Barem tri dana planinarenja već nekoliko godina mantra su kolovoza kada svi dolaze na more. E baš onda ja volim ići u planine. A sve je počelo prije nekoliko godina željom da se ode u Dolomite. I onda nekako me ti Dolomiti svakog ljeta preskaču. Uvijek je nešto drugo. Do ovoga. Bila je to spontana odluka u jednom danu. Spakirala sam se u sat vremena i odjurila u planine bez nekog posebnog plana i programa. I možda je tako i najbolje. I sad mi Korina kaže da je to samo moj početak. Da sada tek počinje istraživanje.
Tirkizna jezera, neobični vrhovi, jednostavno Dolomiti
I možda nije u krivu. Jer nisu bez vraga Dolomiti raj za svakog planinara. Ti veličanstveni vrhovi, tirkizna jezera, zelene blage doline, kozje i široke staze, osvježavajući potoci, dobro opremljeni planinarski domovi, svježi planinski zrak. Sve je u zraku nešto čarobno u istočnim Alpama u Italiji. I baš zbog te iznimne ljepote Dolomiti su 2009. godine proglašeni prirodnom svjetskom baštinom UNESCO-a. Zato, ako volite planine, planinarenje ili naprosto šetnje uz jezera i kroz pašnjake talijanskog ponosa, Dolomite ne propuštajte.
Manje od tri dana, nema smisla dolaziti u Dolomite koji se većinskim dijelom u provinciji Belluno, a ostalim, manjim dijelom, u provincijama Južni Tirol i Trentino. Ako si za to putovanje uzmete i više dana, tim bolje. No, ako niste iskusni planinari koji su naviknuli na veći broj dnevno kilometara u nogama, nemojte si zadavati prevelike ciljeve jer ćete vrlo brzo biti preumorni. Najbolje je u tom slučaju planinarenje i šetnje kombinirati s posjetima planinskim mjestima i razgledavanjima.
Stazama nema broja
Staza ima na pregršt pa se u jednu ruku teško odlučiti kamo. Srećom imam svog vodiča- Korinu. Ona je odlučila već da idemo u Val Fiorentinu i od tuda dalje. Kuda, ni same ne znamo. Bar ne prvi dan. Iz svake doline vodi na desetke staza na razne vrhove, bilo skijališta ili prirodne atrakcije poput jezera i zanimljivih vrhova koji su dobili imena po svojoj prirodnoj konfiguraciji.
Jako su dobro označene, od samog starta pa do cilja, pa ćete teško zalutati. A i na njima ima uvijek puno planinara što ulijeva dodatnu sigurnost. Raznih su profila, od zahtjevnih, feratta, do laganih. A kome se ne da previše uspinjati i u tome ne vidi neku čar, osim direktno doći na neki vrh i tamo uživati u pivu ili Aperol Spritzu u nekom planinarskom domu s pogledom na najljepše atrakcije Dolomita, tu je i pregršt žičara koje rade cijeli dan. Upravo zbog te svoje dostupnosti odlične planinarske i skijaške infrastrukture, Dolomiti su uvijek dobro posjećeni, a nemojte se začuditi, ako na nekim najrazvikanijim destinacijama morate čekati i red kako biste se fotkali na nekoj lokaciji. Jer mnogi dolaze na neki vrh samo radi fotke na Instagramu.
U podnožju Pelma
Na svoje prvo planinarenje u Dolomite, išla sam dakle u Val Fiorentinu i u podnožje planine Pelmo. Tri dana značila su tri planinarska izleta i 50 kilometara pješačenja. Ova je dolina koja leži u podnožju planine Pelmo uz tok rijeke Fiorentina, idealna za brojne izlete, a smještaj možete pronaći u brojnim hotelima i privatnom smještaju. To su mjesta koja su posvećena turizmu, tako da vrlo lako možete naći udoban smještaj s doručkom koji će vam biti više nego dovoljan.
Cijene su pristupačne, pa se smještaj s doručkom može naći i po 100-tinjak eura na noć za dvije osobe na gore. Ako želite na večeru nakon povratka s pješačenja, ni toga neće nedostajati. Osobno sam se smjestila u hotel s doručkom i noćenjem u mjestu Santa Fosca nedaleko većeg alpskog mjesta Selva di Cadore. Malo je to mjesto s hotelima, restoranima i trgovinama. Sve što vam zapravo treba, a vrlo je blizu polazištima na različite planinarske rute. Iz ove doline odlično možete razgledati područje Pelmo – Croda da Lago. Najbolje je zadržavati se u zoni u koju ste došli jer će vas odlasci u druge dijelove koštati previše vremena koje ste mogli “potrošiti” u planinama.
Božje prijestolje i Kraljica Dolomita
Mnogo je vrhova koji se nalaze na ovom području, a najpoznatiji je sigurno Monte Pelmo koji se također naziva “Caregon del Padre Eterno” ili Božje prijestolje koje sa svojih 3.168 metara dominira cijelom dolinom. Iz Selva di Cadore odlično se vidi i Marmolada, poznatija kao “Kraljica Dolomita”.
Ja i Korina odabrale smo tri različite rute želeći iskoristiti maksimum od tri dana. Prva je išla od planinarskog doma Aquileia preko planinarskog doma Rifugio Citta di Fiume pa sve do Malge Prendera pa dalje do jezera Federa. Predivnih 22 kilometra u jednom i drugom smjeru. Ova staze je široka jer vodi do štale, odnosno Malge Prendera s tek nekoliko manjih uspona, posebno na početku. Tek nakon planinarskog doma Rifugio Citta di Fiume, koji je posvećen Rijeci počinju se otvarati predivni vidici na Monte Pelmo, ali i obližnju Civettu.
