Uvijek mi na Instagramu “iskaču” slike gozbe u vinogradima Italije, ili ispod stabala limuna, ili usred maslinika s predivnim pogledima na tamošnje krajolike. I uvijek se zamišljam na tim lokacijama koje su kao stvorene za uživanje. Jer blagovati u prirodi s pogledima na kultivirani krajolik zbilja mora biti pravo savršenstvo. Srećom imamo i mi našeg konja za utrku pa sam baš nedavno doživjela jedno vrlo slično iskustvo i stvarno je osjećaj fenomenalan. Lokacija: Markovac. Prigoda: događaj Sjaj teroirra Markovca u Istri i priči o 4 vinara i 27 svjetskih nagrada u organizaciji četiri zlatna vinara iz ovog malog sela kraj Višnjana. Redom to su otac Peter i sin Matteo Poletti, otac Aldo i sin Matija Bernobić, Denis Bernobić te Ivan Poleis. Uz njihove supruge i djecu.
Seoska gozba
Uz pravi seosku gozbu s pogledom na vinograde i Parenzanu, ali i Markovac, doživjela sam još jedno posebno iskustvo. Prvi put u životu kušala sam vino staro čak 140 godina iz podruma obitelji Alda Bernobića. Bilo je na “meniju” još arhivskih vina – Polettijevo iz mog 1979. godišta, ali i neka mlađa s početka devedesetih godina.
No, jednaka je čast kušati i vrhunska vina koja su proizvedena nedavno i koja su dobila čak 27 svjetskih vinskih nagrada i priznanja. Degustacija vina sadržavala je Poletti Rosé 2022, Poleis Malvaziju 2022, Denis Bernobić Malvaziju Barrique 2019, Poletti Malvaziju ’92 i ’79, vino iz vinarije Alda Bernobića iz 1883., Poletti Borgonja ’94, Poletti Cabernet sauvignon 2016, Aldo Bernobić Malvazija 2022, Aldo Bernobić Borgonja ’94, Poleis Borgonja 2022, Poleis muškat bijeli poluslatki 2022 i Bernobić Teran 2022.
Vinski raj kraj Višnjana
Ova četiri nagrađivana vinara dolaze iz malog mjesta kojega u osnivali Rimljani koje broji samo 150 stanovnika, ali su zato veliki po svojim nagradama. Pretpostavka je da su i neki daljnji rođaci i da svi potječu od obitelji Bernobić koja se naravno bavila vinom. Loza ove obitelji pojavila se u ovim krajevima 1650., a danas je u Markovcu to najčešće prezime.
Na koji su način povezani potanko nam je na početku druženja na terasi svog imanja s pogledom na more objasnio elokventni Peter Poletti, veliki kroničar ovoga kraja, nekadašnji turistički vodič i strastveni vinar koji je ljubav prema vinu prenuo i na sina Mattea koji nastavlja obiteljsku tradiciju.
Potomci istog nukleusa
– U Markovcu danas živi osam obitelji Bernobić i svi su potomci istog nukelusa. Svatko od nas ima drugačiji nadimak, zato jer su ljudi nekada imali ista imena. A još danas kruži legenda po selu kako su se obitelji odvojile. Za sve je kriva osušena svinjska kožica, priča nam ovaj nagrađivani vinar.
Naime, u jednoj velikoj kući živjele su tri obitelji, tri nevjeste.
– Jedna je bila glavna koja je nadzirala što se troši na imanju, i jednom je prilikom uvidjela da nedostaje jedna svinjska kožica. Pitala je tko ju je pojeo bez znanja drugih, a onda je dobila odgovor od jedne nevjeste da ona ima djecu koju mora nahraniti. I tu je došlo do diobe, objašnjava nam Poletti kroz smijeh.
Svinjska kožica kriva je za sve i to je legenda koja još uvijek mami osmijeh potomaka Bernobića i nakon više od stotinu godina. Sve su to bile moćne obitelji onog doba koje su imale puno djece. A da su bili moćni i jaki, vidi se i danas po velikim kamenim kućama sa šternama u selu.
One odaju bogatstvo seljaka na ovom području. No, ti preci vjerojatno nisu ni slutili da će njihovi potomci danas biti jedni od najboljih vinara u Istri. Doduše, predispozicije su oduvijek bile tu, no burna vremena 20. stoljeća, posebno nakon Drugog svjetskog rata uvelike su zatrla proizvodnju dobrog vina u Istri.
Tajna je u terroiru
Tajna njihovog vrhunskog vina leži u terroiru Markovca koji je oduvijek davao sjajna vina te se upravo Parenzanom prevozio u Italiju. Zanimljivo je prvo priznanja za vino u Markovac stiglo još davne 1910. godine u doba Austrije iz Beča i Kopra, i to u moćnu obitelj Dekleva.
