Kada dođete u Kastav, uopće nećete imati osjećaj kao da ste na periferiji Rijeke. Taj me gradić na brdu 10 minuta vožnje od Rijeke i Opatije neodoljivo podsjeća na gradiće na brežuljcima u centralnoj Istri. I ne samo to, Kastav je itekako povezan s Istrom iako se nalazi u susjednoj županiji. Kroz povijest je pripadao istarskoj regiji, a osim toga ovdje su službovali i neki poznati Istrijani. Poput primjerice Vladimira Nazora koji je radio u tamošnjoj školi gdje je bio ravnatelj. I baš za vrijeme svog boravka u Kastvu, rodila se ideja za Velikog Jožu, simbola Motovuna. Jako dobra poveznica s Istrom.

Kastav je danas prava gastronomska oaza, mjesto s mnoštvo zanimljivih ljetnih događanja i festivala, suvenirnica, ateljea, muzeja, ali i znamenitosti i zanimljivih priča iz povijesti ovog kraja koji je uvijek bio hrvatski bez obzira na promjene vlasti u okruženju, fantastičnih vidika te okruženo znamenitom Kastavkom šumom. Baš zbog svega toga, ovo je omiljena destinacija mnogih Riječana, ali i mnogih drugih ne samo ljeti, već u svim godišnjim dobima. Jer ovdje vlada neka posebna usporena atmosfera koju svi volimo kada se želimo malo opustiti.

Nauživajte se vidika, ovdje ih ne fali

Posjet ovom srednjovjekovnom gradiću nećete sigurno zažaliti jer ovdje bez problema možete provesti čitav jedan dan na različitim aktivnostima – od pješačenja, bicikliranja, ispijanja kvarnerskih vina u poznatom restoranu Kukuriku te oštariji Fortica, kušanja raznih specijaliteta od ribe, ali i obližnjih šuma, slušanja dobre glazbe na predivnoj ljetnoj pozornici nikad dovršene crkve Crekvina gdje se odvija i poznato Kastavsko kulturno leto, razgleda lokalnog muzeja u kojemu možete svjedočiti potresnim pričama ovog nekad graničnog područja i dubokoj povijest koja seže u 10. stoljeće prije Krista kada je ovo područje prvi put naseljeno. Tu se odvija i najpoznatiji blues festival u Hrvatskoj gdje dolaze najjača imena bluesa na svjetskoj sceni.

Najprije vam savjetujem da se nauživate vidika na Fortici pored Trga Matka Laginje jer je fantastičan. Okolica Rijeke poznata je po tim svojim fantastičnom dramatičnim vidicima i panoramama, a ovaj na vrhu Kastva je zbilja vrijedan svake fotke. I to sa svih strana.

Grad “na brege”

– Kastav je grad „na brege” na 65 metara nad morem, a osim toga oduvijek je bio kulturni centar ovog područja. Poznat je po pogledima i panoramama koje se šire na sve strane, i to ne samo na more, nego i na šume i gore. Poseban je pogled s naše Fortice koja je nekada bila utvrda, a to ni ne treba čuditi jer Kastav ima jako dobro poziciju i jako dobro nadzire cijelo područje. S ovog područja vidi se opatijska rivijera, kvarnerski otoci, Velebit. Kastav je zahvaljujući tome oduvijek imao veliku važnost te je bio centar ovog područja od Rijeke pa sve do Plomina. Administrativno je dobar dio povijesti pripadao Istri, kaže nam naš vodič Saša iz TZ-a Kastav.

Zanimljivo je da ovaj utvrđeni gradić sa srednjovjekovnim gradskim bedemom s devet obrambenih kula nikada nije bio pod vlašću Talijana, niti Mađara koji su u bližoj povijesti vladali Istrom, Kvarnerom i Rijekom. Uvijek je bio granično područje, a za vrijeme između dva svjetska rata bio je granica sa zidovima i žicama. Dok su Rijeka i Istra bilo u Kraljevini Italiji, Kastav je pripao Kraljevini Jugoslaviji. Tada su bili odvojeni o svog prirodnog habitusa. Gledali su na more, a od mora ih je dijelila granica. Svjedočanstvo o tome možete pogledati obližnjem lokalnom muzeju, odnosno u Muzejskoj zbirci Kastavštine.

