Ove godine opet mi je pripala čast da budem dio povjerenstva Hrvatske turističke zajednice za izbor najboljih destinacija u Hrvatskoj. Ovaj put sam bila sa ženskim timom u obilasku tri ruralne destinacije – Slavonije, Gorskog kotara i Vrgorca. Vrlo teško je bilo za usporediti te tri destinacije, prije svega jer jedna pokriva čak pet županija, a jedna čini jedno malo mjesto. Zato je i ocjenjivanje bilo nešto teže. No, na kraju nije bilo dileme. Slavonija nam je po svim kriterijima bila broj jedan.
Sve tri destinacije nude autentično ruralno iskustvo i imaju mnoštvo toga za pokazati, a Slavonija se posebno ističe svojom kvalitetom koja je u zadnjih deset godina jako narasla. Vidjelo se to na svakom koraku za vrijeme našeg dvodnevnog obilaska. Jer dobro se sjećam svog prvog studijskog putovanja na istok Hrvatske. Bilo je divno, ali je daleko od onoga što Slavonija sada nudi. Ovdje danas možete pronaći sve najbolje od kontinenta – očuvanu prirodu, tradiciju, odlična vina i žestoka pića, domaću hranu, bogatu kulturu, dobru ponudu aktivnog odmora i zanimljiv smještaj- od modernog do starinskog. I što zapravo treba više?! U nastavku pročitajte što smo sve vidjele i posjetile. I nismo ostale ni žedne i gladne.
Autentični Bošnjaci i Slavonska kuća
Krenule smo od od samog istoka, i to Vukovarsko-srijemske županije. Ovdje je nezaobilazan odlazak u Vukovar, grad heroj i obližnji Ilok. No, kada govorimo o čistom ruralnom iskustvu, okolica Vinkovaca, Županje i Iloka nudi nešto zbilja posebno. Prije svega mnoštvo seoskih obiteljskih gospodarskih imanja, sve veći broj autentičnih i luksuznih kuća za odmor, malih šarmantnih vinarija, brojne pješačke i biciklističke staze, festivale folkora…Pravi primjer za to su Bošnjaci, selo od nekih tri tisuće stanovnika koje se smjestilo u okruženju plodnih polja, rijeke Save, ali tajnovite Spačve, ogromne šume hrasta na samom istoku zemlje, po kojem je Slavonija poznata. A i opjevana je u hrvatskoj književnosti.
U ovom selu ima jako puno gospodarstava gdje možete kušati i kupiti poznate domaće suhomesnate proizvode, ali i voćne rakije, likere, med. A sve to skupa možete vidjeti i za vrijeme sajmova u Slavonskoj kući. Riječ je o tradicionalnom imanju ovog podneblja kojega je okupila lokalna zajednica da bi na tom prostoru uredila mjesto susreta poljoprivrednika i gostiju ovog kraja. Šteta da nismo imale prilike biti na takvom jednom sajmu koji je sigurno pun kolorita i folklora.
Idemo smjer Spačve
Osim što možete vidjeti kako je izgledala tradicionalna kuća s ambarom, štagaljem, štalom i kuća gospodara s namještajem s kraja 19. i početka 20. stoljeća, uz tipično prostrano dvorište, ovdje se možete opustiti uz neku organiziranu degustaciju tradicionalnih proizvoda. Također, u Slavonskoj kući, koja je na svakom koraku opremljena masivnim slavonskim hrastom, koji oduzima dah, vidjet ćete i brojne rukotvorine slavonskih žena, takozvani Bošnjački šlingeraj.
A onda se zaputite prema Otočkim virovima. Možete prije toga i do bošnjačkog Šumarskog muzeja da biste se pripremili na nezaboravno iskustvo koje vas čeka. Jer su Bošnjaci po slavonskom hrastu bili poznati u cijelome svijetu. Primjerice, parlament u Budimpešti kompletno je napravljen od njihove hrastovine.
A onda polako ulazite u tajni svijet spačvanske šume. Nešto je u njoj čarobno jer na sami spomen njena imena poželim odmah tamo otići. Krenete u smjeru gradića Otok i seoskim cestama i putevima stići ćete do ovog zbilja neobičnog mjesta fascinantne prirode. A kako tek tamo lijepo miriše….
Virovi su mi bili posebno iznenađenje
Virovi su prirodna atrakcija koja nije ni jezero, ni rijeka. Podsjećaju na močvaru svojim bogatim biljnim i životinjskim svijetom. Njihov se vodostaj mijenja, ali nikad ne presušuju. Prostiru se na 79 četvornih kilometara, dugi su više od 18 kilometara, široki od 60 do 100 metara, a duboki do četiri. Spadaju u ekološku mrežu Natura 2000. Kako bi se približili javnosti nedavno je uređen Bioekološko-edukacijski centar gdje možete noćiti, nešto dobro jesti, ali i opustiti se u lijepo uređenoj wellness zoni.