Kako je Poletijev djed bio predsjednik narodnooslobodilačkog odbora za Markovac 1945. godine, Peter je među starim papirima našao inventuru svega što su tada obitelji u Markovcu imale, od broja stoke, mehanizacije, bicikala, šivaćih mašina, ali i površine koje su pod nasadima vinograd, maslina i drugih kultura. A podatak koji govori koliko je bilo vinograda je zapanjujuć.
– Godine 1945. selo se moglo pohvaliti s impresivnih 368.800 trsova vinove loze, a brali se se ručno jer nitko nije imao traktor. Obitelj Bernobić, ujedno i najstarija obitelj u selu, uzgajala je 144.200 tih trsova. U talijansko doba Markovac je bio među tri najbogatija sela u Istri. Sada je oko Markovca zasađeno oko 150.000 loza, ističe ovaj vinski kroničar.
Vinsko vodstvo preuzele četiri obitelji
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća još je sve bilo krcato vinogradima, no nakon toga je nažalost depopulacija učinila svoje i samo je ovo četvero vinara preuzelo ozbiljnije vođenje vinograda, pa se dosta toga iskorijenilo u odnosu na ono što je nekada bilo, objašnjava nam Poletti.
Četiri “zlatna” vinara pokazala su vinskim stručnjacima i ljubiteljima u vinogradu kraj Markovca, kuda prolazi nekadašnja uskotračna pruga Parenzana, zašto su njihova vina primila toliko nagrada i u čemu je tajna njihova uspjeha. Priredili su nam stručno kušanje desetak njihovih etiketa u društvu enologinje Katarine Primorac koja pomaže svima svojim savjetima i stručnim znanjem te neizostavnog sommeliera Filipa Savića.
Stare boteljke
Uz ćakule raspravilo se svako vino, a posebno je bilo zabavno kada su se počele otvarati najstarije boteljke. Svih je zanimalo je li to vino još uvijek dobro i što se krije ispod čepa na prašnjavim bocama. I bilo je. Bilo je neobično, tercijarne note su očekivano dominirale. Pravo čudo kada se zna da se nije kao danas vodilo toliko računa o pripremi vina za arhivu, niti čepovima koji bi mogli izdržati tolike godine. No izdržali su – i vino i čepovi koje je Filip nježno morao odvajati od boce.
– Ta je boca stajala u našem podrumu godinama i vjerujemo da ima 140 godina i čast mi je prezentirati starinu naših djedova. Jedno sam takvo vino otvorio kada sam se oženio, drugo kada mi je rođen prvi sin i sada je čast da probamo i treću bocu. Imam još par boca kod kuće. Jednu smo otvorili i davne 1994. godine na Vinistri. Ne znamo točno koje su sorte unutra, no vino je još uvijek očuvano. Inače, u našem podrumu čuvamo više arhivskih boteljki mlađeg datuma, objašnjava nam rječiti Aldo Bernobić.
Nagrade počele stizati još 1994. godine
On je sa sinom Matijom, koji je preuzeo vinski biznis, osvojio pet medalja sa svjetskih ocjenjivanja vina. Zadnja je stigla s Decantera i to srebro za Malvaziju istarsku 2022. Od njihovih vinskih sorti, najviše dominira malvazija, a imaju i chardonnay, muškat, refošk, cabernet sauvignon, muškat ružu i borgonju. Nastoje uzgojiti vinove loze na ekološki način kako bi omogućili grožđu da raste u što prirodnijem i svježijem obliku te su njihova većina većinom macerirana. Obitelj se ponosi svojim 100 godina starim vinogradom u kojem se uzgajaju sorte teran, borgonja i malvazija, a prve nagrade za svoja vina počeli su dobivati davne 1994. godine.
Objašnjava nam to Aldo koji nam je tokom piknika puno ispričao i kako se nekada radila kampanja i što se jelo.
– Radilo se po cijele dane, a za marendu bismo jeli nešto da nas okrijepi poput kuhanih jaja ili fažola s kapulom. Zato smo vam je danas priredili i poslužili u jednoj terini u mom vlasništvu koja je isto tako stara oko stotinu godina. Drugačija su to bila vremena, prisjeća se Aldo svog djetinjstva i mladosti. Baš zato vinari su priredili marendu u kampanji koja podsjeća na stara vremena. Sve su namirnice domaće, priprema jednostavna, a rezultat za prste polizati.
