Vodice: Istarski Tibet na vrhu Ćićarije

Znaš li gdje se nalaze Vodice? Lagana li pitanja – u Dalmaciji, tamo ispod Šibenika. E, pa i Istra ima svoje Vodice, daleko od očiju turista, stotinjak kilometara udaljene od Pule. To je neotkriveno prirodno blago na obroncima Ćićarije, daleko od prenatrpanih morskih plaža, koje nudi miran san, svježinu obližnjih obronaka i šuma, tišinu i uistinu pravi odmor.

Opuštanje za dušu i tijelo

– Vodice su najljepše mjesto. Došli ste tamo gdje ste i trebali, odmah nas je na početku obilaska ovog mjesta nedaleko od slovenske granice, koje ima 25 stanovnika, a prije stotinu godina bilo je veće i od Buzeta, zaskočila Marija Ravnić. Isto misle i njeni susjedi Zdenko i Ljubica Rupena iz Pule te Franko Ribarić iz Rijeke, koji rado vikendom ili na nekoliko dana “skoknu” do svoje djedovine po malo svježine.

– Did mi je ode rođen, a mi dojdemo da moremo laglje disati. U Puli ne moremo stati od tepline i navečer se pokrivamo samo z lancuni, a kada dojdemo ovamo nan triba ponjava. Čovik se ode more u potpunosti odmoriti, maknuti se od silne gužve u gradu. Temperature noću budu i do osam, devet stupnjeva. Nan ne triba ni klima jer je temperatura u staroj hiži vajk ugodna. Kako imamo hižu u Barbarigi, kad se zaželimo mora odemo tamo, kaže Rupena.

Odmor od gradske gužve

Ribarić također tek vikendom ili na nekoliko dana dolazi do svojih Vodica, koje je kao i većina drugih napustio davnih dana. Sa suprugom Vlatkom i kćerkicom Petrom uživa u zelenilu svog dvorišta s pogledom na šumovita svježa brda. Da je vrijeme za dokoličarenje, ukazuje nam mreža za spavanje i klupice okružene šarenim cvijećem. Tko ne bi poželio ovdje provesti nekoliko dana!

– Dobro je doći vikendom, da se čovjek malo odmori od gradske gužve. Nama starijima je odlično, ali našoj Petri bude malo dosadno jer se nema s kime družiti. Zato najčešće dolazimo kad ovdje borave i jedni naši susjedi, koji također imaju malo dijete, kaže nam Vlatka. Umjesto mora, u dvorištu za dječje vodičanske vodene radosti ima mali bazen. Za osvježenje kad i u ovome mjestu temperature porastu iznad trideset stupnjeva.

U buffetu kod Bože

– Ovdje je lijepo doći i slušati zrikavce u svom dvorištu, ali  teško je tu živjeti za stalno. Nema mladih i društvenog života, svi se okupljaju u oštariji kod Bože. Bez nje ovdje bi bilo pusto. Tamo se uvijek mogu čuti novosti, možemo pogledati televiziju jer mi ostali ne primamo signal za naše programe. Ako netko nakani doći ovamo na odmor, tu se zbilja može relaksirati jer televiziju teško da će gledati, a i mobitelski signal je slab, priča nam mladi Ivan Ribarić.

Istarski Tibet. Prirodna oaza. Ovakvu definiciju Vodica dobivamo u buffetu 42 kod Bože Sušnja od novog Vodičanina Ace Savića. Božo veli da oštariju drži iz ljubavi jer prevelike zarade nema.

Malo turista

Turista ima malo, tek pješaci, planinari, lovci i motoristi svrate u ovaj kraj, koji se iz temelja promijenio nakon Drugog svjetskog rata. Tada je mjesto bilo spaljeno, a stanovništvo se nikad nije u većem broju vratilo na svoja ognjišta i obnovilo stare kuće.

– Nekad su Vodice imale sedam, osam gostionica, svoju poštu, školu, pekaru, karabinjeri su tu imali svoju postaju. Bili smo na raskrižju putova. Sada smo tako blizu, a tako daleko od svega, zaključuje Božo uz čašicu medenice.

Ovo je područje idealno za planinare i šetače. U ovom kraju možete na razne staze koje vode na brojne vrhove Ćićarije kap što su Žbevnica, Gomila, Orljak, Županj vrh, Šija vrh. Blizu je i staza Pet izvora Ćićarije za ljubitelje bicikala. Upravo ta staza ostala je još uvijek na mom popisu bike izleta. Vjerujem da ćete ubrzo i o njoj čitati priču iz prve ruke.