No, prije svega može vam biti polazište za razgled mističnog šumskog i vodenog prirodnog okoliša u Spačvanskom bazenu. Šetnja raznim poučnim šumskim stazama je nezaobilazna, kao i vožnja brodićem, veslanje u kanuu i čamcu, pecanje, vožnja biciklom. A tek promatranje ptica i drugih životinja. Tu možete vidjeti orla štekavca, bijelu i crnu rodu, sivu i bijelu čaplju, crnu lisku, djetlića, žunu, labudove. Ovo je i idealna destinacija i za klince jer je centar lijepo opremljen multimedijom koja će na najbolji i najslikovitiji način objasniti što se sve nalazi u okruženju. A nalazi se puno toga. Virovi su definitivno skrivena tajna ovog kraja.
Gondola je imanje s dušom
Teško se rastati od Virova, ali kada krećete prema Erdutu u Osječko-baranjskoj županiji, nekako je tu tugu lakše premostiti. Napravite obavezno pauzu za ručak u izletištu Gondola nedaleko Vukovara, točnije u Sotinu. Ovo izletište je više od restorana. To je svojevrsna institucija i spomen na teška vremena i kako je nov život nakon svega moguć. Jer danas kada dođete u ovaj divni tradicijski restoran ukrašen drvetom i ciglom, nikada ne biste pomislili da je bio srušen u Domovinskom ratu do temelja.
No, ova ugostiteljska obitelj s tradicijom starom čak 45 godina, se nije dala. Vratili su se iz izbjeglištva kojega su proveli u Istri, i ponovno ju pokrenuli prije 20 godina. Restoran vodi vrijedna Luca Štrobilijus koja nas je poslužila s puno emocije i malo riječi. Gondola je posebna i zbog svog predivnog dvorišta koji otkriva tradiciju Srijema, a isto tako nudi tipična jela ovog kraja te nosi markicu „Okusi Srijema i Slavonije“. Dakle, pravo mjesto za čobanac ili srijemske palačinke. A tek domaći višnjevac i orahovac za aperitiv…
Prema obali Dunava
Puna želuca možemo dalje u drugu županiju, i to na obalu divnog Dunava. Koji je to doživljaj doći do te rijeke. Tek kada ju vidiš, shvatiš Straussov valcer „Na lijepom plavom Dunavu”. Ima taj neki mir. Valjda zbog svoje širine, zbog okolice, pogleda, povijesti. Prije Erduta stižemo u Dalj, i to u rodnu kuću poznatog astrofizičara, astronoma, geografa i znanstvenika Milutina Milankovića. A ona je baš na obali Dunava koji je na neki način obilježio i njegov život jer je karijeru gradio u Beču i Beogradu. Lijepo preuređena stara kuća s malim povijesnim perivojem punim ruža poslužila je za smještaj zanimljivog znanstvenog i kulturnog centra koji se bavi Milankovićevim životom i njegovim zanimljivim teorijama i izračunima.
Posebno je intrigantna svemirska soba gdje sam čula nešto više o klimatskim primjenama i zašto je došlo do ledenog doba i kada nam slijedi novo. Zanimljiva razmišljanja u vrijeme kada sve više govorimo o globalnom zatopljenju i klimi. No, sve to ne bi bilo tako intrigantno da nam odličan uvod u Milankovićev život nije dao ravnatelj centra Đorđe Nešić. Osim što je odličan promotor ovog znanstvenika, Đorđe je i vrstan vodič. Nakon obilaska uslijedila je neformalna ćakula uz rakiju u Milankovićevoj sjenici usred perivoja. Odličan uvod prije odlaska u Erdut koji je od Dalja udaljen desetak kilometara.
Vino ima posebnu priču u Erdutskim vinogradima
I dalje se ne rastajemo od Dunava i njegove obale jer ulazimo na imanje poznatih Erdutskih vinograda. Treća je to po veličini vinarija u Hrvatskoj s bogatom prošlošću i kulturnom baštinom koja će očarati i one koji ne vole vino. Tvrtka Erdutski vinogradi obrađuju najveći vinograd u Hrvatskoj ukupne površine 513 hektara. Naši domaćini pripremili su nam interesantnu degustaciju koja prati put kroz samu vinariju i njihove vinograde. I odjednom niste ni primijetili da ste obišli veliko imanje, saznali svašta, a probali ono najbolje.