Domaća jaja, fažol na salatu, šugo od kokoške…
Uz njihova vrhunska vina, kušali smo sušeni ombolo i buđolu, grah salatu posluženu u stogodišnjoj terini, domaća kuhana jaja obitelji Denisa Bernobića u maslinovom ulju s rajčicama, domaći kruh i njoke sa šugom od domaće kokoške. Za kraj su se jeli domaći kolači i nezaobilazne kroštule.
Poletti je objasnio i zašto su njihova vina tako dobra da danas osvajaju tolike medalje.
– Nas četvero vinara smo u zadnjih nekoliko godina osvojili 20-tak međunarodnih medalja. Ne možemo reći da ne znamo raditi vino, no sigurni nije sve samo u našem umijeću, nego je i nešto u ovom ambijentu i terroiru Markovca. Ovaj naš položaj daje fenomenalne rezultate i vrhunsko vino. Nalazimo se na 240 metara nadmorske visine, a loza uspijeva u dubokoj crvenicu gdje loza ne pati sušu, objašnjava nam ovaj vinar koji dolazi iz obitelji koja se bavi vinom već osam generacija.
Poletti na području Markovca ima 9 hektara vinograda i proizvodi 8 etiketa vina. Za svoje vino dobili su čak 18 medalja. Zadnje nagrade su stigle s Concours Mondial Bruxelles, i to zlato za Cabernet Sauvignon 2016, te srebro za odležanu Malvaziju Istarsku Clasisicu s Decantera.
Poletti, inače i strastveni ljubitelj arhivskih vina, osim svojim nagrađivanih vina donio je na kušanje i nekoliko rariteta. Zanimljiva priča s događaja bila je o 31-godišnjem vinu, Malvaziji ’79. Vino je proizvedeno tradicionalnim metodama, a godinama je pohranjeno u pomno očišćenoj ručno rađenoj boci staroj više od jednog stoljeća.
Samozatajni Poleis
Samozatajni Ivan Poleis predstavio je svoju vinariju kroz nedavno veliko priznanje sa prestižnog svjetskog ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles. U Markovac je stiglo zlato za njegovu svježu Malvaziju istarsku 2022. Proizvodnjom vina bavi se od 1996. godine, a prije njega vinom su se bavili njegov djed i pradjed.
– Obrađujemo četiri hektara vinograda, pretežno uzgaja sortu malvazije. Našu kolekciju čini sedam vinskih etiketa, među kojima su Malvazija istarska svježu i odležanu, Chardonnay, Cabernet Sauvignon, Borgonja, Rose i Muškat bijeli. Vinograde imam u Markovcu na pozicijama koje gledaju prema moru na nadmorskoj visini od 230 metara na crvenici. Iako je tlo tanko i pomalo škrto, zalijeva se samo jednom do dva puta godišnje, kaže vinar Poleis.
Pojašnjava da je za njegova vrhunska vina sigurno zaslužna jedinstvena kombinacija nadmorske visine, ograničena vlažnost i izvrsna cirkulacija zraka smanjuje potencijalne bolesti loze. Posebne karakteristike terroira, uključujući crveno tlo i blizinu mora, daju suptilnu slanoću njegovim vinima.
Lansirala ga Vinistra 2021.
Najmlađi nagrađivani vinar iz ove družine je definitivno Denis Bernobić koji je iznenadio vinsku javnost postavši prije dvije godine šampionom Vinistre. Ta ga je titula vinula među poznate istarske vinare. Predstavnik je četvrte generacije vinara u svojoj obitelji, brine o 15 hektara vinograda.
– Sve se za mene i mogu obitelj promijenilo nakon te Vinstre jer sam se tada ozbiljnije počelo baviti vinom, iako se vinima bavimo oduvijek. No, to je bila prekretnica za nas. Naša svježa malvazija osvojila je zlatnu medalju i postala šampion Vinistre, kaže nam Denis koji je do sjajnih vina došao uz pomoć enologinje i susjede Katarine Primorac.
Dogovorite degustaciju i krenite u Markovac
Osim malvazije, Denis izrađuje još četiri etikete vina, a u planu mu je dodati još dvije etikete, borgonju i teran, a priprema i borgonju u barriqueu koja će definitivno biti zanimljiv kuriozitet. Iz svijeta su za ovu vinariju stigla čak 3 priznanja, zadnja za odležanu malvaziju istarsku sa svjetskog ocjenjivanja vina Mundus vini.
I za kraj, mogu samo reći da je ovo bilo nezaboravno iskustvo, svi vi koji ćete čitati ove retke, najavite se zlatnim vinarima u Markovcu. U svojim će vam podrumima i kantinama rado pokazati i dati na kušanje ono najbolje što imaju. A saznat ćete i puno više od toga. U tome je i čar posjete malim vinskim podrumima u Istri. I zato krenite i uživajte.