Spust do jezera Federa
Cilj nam je bio taj prvi dan osvojiti samo obližnji Col della Puina, no na kraju nam to nije bilo dosta pa smo produžile skroz do štala Malge Prendera, a od tamo nam vrag nije dao mira dok nismo došle do poznate ogromne visoravni Mondeval de Sora između planine Pelmo, Croda da Lago, Bec Mezodi, Lastoi of Formin i planine Cernera na nadmorskoj visini od 2.150 do 2.360 metara. Ovo je posebna prirodna vrijednost unutar Dolomita od kuda se možete spustiti do poznatog jezera Federa.
Od tuda puca fantastičan pogled na mondeno mjesto Cortinu D’Ampezzo. Jezero Federa jako je fotogenično, a najviše posjetitelja ima u jesenskim mjesecima kada ariši počinju žutjeti. Tada je jedno od najfotogeničnijih mjesta u cijelim Dolomitima. Uzduž ove staze su dva planinarska doma s dobrom ponudom hrane i pića. A tu uvijek možete potražiti i smještaj. Obavezna stanica za pivo ili Aperol, ali i neki kolač od jabuke da vam da dodatnu energiju.
Pet tornjeva
Drugi dan odlučile smo se za kružnu stazu od nekih 18 kilometara od Passa Giau do planinarskog doma Rifugio Cinque Torri pa sve do doma Scioatolli te dalje do Col Galine, jezera Limides pa sedla Averau i istoimenog planinarskog doma i nazad. Staza je skroz drugačija, uska, kamenita, pa ju treba proći s dosta pažnje. Ima samo nekoliko uspona pa nije naporna, a najveća atrakcija na putu je definitivno masiv Cinque Torri do kojega se može doći i žičarom iz doma Rifugio Bai de Dones. Za to smo odvojile čitav jedan dan i svaka sekunda je bila dragocjena. Nažalost, niti jedna fotografija ne može dočarati taj doživljaj kada se umor stapa s jedinstvenim osjećajem slobode.
Ovo je i svojevrsni muzej na otvorenome. Više je razloga za to – prije svega zbog samih vrhova koji uistinu podsjećaju na pet tornjeva. Pet kamenih gromada jedno je od najfotogeničnijih mjesta u Dolomitima, a mogu se obići. Isto tako, ovdje dolazi i puno penjača te alpinista. Uz njih možete vidjeti i ostatke iz Prvog svjetskog rata poput rovova, kaverni, topova, puški, replika vojnika. Naime, ovo su područje 1915. zaposjele topničke grupe talijanske vojske. Tu se mora stati i malo osvježiti. I uživati u trenutku i pogledu. Šteta bi bilo odmah produžiti dalje.
Dolomitsko jezero u minijaturi
Druga atrakcija na ovoj stazi osim samih vrhova je malo jezerce Limides koje predstavlja dolomitska jezera u minijaturi. Čim malo zasja sunce, otvaraju se tirkizne boje planinskoga jezera oko kojega staju i kampiraju mnogi planinari. Jezero je poznato po odrazu planine Tofana di Rozes, prekrasnim pogledima na planinu Lagazuoi te planinu Averau.
Prema legendi, promatrate li odbljeske u vodi ovog malog jezera, koji su posebno lijepi u proljeće, oni najčišća srca moći će vidjeti Anguanu, vodenu nimfu dolomitske legende. Ova je kružna staza puna planinarskih domova što je odlično u slučaju iznenadne oluje. Naime, na planini se u jednom danu promijeni i nekoliko godišnjih doba, pa je uvijek potrebno se slojevito obući, a u ruksaku uz minimalno dvije litre vode, nositi i kabanicu te deblju jaknu.
Zanimljivi usponi
Ova staza uzima vam cijeli dan, ali uz dosta stajanja. Na svakom koraku je neki dom, pa smo stale ručati u Col Galini i uspele se opet do jezera Limides. Nakon njega uspinjanje je bilo još nešto zahtjevnije do sedla Averau i istoimenog planinarskog doma. Onda mislite da biste još jer je planinarenje poput neke vrste droge, ali razum vam kaže da se ipak morate vratiti do polazišne točke jer je već 18 sati.
Za treći dan izabrale smo nešto kraću stazu od osam kilometara do jezera Coldai koja nas je nagradila odličnim pogledom na jedno od najljepših jezera u Dolomitima. Uz jezero je vidikovac na alpsko mjesto i jezero Alleghe.
Do pitoresknog jezera
Staza kreće od Rifugia Palafavera. Mi smo uzele žičaru za početni dio puta. A onda produžile dalje na stazu Casela di Pioda do doma Rifugio A. Sonino al Coldai zatim do sedla Forcella Coldai na čijem ćete vrhu ugledati Lago di Coldai. Ovo je jezero poznato u Dolomitima Belluno i zato je jako posjećeno. Cijelo vas vrijeme prate pogledi i vidici na Monte Pelmo i Civettu, a kada stignete do jezera bit ćete oduševljeni. Tirkizna boja je ono što mu daje posebnu čar. Tu je mjesto odmora, a 50-tak metara je dalje vidikovac s kojega puca pogled na jezero Aleghe u podnožju planine.
Bilo je to predivnih tri dana u srcu Alpa. I nismo samo planinarile. Uživale smo u svemu koliko smo to mogle. Naime, ovo je područje i domovina sladoleda, pa nismo zaobišle ni degustaciju te njihove delicije. Bilo je tu i štrudli s jabukom, doduše drugačijih nego u Sloveniji ili Austriji, odličnog piva i dobre rakije. Ponuda na planini je stvarno jako dobra. A takva okrjepa je više nego dobrodošla. I objeručke smo ju prihvatile.
Evo i ruta sva tri dana:
