Kaže mi jedan ugledni istarski maslinar da kada upozna neku vinarsku ili maslinarsku obitelj točno zna kakvo vino ili ulje proizvode. I moram priznati da ta njegova rečenica ima smisla. I baš ona najbolje opisuje obitelji Poletti iz Markovca kraj Višnjana. Poletti su poznata vinarska obitelj iz Istre koja se ovim poslom bavi čak 180 godina! Da, dobro ste čuli. A sve nam je to potvrdio Peter Poletti koji je devedesetih godina prošlog stoljeća zajahao na valu nove vinarske revolucije u Istri te stasao s godinama s drugim uglednim vinarskim imenima Poluotoka koja su dobro znana diljem države, ali i šire. Nedavno je tu slavnu obljetnicu proslavio sa svojom obitelji u njihovom šik vinskom lokalu Casa Manzolin tik do porečke Eufrazijeve bazilike gdje možete kušati vrsna vina u povijesnom ambijentu.
Peter je bio u svojoj obitelji zapravo čuvatelj tradicije, čuvatelj uspomena na oca Marija koji je zapravo, kako mi u Istri kažemo, došao “na robu”. Talijan koji je oženio Peterovu majku Lilianu, rođenu Bernobich, sasvim uobičajeno prezime u Markovcu, vinskom mjestu na Poreštini pored kojega prolazi slavna Parenzana i koje ima možda najljepši pogled na ovaj vinorodni kraj. Kako vinarska priča ne bi stala s njegovim ocem, Peter koji je dotad bio u turističkim i glazbenim vodama, odlučio se posvetiti skroz samo poljoprivredi, ali je odlučio kao i većina vinara, napustiti stari način proizvodnje vina. Počeo je stvarati vina kakva on voli piti.
Vina u koje je utkana povijest
To su vina u koja su utkana povijest, strast i velika požrtvovnost te prije svega ljubav. Sve ono što čini srž samog Petera kojega biste mogli slušati noć i dan. Barem ja jer kao i on volim povijest, posebno onu lokalnu. A Peter je toliko njome opčaran da je s tavana obiteljske kuće iskopao stotinjak starih papira koji su mu upotpunili rodoslovno stablo i dokazali da je se njegova obitelj bavi vinarstvom 180 godina jer prvi dokument koji je pronašao datira iz 1842. godine. Tada je njegov nono Piero Bernobich od svog tasta kupio zemlju za 113 fiorina i na njoj sagradio današnju kuću i osnovao obitelj. Da bi Peter sa svojom obitelji to dostojno proslavio, za tu je prigodu napunio 1000 boca svog vrhunskog merlota.
– Za nas je jako bitan datum 11. svibnja jer je tada prije 180 godina naša obitelj kupila prvu zemlju. To sve možemo potkrijepiti dokumentima. Meni je nepojmljivo da bih izgubio neki dokument koji je vezan za moju obitelj. Naša obitelj ima dosta zemlje i nema niti jedan centimetar za koji ne mogu izvući papir na kojem se vidi kada i od koga je kupljen te koliko je plaćen, govori nam ovaj strastveni vinar, veliki ljubitelj vina, glazbe i svog Chevrolet Camara iz 1978.
Obiteljske pikanterije
A sve je počelo s njegovim dalekim pretkom Markom Delemarnom koji je rođen 1793. godine.
-Bila su trojica braće – Marko, Simon i Martin. Martin i Simon se žene, a Marko se zaređuje. Postaje fratar. Godine 1810. već je bio van samostana. Ne znam točno zašto. Ili se prosvijetlio pa je izašao iz samostana ili je Napoleon zatvorio samostan, što je vjerojatnija varijanta priče. Uglavnom, u to doba Marko Delemarna bio je već stari mladić sa svojih 30 godina. Došao je doma i uspio se oženiti. Njegova kćer Ana rođena je 1812. godine, a on se oženio 1813. godine. Po njemu je čitava obitelj dobila obiteljski nadimak Fratich. Po tome se naša obitelj Bernobich razlikovala od drugih Bernobicha u Markovcima. Tada je bilo 10-tak obitelji s istim prezimenom i po nadimcima su se razlikovali, uvodi nas Peter u, kako kaže, pikantnu povijest svoje obitelji.
Za svog pretka kaže da je bio loš gospodar. Upao je u dugove. Zato je njegov zet Piero Bernobich platio 110 forinti njegova duga te zauzvrat dobio šest hektara zemlje. Na dvije parcele je već bila zasađena vinova loza s maslinama.
-Tada se vinova loza sadila uz stablo. Na toj parceli je bilo šest takvih stabala. Bili su visoki prinosi, a navodno je to grožđe davalo jako dobro vino, govori nam elokventni Peter. Nažalost, Piero je umro mlad i cijelo je imanje preuzeo njegov sin Marko Bernobich koji je rođen 1834. On je bio strašno pametan i puno je toga napravio za našu obitelj. Izgradio je s trojicom svojih sinova veliku kuću s konobom. I cijela je obitelj živjela složno. Tek 1926. godine, kada se moj nono oženio, obitelji se podijelila na tri obitelji. I svaka je dobila oko 10 hektara zemlje, govori nam dalje ovaj vinar iz Markovca koji je jako emocionalan kada govori o svojoj obitelji.
Obiteljsko nasljeđe
Baš zato nikad nije napustio imanje iako je Bernobichima nakon Drugog svjetskog rata, kao i mnogima, bilo jako teško preživjeti baveći se vinarstvom. No, njegov nono i otac nikad nisu odustali od vinograda i Peter je, nakon što je osamdesetih godina prošlog stoljeća radio najprije kao DJ, a potom kao turistički vodič u Poreču, odlučio ostati na zemlji i dodatno ju oplemeniti. S tom tradicijom nastavlja i njegov sin Matteo.
-Moj nono je govorio da će radije crve jesti nego prodati zemlju. Kada sam našao sve ove stare ugovore kod bratića i kada sam ih pročitao te vidio koliko je posla i truda u tu zemlju uloženo, ne pada mi na pamet da išta prodam. Najlakše je nešto prodati, smatra Poletti čija je obitelj dobro živjela od vina. Bili su čak i trgovci vinom te su u Rijeci imali svoju vinariju.
Tvrdoglavi nono
– Nakon rata sve je išlo nizbrdo. Vino nije išlo, promijenio se društveni sistem. Djeca su otišla vani u školu. Moja mama je ostala jedina doma. Samo tvrdoglavost mog nona, koji nije htio odustati, tjerala je dalje cijelu stvar, priznaje nam Poletti. Vinarstvom se nastavio baviti njegov zet, odnosno Peterov otac koji je u Markovac i donio prezime Poletti. Peter veli da mu je uvijek pomagao u vinogradu.
-Počeo sam voziti traktor već s 10 godina, a vino sam počeo piti i ranije, kaže nam kroz smijeh ovaj vinar koji sljubljuje sa svojim vinom ne samo hranu, nego i glazbu. No, od vina se u to doba nije moglo živjeti. Zato je Peter išao u turističke vodiče. A kada mu je otac umro 1993. godine, počeo se baviti vinarstvom. Tada je već znao da se vino može raditi na drugačiji način.
-Godine 1993. napravio sam prvo vino i vidio sam da je to nešto jako dobro. Prve etikete su bile 1994. godine za malvaziju i borgonju. U selu su mi se tada rugali jer sam tek počinjao. Tada mi je jedan susjed rekao “Ma tko će kupovati to tvoje vino po osam dinara, kada za to može kupiti dvije litre mog vina”, pripovijeda nam Peter kojemu je otac prije nego je preminuo otkrio jednu tajnu.
Radi vino po svom guštu
-Rekao mi je: “Ako ćeš jednoga dana raditi vino, radi vino po svom guštu. Nemoj izmišljati, nego radi kako ti voliš piti”. To je moja filozofija za sve što radim u životu. Ne radim ništa bezveze. Kada si nešto zacrtam, “pićim” ravno jer znam da je to ispravno, govori dalje s velikom emocijom prisjećajući se svog oca.
Baš zato je Peter uz podršku svoje supruge Loredane kupio i povijesnu palaču Casu Manzolin tik do Eufrazijeve bazilike koju je prije dvije godine preuredio u restoran i vinski bar. Povijesna palača u starogradskoj jezgri Poreča postala je pravo okupljalište vinoljubaca gdje možete nešto fino prigristi, baš kako to i obitelj sama voli. Zato zna da će i mali butique hotel odmah do njihova bara u staroj baroknoj palači koji bi trebao biti brzo realiziran, biti pravi pogodak.
-Zato naš cabernet sauvignon stoji pet godina u našem podrumu. To je vino bilo proglašeno petim najboljim vinom na svijetu. Ne stoji u podrumu zato jer ga ne možemo prodati, nego zato jer sam si zacrtao da to vino mora sazrijevati pet godina da bude kako Bog zapovijeda, otkriva nam Peter.
Mlade generacije
Njegov sin Matteo, sedma generacija ove vinarske obitelji, nakon studija ekonomije u Trstu vratio se kući i nastavio s obiteljskim biznisom u kojem bi mogle ostati i dvije njegove mlađe sestre blizanke. Zanimljivo je da ni Matteo nije odmah krenuo očevim stopama, već se za promjenu karijere odlučio za vrijeme korone. Htio je biti među lozama i u prirodi pa je upisao studij vinarstva u Poreču.
-Imamo 9 hektara pod lozama na pet položaja – Rogovići, Vala, Brajde, Mendica i Kamenjak. Naša je filozofija “radi da bi živio” i toga se držimo. U životu treba uživati, ističe mladi vinar koji stvara novu povijest vinarije Poletti koja će se okrenuti ekološkom pristupu u poljoprivredi. I turizmu.
-Ideja i vizija Case Manzolin je da se može nešto dobro popiti i pojesti te uživati u predivnom ambijentu staroga grada, zaključio je Matteo. A baš tu možete kušati perjanice njihova podruma – od svježe do klasične malvazije, crnih moćnika cabernet sauvignona ili merlota do Rosselle, posebnog rosea koji osvježava nepce u vrućim danima.
A kako to rade Poletti kada sljubljuju svoja vrhunska vina s hranom? Svježu malvaziju spojili su s ribljim pjatom- mariniranim brancinom, confitom od ribe i salatom od hobotnice. Rossella je išla idealno s rižotom od jagode, dok je moćna Malvazija Classica iz 2019. sljubljena s fileom brancina, punjenim pohanim sardelama i lignjama u tempuri. Sve su okončali Bumbarskom tortom te kušanjem limitirane edicije Merlota 1842 koji je punjen u tisuću boca za ovu prigodu sa sirom Gran Istriano, a poslužena su i dva arhivska moćna vina. Odlične kombinacije za guštanje u danima i noćima pred nama.