Najprije smo ušli u stari podrum kojega je davne 1730. godine izgradio barun Johann Baptista Maximilian Zuany. Tada počinje i priča o Erdutskim vinogradima. Impozantan podrum sa starim drvenim bačvama je top mjesto ovog imanja. Tu je i pet uzidanih bačvi iznutra obloženih staklenom opekom koje je sagradio nekadašnji vlasnik imanja Ervin pl. Cseh koji je u jednoj uredio svoj tajni prostor za kartanje gdje se skrivao od svoje prve žene Fanny koja je na imanju sagradila dvorac.
Plemićki Erdut
Iz starog podruma u pratnji pjenušca idemo dalje kroz dugačku pergolu do vidikovca na obali Dunava. Ne znam što je bolje – stari podrum ili ova lokacija s pogledom na rijeku i Erdutsku kulu, spomen na plemićki srednjovjekovni Erdut. Tu kušamo sivi pinot. I taman kada smo mislili da je hedonizmu i uživanju kraj, naši domaćini ponovno su nas iznenadili. Odveli su nas u novo postrojenje gdje se smjestila najveća drvena bačva u Hrvatskoj koja se još uvijek koristi. Izrezbareno remek-djelo u kojemu odležava erdutska graševina. I nju smo naravno kušali na novoj stanici za degustaciju. A onda za finale merlot uz zalogajčiće i grožđe. Jesam li rekla da u Slavoniji nećete ostati gladni i žedni?!
Pogotovo ako vas nakon Erduta čeka posjet Crnoj svinji u Čepinu nedaleko Osijeka. Usred ničega, ovo moderno imanje s vrhunskom enogastronomskom ponudom mi je bilo nešto vau. Ostala sam uistinu bez teksta jer tako nešto nisam očekivala. Poput najluksuznijeg modernog hotela ovaj restoran uređen u nekadašnjoj štali je definitivno nezaobilazno mjesto kada dolazite u Slavoniju. Mnogi su sladokusci već o njemu pisali pa neću trošiti riječi na njihove fantastične specijalitete. Samo ću reći da je ruralno kroz ovaj restoran doseglo jednu novu razinu kvalitete. I tako je na najbolji mogući način završio naš prvi dan obilaska. A što nas tek čeka sutra…
Podravini se vraćam
Prva je na redu Podravina. Idemo prema Noskovcima u Virovitičko-podravskoj županiji, točnije posjetiteljskom centru Dravska priča. Putem nas prate bezbrojna polja, a sreća nam se ukazala kada smo ugledale suncokrete. Zaštitni znak ravnice. Morale smo stati. Tu sam ugledala i brojne bike ploče s rutama. Moram priznati da mi je bilo žao što nismo imale bicikle sa sobom. Bio bi to ulazak u dušu slavonskog kraja.
A onda nam se ukazao bivši ljetnikovac grofa Draškovića iz 19. stoljeća koji se nalazi nedaleko Drave do koje vodi poučna staza „Dravi u zagrljaj”. Naši domaćini pokazuju nam kako danas izgleda ljetnikovac koji je preuređen u moderni informativno edukativni centar i hostel sa zaštićenim perivojem. Tako plemenitaški, baš kao i brojni dvorci u ovom kraju. Sve je Draškovićevom ljetnikovcu prilagođeno djeci i njihovoj edukaciji o Dravi i njezinim staništima, od samih soba u hostelu, do dnevnog boravka i multimedijalnog prostora gdje se na jednom mjestu može iskusiti što to Drava nudi. Tu je i laboratorij s mikroskopima.
Za ljubitelje ptica
No, to nije sve. U Noskovcima se mogu iznajmiti bicikle kojima možete istražiti kraj, a u dvorištu je i oporavilište za rode o kojima se brinu djelatnici centra. Ovo je i odlična početna točka za posjet području UNESCO-ovog pograničnog Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav. To je tek pravi raj za ljubitelje fotografija zbog mnoštva životinja koje ovdje obitavaju. Posebno ptice. Naime, na području hrvatskog dijela rezervata koji se proteže na 70 kilometara zabilježeno je čak 318 vrsta ptica. No, ljepota Drave nije samo u životinjama. Sam krajolik je poseban pa se zato moram ponovno vratiti kada budem imala više vremena. Poplavne šume, stari rukavci rijeke, meandri, strme odronjene obale rijeke, staništa divljih ptica na obalama Drave… Hm, primamljivo, zar ne?! Odmah u blizini je i UNESCO-v geopark Park prirode Papuk. Dakle, ljubitelji prirode doći će u ovoj županiji na svoje, ali će i vidjeti kako Slavonija nije samo ravna.