Centar Slavenstva

– Kastav je bio karakterističan po tome što je bio centra Slavenstva. Ovdje je održan i prvi Tabor istarskih i primorskih Hrvata i Slovenaca na brdu Sveti Mihovil koji se nalazi između Kastva i Opatije. Inače, kroz povijest je najprije bio pod vlašću devinskih grofova iz Duina pored Trsta, potom grofova Walsee i potom su došli Isusovci zajedno s Habsburgovcima.Ali Kastav je za svoj to vrijeme imao svoju autonomiju i predstavljao centar ovog prostora te je bio hrvatski element u ovom dijelu. Na ovim prostorima su se spajala i sukobljavale dvije kulture- slavenska, odnosno hrvatska i mletačka, odnosno talijanska s morske strane, veli nam Saša dalje.

Kastavci oduvijek slove kao jako vrijedni ljudi i u tom gradiću je uvijek bilo puno obrta, a pravi maheri su bili kada je bilo u pitanju drvodjeljstvo. Svojedobno je u Kastvu djelovala i Delavska škola gdje su se od 19. stoljeća nadalje školovali svi profili zanatlija. I to su ljudi koji su izgradili današnju Rijeku.

Nisu voljeli Lovrance

Kao drevni gradić skriva i mnoge legende, čujemo od naših domaćina. Jedna od njih vezana je baš za Forticu.

– Kako su se Kastavci bavili drvom, sve su izrađivali od drva. Preko puta možete vidjeti Lovran s kojim je Kastav bio u „neprijateljskim” odnosima. Jednom su se posvađali oko djevojaka pa su Kastavci rekli da napraviti top, odnosno „kanun” i da će gađati Lovran s Fortice. Ali kao su se bavili drvom, napravili su top od bazge. I kada su opalili iz topa, bazga je eksplodirala i navodno je jedan Kastavac poginuo te je bilo više ozlijeđenih. Kastavci su se tada pogledali i rekli ”Ćo, ako je ovde jedan mrtav, ča misliš koliko he je tek va Lovrane!” I time su Kastavci ušli u legendu, priča nam Saša kroz smijeh.

Istarski trolist

Preko puta Fortice je Aleja velikana gdje možete vidjeti istarski trolist i najznačajnije ljude za Kastav koji su obilježili njegovu povijest – Vjekoslava Spinčića, Matka Laginju i Matka Mandića, zatim Vladimira Nazora te Ivana Matetića Ronjgova. Spinčić je primjerice zaslužan što je Kastav ostao u Jugoslaviji između dva rata, a Nazor je bio ravnatelj Delavske i učiteljske škole između dva rata. Odmah uz Aleju je i Gradska loža gdje se i dan danas sastaju gradske vlasti, baš kao i kroz povijest, a kroz velika vrata ulazi se u starogradsku jezgru koju krase uske uličice, ateljei, muzejske zbirke.

Jedna od njih je i Muzejska zbirka Kastavštine sa svojim stalnim postavom koji prati život ovog kraja od prvih stanovnika u prapovijesti pa sve do današnjih dana. O najstarijem razdoblju svjedoči pronađena arheološka građa na lokalitetu prapovijesnog groblja Mišinac podno Kastva s kojega potječu brojni arheološki nalazi poput keramičkih posuda, brončanih kopči i privjesaka, dugmadi i sl. A najstariji artefakt je mač iz 10. stoljeća prije Krista. Puno se govori i o Kastvu srednjem vijeku te kasnije kada je bio strateški važnije područje.

Poznat i po glagoljici

Naime, Kastav kakav danas znamo se gradi tek 1465. godine. Kroz povijest se još zvao i Kefta, Kafta, Kastua, a pretpostavlja se da je naziv dobio od riječi kastel ili kast što znači stijena, gradina na stijeni, do danas se ne zna. Kastav je poznat i po glagoljici. Upotreba glagoljice u Kastavštini bila je raširena u kasnom srednjem i ranom novom vijeku o čemu svjedoče ulomak zvona s preslice crkve Sv. Viktora podno Kastva te kameni blokovi i pragovi s urezanim glagoljskim slovima.

A najzanimljiviji dio zbirke je vezan uz najnoviju povijest. Posebno je intrigantno vidjeti kako je funkcionirao Kastav između dva svjetska rata kada je pripadao Kraljevini Jugoslaviji, a o granicama na tom području još uvijek svjedoče kameni stupovi od prije 100 godina. Mnogim su Kastavcima tada njive ostale iza žice, pa su za rad u polju trebali imati propusnice. I tako do 1945. godine.

Potresna priča logoraša koji je doživio više od 90 godina

Tu ćete moći pročitati o potresne zapise i pisma logoraša i političkog zatvorenika iz Dachaua Ivana Trinajstića koji je preživio Dacahu i logore po Perugiji.

