Svaki put kada uđem u taj hotel, jednostavno počinje trenutak kad počnem uživati. Bilo da dođem u restoran ili samo na terasu popiti kavu u jutarnjim satima ili čašu vina navečer. Hotel La Grisa u Balama ima dušu, šarm, atmosferu. Kamene stare kuće u staroj jezgri ovog malog mjesta pokraj Rovinja odmah vas odnesu u neku drugu dimenziju. Samo stanete i zaboravite na svakodnevicu. Hedonizam počinje.
Vjerujem da je tako i svima onima koji borave u ovom malom luksuznom hotelu koji ima sve potpuno različite sobe, pet terasa, kongresnu dvoranu za team buildinge, wellness centar te vrhunski restoran, a od nedavno i tri ordinacije. Radi o zbilja specifičnom malom hotelu koji je uređivan postupno kroz godine, počevši od 2004., kako je vlasnik Lutvo Murić kupovao kamene kuće u tom dijelu Bala, od kojih su neke stare i 200 godina. Ovdje gosti imaju svoju privatnost. Budući da je to mali hotel, nikad nema gužve. A i nemate osjećaj da ste u hotelu, već u nekoj staroj palači koja je izlomljena na više komada. Čak i terasa restorana je stari trg kuda prolaze prolaznici prema starom gradu. Lutvo ga je htio baš takvog. Da svi koji dođu na tu terasu osjete štih i vibru starog kamenog grada.
Posebna atmosfera
– Ono što gosta već godinama privlači u naš hotel je ta neka posebna atmosfera starih zgrada. Hotel je uređen na 16 čestica na kojima su nekad bile oronule i zapuštene stare kuće. Budući da jako volim takve objekte, raduje me što sam im udahnuo dušu. I hotel s godinama sve više dobiva svoju patinu, ističe Murić, kojega ćete često zateći na terasi “La Grise”.
– Volim biti tu i čuti kako se ljudi druže, smiju, raduju. Hotel onda živi, kazao nam je jednom prilikom.
La Grisa ima 33 smještajne jedinice koje su raspršene u starim zgradama koje su morale biti obnovljene pod budnom paskom konzervatora. Baš zato je sve rađeno po mjeri jer su se morali poštivati svi gabariti i osobnost starih kamenih kuća stiješnjenih u starogradskoj jezgri. Sobe su specifične i svaka je drugačija. No, ono što im je isto je to da su ukrašene instalacijama lokalnog umjetnika Nasera Hamze, koji ih je sastavio od dijelova drveta i metala pronađenih u kućama prije uređenja. Osim toga, konzervatori su uvjetovali izgled pročelja, a među kućama je sačuvan bunar iz 1797. godine.
Obnova traje 18 godina
– U novom dijelu, kojega smo zadnjega gradili, imali smo nešto više slobode jer smo nadograđivali, ali smo sve morali prilagoditi izgledu starogradske jezgre. U svo ovo vrijeme od kada smo počeli s projektom, a to je 2011. godine, ukupno smo uložili između 6 i 7 milijuna eura. A sve je počelo kupnjom prve nekretnine, jedne stare kuće 2004. godine. Dugo se rađao projekt jer smo morali rješavati jako puno imovinsko-pravnih problema. Ipak je to hotel na 16 katastarskih čestica. Dakle, u tome smo nekih 18 godina. Dug je to bio put, priznaje nam Murić.
Pred ovu je sezonu Murić obogatio obiteljski hotel zdravstvenim sadržajima. Time je na neki način zaokružena investicijska priča oko hotela-baštine. Radi se o uređenju zgrade preko puta hotela sa četiri smještajne jedinice, stomatološkom, dermatološkom i ginekološkom ambulantom.
Točka na “i”
– Riječ je o projektu koji je zamišljen 2016/17. godine i u koji smo uložili oko 1,5 milijuna eura. Te 2017. godine otvorili smo novi dio hotela s bazenom. Bila je to jedna ozbiljna investicija i tada smo odlučili sačekati godinu dana da se odmorimo od ulaganja. No, onda je došla korona pa smo napravili dužu pauzu nego smo namjeravali. Nismo odustali od ove investicije, nego smo nastavili i upravo ju završili. Zgrada je dovršena i opremljena, sada se u nju samo moraju useliti stomatolog, dermatolog i ginekolog. Investicija je trajala dvije godine. To je bila mala zgrada od 30 kvadrata, a uz adaptaciju i nadogradnju prema uvjetima konzervatora dobili smo zgradu od 450 kvadrata, kaže na Murić. Ovo je i točka na “i” hotelu koji već ima sve potrebne sadržaje.
