Tronovi, Pecinovi, Pudinovi, Pavini, Belasovi, Mitrovi, Kavrančevi, Kabolini, Kosirančevi, Tandarelovi, Galantovi, Cebovi, Tukljanovi, Kučarovi, Rokovi i Erbovi, samo su neki od brojnih dvora koji poput prstena okružuju mjesto Marčana. Nekada je to bio naziv za štale, male kućice ili ostave za poljoprivredno oruđe u vinogradima i na poljima seljaka. Imena su prvenstveno dobili po nadimcima marčanskih obitelji. Zbijenost kuća u naselju, gdje se nisu mogle smjestiti štale i gospodarske zgrade, glavni je razlog njihova nastanka. Kasnije su neki nastanjeni kako bi se noću čuvala stoka od lopova. U međuvremenu dvori su postali sastavni dio Marčane, pa imaju i kućne brojeve, dok su se oni bliži stopili s mjestom.
Neki od udaljenijih napušteni su zbog odsječenosti i djelomično neprovedene infrastrukture, kao što su asfalt, struja, voda i telefon. Na cesti Pula – Marčana znak »Tronovi« vodi upravo prema takvim imanjima. Prvi u nizu su Pudinovi, slijede Tronovi te najudaljeniji Pecinovi. U Pudinovim Dvorima sreli smo poznatog eko-poljoprivrednika Nenada Kuftića. Taj mladi entuzijast već šest godina intenzivno radi na ideji i projektu ekološkog gospodarstva.
Ekološke poslastice
Na devet njiva uz obiteljsku kuću i vinograde uzgaja čak pedesetak vrsta povrća i voća koje od lani imaju certifikat eko-proizvoda. U razgovoru s Kuftićem saznajemo da se puno truda ulaže u promociju ekoloških proizvoda, što se ne odnosi samo na svježe voće i povrće, već i na zimnicu.
Iz njegove kuhinje izlaze i specijaliteti od smokava, džem i smokvenjak, kojim se Kuftić predstavio čak i u Ateni na Eko-festivalu prošle godine. Kao neke od budućih ciljeva Kuftić navodi uključivanje Marčane u Zeleni plan, pokretanje zadruge koja bi objedinila slične proizvođače na tom području te otvaranje pogona za obradu smokava.
Nešto bliže Marčani svoje su dvore izgradile obitelj Radolović i Čalić. Po obiteljskim su nadimcima nazvani Cebovi i Galantovi. Karlo Radolović predstavio je obiteljske Cebove te svoj mali kiparski atelje smješten u »tratoji«. U njegovoj neobičnoj radionici od vapnenca nastaju minijaturne brente, bavuli, bačve i ostali tradicionalni predmeti isklesani u kamenu. Radolović se tim zanatom počeo baviti na nagovor supruge Mirande, a njegove inspiracije krase kuću i dvorište u kojem je mjesto našla i kapelica svetog Antona.
Jedno od najvećih imanja u okolici zasigurno su Belasovi Dvori, koji su danas gotovo napušteni. Brojne štale, obiteljsku kuću i dvorište čuva jedino osamdesetogodišnja Marija Radolović. Belasovi Dvori su podijeljeni na nekoliko vlasnika, koji na dvorima još drže životinje. U obilasku smo sreli Tonu Radolovića, koji je u Marčanu doselio još četrdesetih godina. Sjeća se da je gospodarstvo nekad brojilo čak dvadesetak djece. Slična su sjećanja na davne dane obližnje obitelji Buić na Mitrovim Dvorima, inače posljednjem kućnom broju Marčane. Do tih dvora vodi makadamska cesta koju prekida asfalt i »prtun« u dvorištu gotovo idiličnog seoskog imanja. Mitrovi Dvori su nastanjeni početkom dvadesetog stoljeća, a dom su četvorice braće: Cvjetka, Toneta, Marija i Romana. Braća imaju i kuću u Marčani, a na svom se imanju bave ratarstvom i stočarstvom.
Napuštena velebna gospodarstva
Da bi se došlo do Tukljanovih i Križinčevih dvora, potrebna je propusnica Buićevih, preko čijeg dvorišta prolazi put za ta danas napuštena gospodarstva. Prvi se ukazuju Križinčevi Dvori obrasli u bršljan, koji su napušteni prije gotovo trideset godina i prepušteni propadanju. Posljednji pak stanovnik Tukljanovih preminuo je prije godinu dana, a na dvorima još ima domaćih životinja.
Kao staje koriste se i Kučarovi dvori na izlazu iz Marčane u smjeru Duge Uvale. Dio je dvora kupila jedna zagrebačka obitelj koja povremeno dolazi u Marčanu, a ostatak je u vlasništvu obitelji Siljan. Damir Siljan kaže da dvori prije nisu bili nastanjeni, već da su uvijek služili kao štale.
Uputio nas je na nekad najbogatije i najveće dvore u okolici kojima je gospodarila obitelj Čalić. Čalićovi dvori svakoga će zadiviti svojom veličinom i brojem staja i ostalih gospodarskih zgrada koji su svjedočanstvo nekad iznimno bogate seljačke obitelji. Naš sugovornik Vitorio Čalić rekao je da na imanju nikad nisu stanovali vlasnici, već njihovi sluge, tzv. šočali. Imanje je u najboljim danima imalo mnogo ovaca i goveda, dok danas skoro da zjapi prazno. Čalić kaže da su brojni upiti za prodaju tih objekata, a dio je već vlasništvo jedne obitelji iz Njemačke. Kupina i trava postaju polako »ukras« nekih objekata. Možda ih od propadanja ipak uspiju spasiti vlasnici te im povratiti nekadašnji sjaj ili dati novu namjenu.