-On je prošao logorsku sudbinu te je od 1941. do 1945. godine bio po zatvorima. U Dachau je bio zadužen za rad u krematoriju i javljao je Kastavcima je li netko od njihovih preminuo u logorima jer je popisivao preminule. Čudo je da je sve to preživio. Doživio je više od 90 godina, kazao je naš vodič kroz muzej.

S mislima na teške sudbine Kastavaca u 20. stoljeću, napuštamo ovu impresivnu Zbirku gdje uistinu možete provesti nekoliko sati ako ste ljubitelj povijesti. Mnogi će vas podaci i priče iznenaditi.

Crekvina je pravo iznenađenje

A onda slijedi još jedno iznenađenje – Crekvina. Masivna, nikad dovršena crkva na samom ulazu u Kastavski šumu koju su u 17. stoljeću počeli graditi Isusovci. Crkva nikada nije bila dovršena zbog ukidanja isusovačkog reda. Konzervirana je u nedovršenom obliku i danas predstavlja jedno od najatraktivnijih lokaliteta u gradu. No, upravo ta njeno nedovršenost pravo je vrelo raznih legendi koje objašnjavaju zašto se stalo s gradnjom.

– Njezin naziv znači velika crkva. Isusovci su ovdje htjeli izgraditi najveću crkvu na Kvarneru, a u nju je trebalo stati do 2000 vjernika i oštro su krenuli s radovima. Kako su Isusovci bili vlasnici grada, imali su pravo od stanovnika tražiti da ju grade. Svi su bili angažirani na njezinoj izgradnji, kako muškarci i žene. A jedna legenda kaže da je jedan majka od Isusovaca tražila da ju puste da ide nahraniti gladnu djecu, no Isusovci su joj to zabranili. Ona ih je radi toga proklela i zaželjela da crkva nikada ne bude dovršena, kaže nam vodič Saša.

Marija Terezija ukinula Isusovce

No, istina je da je Marija Terezija ukinula financiranje Isusovaca i time je ukinula njihov red. I zato crkva nikad nije dovršena. A na ovom mjestu se sada dešavaju mnoga dešavanja. A specifična je jer i za vrijeme najvećih vrućina, ovdje uvijek ima „friškog” zraka. A on dolazi iz guste Kastavske šume koja se nalazi iza nje. To je mjesto rekreacije za mnoge, a u TZ-u možete iznajmiti i električni bicikl za razgled „pluća” Kastva.

Kastavska šuma nudi ugodne šetnice za sve uzraste, a izletnicima su na raspolaganju tri staze koje su dobro označene. Šetnica naziva Puž traje oko 1.40 sat, a prolazi se 5.3 kilometara. Ovo je ujedno najkraća staza koja je prikladne za sve one s malom djecom, ali i osobe koje nisu u fizičkom stanju za duže šetnje ili žele provesti kratko vrijeme u prirodi.

Šetnica naziva Zec, traje oko 2.50 sati, a duga je skoro 10 kilometara. Fizički nije zahtjevna i prikladna je za sve uzraste. Šetnica Srna je najduža i najteža staza. Traje oko pet sati, a duga je 15.8 kilometara. Idealan izbor za one malo iskusnije šetače s više kondicije. Sve ti šetnice se međusobno nadopunjuju i možete ih i kombinirati.

Trk do Kukurikua i Nenada Kukurina

A kada završi aktivni dio izleta, trk do Kukurikua do Nenada Kukurina na glavnom gradskom trgu Lokvina. Ovaj ugledni hrvatski chef već punih 25 godina stvara prava mala remek-djela u svojoj kuhinji, ne krijući zadovoljstvo što pritom pomiče granice. Dolazi iz obitelji koja se već 121 godinu kontinuirano bavi ugostiteljstvom. Davne 1890. godine njegov prapradjed otvorio je u Rubešima podno Kastva prvu gostionicu, a sam Nenad je odrastao u Kukuriku restoranu u Opatiji, koji je bio u vlasništvu njegovog oca od 1967. do 1984. godine.

Svoje je znanje ovaj chef brusio u Italiji, u svojoj biografiji niže mnogobrojne nagrade i priznanja, a među posljednjima je bila ona vodiča Gault & Millau koji ga je proglasio Chefom moderne tradicijske kuhinje. U lipnju 2010. godine, u nekadašnjem Kaštelu u povijesnoj jezgri grada Kastva, nakon temeljite rekonstrukcije koja je trajala tri godine jer zgrade datiraju iz 9., 14. i 19. stoljeća i pod zaštitom su Konzervatorskog ureda Ministarstva kulture otvorio je boutique hotel Kukuriku. Kada uđete unutra nemojte se iznenaditi brojem pijetlova koji će vas dočekati. Ima ih na svakom uglu, u svim oblicima.