– To su usluge koje su u Balama nedostajale, a i odlična su ponuda nama u hotelu budući da postoji velika potražnja za dentalnim uslugama u Istri kada govorimo o turizmu. Očekujemo naravno da će dobar dio gostiju dolaziti i radi toga u naš hotel koji je otvoren cijele godine. Nikome tko dolazi iz Italije, nije zgodno doći na popravak zuba na jedan dan i vratiti se kući. Ovdje imamo sve – i ordinaciju i hotel i wellness i restoran, ističe dalje ovaj hotelijer koji nam veli da epidemija nije utjecala na odluku njega i njegove supruge Melihe, te kćeri Jasmine i sina Demira, da nastave s investicijama.
Krenuo od nule
A Murić je u Balama doslovce krenuo od nule. Kako s poslom, tako i sa svojim životom. Baš zbog toga čitava ova priča oko ulaganja u stare Bale ima dodatnu draž. Sve je počelo daleke 1994. godine kada je stigao u Istru. Pobjegao je tada pred ratom u Bosni i nije htio služiti JNA. Imao je samo 21 godinu i došao je iz Crne Gore. Sa sobom je ponio najosnovnije – jednu majicu, kratke hlače i papuče, i jednu sportsku torbu na ramenu.
Najprije se mislio u Istri zadržati samo kratko i pobjeći dalje za Njemačku. Do, dok je čekao vizu, upoznao je Melihu i sve se promijenilo. Odlučio se skrasiti u Balama. Murić je godinama kao mladić radio po gradilištima, a na kraju je pokrenuo svoj privatni građevinski biznis. I kroz to se javila ideja da uredi dio starogradske jezgre. Meliha danas s njim vodi hotel, a u njemu je zaposlena i Jasmina.
Od kuće za iznajmljivanje do hotela
Današnji hotel najprije je bila kuća s apartmanima, a prije obnove bila je u rasulu. Uništio ju je požar prije 50-tak godina i nitko za nju nije mario. Bila je skroz jeftina jer se nitko nije time htio baviti i u obnovi starina u tada zapuštenim Balama nitko nije vidi perspektivu. Općina Bale nudila ju je na prodaju za 90.000 kuna. No, Bale su se u tih 20 godina skroz promijenile, pa je zadnja nekretnina koju je Murić kupio bila i najskuplja.
Međutim, Murić je od početka imao viziju. Bez obzira na stroge konzervatorske uvjete i činjenica da obnova stare kuće košta više nego gradnja nove, kupio je tu zapuštenu starinu iz koje su najprije iznijeli oko 120 kubika smeća. I kako se investicija pokazala isplativom, polako je počeo kupovati ostale nekretnine, iako nije bilo lako. Osim što su kuće bile u lošem stanju, imale su i više vlasnika. Sve dok ih 2011. nije spojio u jednu katastarsku česticu od 950 kvadrata i odlučio otvoriti obiteljski hotel. Uređivao ih je postepeno, kako je imao novca. Olakotna okolnost je bila ta što je imao građevinsku tvrtku. Danas se brojni stari predmeti i namještaj iz nekadašnjih kuća mogu vidjeti u hotelu kao divni restaurirani dijelovi kako namještaja, tako i ukrasa.
Odličan restoran
No, nisu pažnju samo dali sobama i ostalim sadržajima. Od početka je Lutvo htio da hotel ima i luksuznu ponudu pića i hrane. Da ne bude samo mjesto gdje će se prespavati, već gdje će svi moći doći uživati. Htjeli su se od početka profilirati kao neki njima slični mali obiteljski hoteli. I uspjeli su.
Istarska tradicija u novom hotelu dolazi do izražaja u upotrebi dvije tipične istarske namirnice – ekstra djevičanskom ulju te mesu od istarskog boškarina. Specijalitet su im primjerice carpaccio od boškarina s kravljom skutom i mladim maslinovim uljem, jetra od boškarina s džemom od luka, šugo, ragu i biftek te rebra od boškarina. Među glavnim jelima pronaći ćete obraze boškarina i povrće te svinjske kotlete crne slavonske svinje s rimskim njokom. A nije zanemarena ni riba.
Ukusno, a nepretenciozno
Odlična im je salata od hobotnice s mariniranim komoračem i citrusima. Od samog početka kuhinju vodi vodnjanski chef Nikola Vuković koji je dio svoje karijere radio i u Švicarskoj. Vuković se na početku svog angažmana u La Grisi želio svojim jelima nametnuti na istarskoj gastronomskoj sceni.
– Riječ je o istarskoj kuhinji s modernim štihom. Primjerice, za desert spremamo njok od dunje s kremom od muškata i kamilice. To je recept koji je nastao na bazi tradicionalnog recepta za njoke s marmeladom. Svakome je to nona spremala kod kuće, ispričao nam je Vuković o filozofiji rada La Grise na njenim počecima. Nakon tih početnih koraka, La Grisa je nastavila trendom koji je zacrtao Vuković. A nimalo ne zaostaje ni kada su vina u pitanju. Samo pitajte uglednog sommeliera Filipa Savića što da vam preporuči. Nećete ostati razočarani. I baš zbog svega toga, La Grisa mi je u Balama uvijek broj jedan.
