mora bez obzira na provaliju ispod tebe.

Pješke smo dalje išle po šetnici s pogledom na more, ali i brojne vrtove prema Arheološkom parku dva značajna malteška hrama Hagar Qim i Mnjdra koji datiraju u period stariji od onoga kada su podignute egipatske piramide ili britanski Stonehenge. Puno sam očekivala, ali sam malo ostala razočarana. Ulaznica košta 10 eura, a onda stazama obilazite oba hrama koja su nažalost pokrivena velikim šatorima pa ih nisam mogla doživjeti kako spada. No, zato je okoliš prepun žutog cvijeća i šparoga fantastičan. Idealan za trekking ili šetnju. On je popravio itekako dojam.

Autobusom do Dingli Cliffsa

Nakon toga smo produžile autobusom do impresivnih Dingli Cliffsa. I to je bio onaj „vau” efekt. Uz cijelu zonu s pogledom na more i klifove vodi šetnica sve do malene crkvice svete Marije Magdalene gdje se nalazi punkt s lokalnim suvenirima i proizvodima poput likera od kaktusa, meda, vina, raznih slastica. Morale smo to probati nakon ovakvih impresija. Uz cijelu šetnicu su klupe i stajališta za gradski autobus kojim se u svako doba možete vratiti do smještaja.

Za Gozo treba ipak jedan dan

Uz ove klifove, oduševio nas je i poludnevni izlet na otok Gozo brzim katamaranom iz Valette za 7,50 eura u jednom smjeru. Šteta da za taj izlet nismo uzele cijeli dan, ali svejedno smo barem vidjele dio njegovih ljepota. Taj otok naseljava oko 30 tisuća ljudi i premrežen je također javnim prijevozom, no mi smo koristili hop on i hop off autobus za 10 eura da budemo brže. Preporuka vodičkinje je bila da izađemo na dvije stranice i zadržimo se – gradiću Victoria koji je dobio ime po britanskoj kraljici i još jednom punktu. Ja sam odabrala zaljev Dwejra s impresivnim klifovima i malim unutarnjim bazenom s lučicom. Jednostavno me oborila s nogu vožnja do zaljeva s dramatičnim krajolikom. Taman je prestala kiša, valovi su bili ogromni. Prizori su bili nestvarni. Popela sam se na brdo da bi doživljaj bio potpun.

Brzinski smo stale uz crkvicu na osami Ta’ Pinu gdje nam se osmjehnulo sunce. Ovo je svetište novijeg datuma. Sagrađena je između 1920. i 1931. godine na mjestu gdje se, prema predaji, u lipnju 1883. godine dogodilo ukazanje Djevice Marije, nakon čega je opisano nekoliko čuda. Odlično je mjesto za fotkanje.

Victoria po kiši

Glavni grad Goza je gradić Victoria, odnosno Ir-Rabat u kojem vrijedi pogledati citadellu. Zato smo i tu stale na 45 minuta i usprkos kiši obišle i ovaj utvrđeni gradić. Vrlo sličan Mdini. Gozo je i otok predivnih plaža poput plaže Ramla koju smo nažalost vidjele samo iz autobusa izdaleka, ali smo zato uživale u panoramskoj vožnji. Stvarno je to bio poseban gušt jer smo se provozale po čitavom otoku. Na Maltu smo se za promjenu vratile velikim trajektom do mjesta Cirkewwa pa dalje autobusom do Valette. Da vidimo kako i to izgleda.

Specijalitet im je zec

Što se tiče hrane i pića, Malta je stvarno otok koji može zadovoljiti sve gušte i cijene nisu visoke. Njihov je nacionalni specijalitet zec, pa sam zato ga kušala odmah prvi dan. Imaju i dobro vino. Probale smo malvaziju i jedan cuvee crnih sorti, no nažalost nije bilo vremena za posjetiti neke do lokalnih vinarija da malo bolje upoznamo lokalce. Zato je četiri dana za Maltu premalo. Nismo imale vremena posjetiti još mnoštvo drugih atrakcija i zato definitivno Maltu vrijedi posjetiti više puta i osjetiti njen svestrani duh. Ima što pokazati. No, imale smo sreću što smo odsjele u fantastičnom malom butique hotelu Palazzo Castagna u mjestu Ghaxaq koji je super autobusima povezan sa svime.

A hotel je bio više nego odličan. Stara palača iz 1756. koja je nekada pripadala gospodaru mjesta Angelu Castagna i njegovoj ženi Therese Mangion nalazi se na glavnom trgu. Njihov je sin bio zadnji guverner na Gozu. Vlasnici su danas jedan britanski par, a palača je skroz očuvana. Oslikana sala za doručak, predivan unutrašnji vrt, bazen na vrhu krova, a tek doručak kojega smo naručivale. Pravo gourmet iskustvo.

Dostupna Ryanairom

Odlična je stvar i što je Malta zahvaljujući brojnim Ryanairovim letovima iz Zagreba poprilično dostupna i povoljna. Povratna karta u zimskom periodu nije skuplja od 100-tinjak eura sa svim dodatnim troškovima, što je već na samom početku veliki plus. Ni smještaj sada u ovom periodu nije skup. Za 130 eura za četiri noći po osobi nađe se zanimljivijih malih povijesnih butique hotela s doručkom 20-tak minuta udaljenosti od glavnog grada Valette.

Let traje kratko – 1.40 minuta, a ni vrijeme provedeno na njihovom aerodromu neće vas zamoriti. Aerodrom je mali i odmah ispred njega su stanice s gradskim autobusnim prijevozom kojim možete obići cijeli otok. To bi bila i preporuka jer primjerice četverodnevna karta stoji samo 19 eura. Rent-a car je isto jedna od opcija kako obići otok. No, tu morate biti pažljivi jer se na Malti vozi lijevom stranom ceste kao u Velikoj Britaniji. Cijene su korektne – više-manje kao u Hrvatskoj, čak nešto malo jeftinije. Primjerice, kava s mlijekom je dva eura, Aperol Spritz od 6 do 8 eura, pizza od 8 do 10 eura, tjestenina oko 10 eura, malo pivo oko 4 eura. Uglavnom, pristojno. I zbog svega toga Malta je mjesto gdje bi se trebalo vratiti, uzeti si više dana i upoznati ju do kraja. Ako je to uopće moguće.