Mi smo se nakon Noskovaca i Podravine uputile baš na Papuk kako bismo preko njega došle do Kutjeva i Velike u susjednoj Požeško-slavonskoj županiji poznatoj po Zlatnoj dolini. Ovaj kraj mi je tako poznat jer sam ovdje planinarila prošlog ljeta. To je prava oaza zelenila i hladovine. Preko predivne panoramske ceste od Kutjeva do Velike gdje nas traktori usporavaju jer je bila u jeku berba grožđa, stižemo do Velike. Kako li mi je to mjesto ostalo lani u lijepom sjećanju. Malo je to mjestu koje simbolizira ulazak na Papuk. Njegovo je predvorje. Baš zato ovdje možete svašta saznati o toj slavonskoj gori, prije svega u Kući Panonskog mora.
Povratak Zlatnoj dolini
Ovdje smo pogledale fosile raznih bića koja su nekada tu uživala u drugačijim uvjetima. Onima morskima, a možete i vidjeti kako je zapravo izgledalo Panonsko more i njegova obala. Tu su pronađeni i ostaci nosoroga, ali i morskog psa te raznih drugih morskih bića. Intrigantno je na brojnoj multimediji vidjeti i kako je nekad izgledala naša divna Zlatna dolina i kako je Papuk bio samo otok. Tko želi znati još više o povijesti, geologiji i fosilima s Papuka, najbolje da posjeti i posjetiteljski centar s druge strane brda u Voćinu.
Planinarenje, adrenalinski park, vodeni gušti
To je odličan sadržaj i za djecu koja se u Velikoj mogu zabaviti u adrenalinskom parku u kamp odmorištu Duboka. A ako ste ovdje ljeti, sigurno ćete se ići rashladiti na termalne bazene vodnog parka Shhhuma. Ljeti je ovdje prava gužva i očito je ova investicija bila pun pogodak. Planovi vlasnika su veliki. Planiraju urediti hotel koji će raditi cijele godine, ali i kompleks zatvorenih bazena. Kroz nekoliko godina otvorit će svoja vrata, a vodeni park je prvi korak u tome.
Kada sam zadnji put bila u ovom vodenom parku nisam stigla isprobati što nudi njihov restoran. Sada sam tu grešku ispravila. Odlični proizvodi obližnjih OPG-ova su na njihovom stolu, kao i vrsna vina koje će vam detaljno predstaviti njihov sommelier. Dakle, kulenova seka, sirevi, graševina, rose. Sve vrhunsko.
Pleternica i bećarac
Nakon gastronomskih užitaka u Velikoj slijedi još malo edukacije. Idemo u smjeru Požege pa Pleternice, kroz koju se na mala vrata ulazi u Zlatnu dolinu. Mali šarmantni gradić koji jako puno ulaže u svoju infrastrukturu – pa tako i turističku. Prvo smo obišle njihov veliki interpretacijski centar Terra Panonica. Još jedno odlično mjesto gdje možete dobiti više informacija o Panonskom moru i povijesti kraja kroz multimediju.
Uz pomoć virtualnih naočala zaronili smo u Panonsko more, a uz pomoć tableta razgledali centar koji nam kroz virtualnu priču govori o biljnom i životinjskom svijetu ovog kraja. Pleternica je gradić koji poprilično ulaže u svoju infrastrukturu. Pored ovog centra uskoro se otvara i novi muzej bećarca, uređen je predivan novi trg, a tu je i vlakić koji vozi kroz mjesto sve do vinskog vidikovca vinarije Markota. E koji su tek tamo pogledi… Zlatna dolina otvara vam se na dlanu sa svojim brojnim vinogradima i poljima. To je nezaobilazna lokacija kada dolazite u ovaj kraj.
Osvojila nas je Ivana, a onda i tvrđava
I na kraju nam ostaje Brodsko-posavska županija. Kraj znan po brojnim OPG-ovima i imanjima. No, ovaj put posjetile smo Slavonski Brod i njegovu tvrđavu. Impresivno, posebno navečer. Domaćini su iskoristili priliku da nam pokažu novouređenu kuću Ivane Brlić Mažuranić. Naša poznata književnica živjela je sa svojom obitelji u centru grada na obali Save, a ljetovala je na obližnjem imanju.
Kada uđete u tu kuću, osjetite neko poštovanje prema toj ženi i majci. Sjetite se tih starinskih priča iz djetinjstva i osnovne škole. Obuzme vas na neki način sjeta za tim prošlim vremenima. Njezinima i vašima. Drago mi je da je Ivana ponovno dobila svoju kuću nazad. Ona je to uistinu zaslužila. Kao i Slavonija koja je postala odlična destinacija ne samo ruralnog turizma, nego i onog gradskog i kulturnog. Ali o tome u nekoj idućoj reportaži.