Morate probati kastavsku belicu

A najdraža su mu jela i vina lokalnog karaktera. Zato tamo treba kušati ribu koju Nenad taj dan nabavlja na riječkoj ribarnici, ali i kvarnersku žlahtinu ili još bolje kastavsku belicu. Njih smo sljubili u gastro rapsodiju u plavom.

Za nas je pripremio jela od sitne plave ribe. Nakon šetnje šumom odlično su nam legli panirana balotina rižota sa škampima i šparogama u redukciji od domaće salse i škampa, carpaccio od tune s usitnjenom skutom, ukiseljenim motarom i dehidriranim malinama, panirani cvijet tikvice punjen selekcijom krem sireva, te rapsodija u plavom s mariniranom srdelom i fileom pečenog škombra.

Za kraj nas je Nenad „počastio” kupolom od bijelog moussa punjena umakom od domaćih jagoda na keksu od prhkog tijesta s mascarponeom i ricotta sirom. Potom nam je pokazao i novine, a to je novi vinski podrum kojega je uredio ispod zemlje. Jedinstven je to prostor za manja druženja i istinske ljubitelje dobre vinske kapljice.

Jedina vinska banka na Kvarneru

– Moja filozofija je uz svježe namirnice koje koristim u pripremi hrane promovirati prvenstveno hrvatska vina jer imamo izvrsna vina i smatram da gost treba piti vino iz zemlje u koju je došao, kaže nam Nenad i dodaje kako će se u ovoj vinoteci naći i jedina vinska banka na Kvarneru koja će u idealnim uvjetima pružiti mogućnost vinoljupcima da stvore i vlastitu kolekciju vinskih etiketa.

Teška se srca odvajamo od našega domaćina gdje stvarno možete ostati pola dana. Idemo u razgled ateljea Željana Pavića koji organizira u svom šarmantnom prostoru i mini likovne radionice. Radi kada poželi. Radno vrijeme nema, o čemu svjedoči i natpis nad njegovim ateljeom koji je hit u Kastvu.

Inače, Pavića je likovnu umjetnost diplomirao na Pedagoškoj akademiji u rodnoj Rijeci,a u njegovom ateljeu možete vidjeti njegove radove koje stvara na licu mjesta. Zanimljivo je da mu se u tome i sami možete pridružiti. Tko želi pogledati još ateljea u Kastvu, topla preporuka je i atelje Saše Jantoleka.

Kuća belice za ljubitelje vina

A da za kraj izleta u Kastav dobro bi legla još jedna čaša belice. To je tipično kastavsko bijelo vino koje je nastalo spajanjem više sorti bijelog grožđa – autohtonih verdića, divjake i mejskog kojoj se pridodaje malvazija. Ovo je vino bilo pred izumiranjem dok prije par godina konačno nije počela njegova revitalizacija. Danas nažalost nije više tako česta na ovom području jer se sve manje Kastavaca bavi proizvodnjom vina, no svakako ga možete probati u interpretacijskom centru Kuća belice gdje možete obići zbirku kastavske belice u Vikotovoj bačvariji.

Kuća belice je inače muzejski postav čiji je sadržaj osmislio muzeolog Grga Frangeš. A ona ne govori samo o belici, nego i o gospodarsko-socijalnom razvoju ovog kraja. Predstavljen je i trud lokalnih težaka uložen u krčenje zemljišta te dobivanje obradivih površina od ovdašnjeg kamenitog tla, kao i razni poslovi i sredstva korištena u vinogradarstvu, o bolestima vinove loze koje krajem 19. stoljeća dolaze u ove krajeve te vidjeti tehnička sredstva korištena u njihovom suzbijanju.

Odlično domaće vino

– Zanimljivo je vidjeti i koliko je nekada bilo vinograda oko Kastva. Danas je to sve urbanizirano. Proizvodila se nekada određena količina vina, a pojava peronospere je puno utjecala na smanjenje proizvodnje. Ovo se vino gotovo zatrlo u Kastvu, ni srećom nekoliko je entuzijasta odlučilo je spasiti. Danas se proizvodi oko 30 tisuća litara, a proizvode ga mali OPG-i. Jako smo na to ponosni jer je belica uvijek doživljavana kao odlično domaće vio koje su radili Kastavci, objašnjava nam baš vodič Saša. U to ime, završavam ovaj odličan izlet iznad Rijeke koji je za svaku preporuku. I to u bilo koje doba godine.