Žminj mi je odmah tu na dohvat ruke, pa opet nije da sam tamo često. Nekako mi je uvijek bliža Savičenta za odlazak na kavicu, za obilazak okolice biciklom, za šetnje. Žminj koji je udaljen tek 10-tak kilometara od Savičente uvijek gledam na biciklističkim kartama i kažem sebi: „ma brzo ću tamo“. Tog subotnjeg jutra plan je pao da se iz Marčane krene za Žminj. Konačno, nakon toliko planiranja. Pred sebe nismo stavile velike izazove. Bitno nam je bilo da savičentskom stazom 690, koju sve tri obožavamo, stignemo do Savičente, a onda poprijeko, odnosno preko Foli sve do Tomišići pa šumom stignemo do Žminja. A onda ćemo tamo u malo istraživanje.

Kapelice su zaštitni znak žminjskih sela

Jutro je bilo fantastično. Malo prohladno, ali sunčano nakon iznimno kišnog ožujka. Pravi odmor za oči bilo je konačno vidjeti sunce i plavo nebo. Kilometri su se samo skupljali pod pedalama, i nismo se ni okrenule, a već smo prošle dobar dio staze 960 na koju smo se priključile u Juršićima.

Stazom 690 do Foli

Od tuda smo u smjeru Boškari i crkve Svete Marije na trih kunfini nastavile dalje do Režanci, a onda makadamskom šumskom stazom do Bokordići. Tamo se ponovno nakon kratkog prolaska kroz selo dižemo na makadam s gornje strane sela, a ta predivna staza s usponima i silascima kao na vrtuljku vodi nas kroz vinograde, polja, pinete, vale, odnosno vrtače da bismo na kraju stigli na lokalnu cestu između sela Foli i Barbanštine.

Predivan pogled na Žminj

Okrećemo se prema Folima i od tuda prema Gržinima pa hajde na put u smjeru Tomišići. I tu se malo gubimo, ali brzo nalazimo. Stižemo u to poveće selo na Žminjštini i veselimo se što ćemo brzo na kavu. Treba nam malo energije. A na svakom koraku su kapelice, zaštitni znak brojnih žminjskih sela.

Staza Rumenija dugačka je 8,5 kilometara

Nakon što smo se udaljile od Tomišići stižemo na glavnu cestu prema Žminju. Odjednom pred nama ovo staro mjesto kao na dlanu. Vizure su toliko lijepe da moramo stati i uživati u tom pogledu prije nego se popnemo u to tipično istarsko mjesto sa zvonikom koji dominira arhitekturom mjesta.

Žminjem kao i drugim istarskim mjestima dominira zvonik

Uskim i strmim ulicama dolazimo pred župnu baroknu crkvu sv. Mihovila Arkanđela koja je, kako saznajemo, sagrađena na mjestu starije istoimene crkve koja se nalazila usred feudalne utvrde iz 15. stoljeća, tzv. Kaštela, od kojeg su se sačuvali samo južno krilo i jugoistočna kula. Postojeća crkva izgrađena je krajem prve trećine 17. te nadograđena u 18. stoljeću, a za njezino bočno pročelje iskorišten je zid žminjskog kaštela. Uz Čakavsku kuću silazimo do sajmišta i uživamo malo na suncu.

Centar Žminja – velebna župna crkva

Otvaramo karte jer želimo vidjeti kuda ide ta staza Rumenija pod brojem 652 koja starta iz centra mjesta. Dugačka je samo 8,5 kilometara i većinom ide uskim asfaltom po obližnjim selima. Bit će to lagani zalogaj nakon ovih 30-tak kilometara. I jedva čekamo što ćemo na njoj vidjeti jer po karti znamo da nas čeka lokva i jedna predivna crkva. Nju smo iz daleka i vidjele kada smo stizale u Žminj. Izdizala se daleko na brdu i djelovala je tako bajkovito. Veselimo se što ćemo joj moći prići i vidjeti je izbliza. Na karti čitamo da je riječ o crkvi svete Foške. Misli mi bježe na njenu imenjakinju u Batvačima podno Vodnjana. Očito je sveta Foška posebna svetica kada joj se podižu crkve na tako lijepim mjestima s predivnim vidicima. Jedva čekamo vidjeti ovu crkvu.

Staza je izvrsno označena

No najprije moramo napraviti čitav krug. Krećemo oko Žminja pa onda cestom prema Svetoj Katarini, da bismo skrenuli prema Donjim Tankovićima. Uska cestica vodi nas prema pitoresknom selu. Staza je izvrsno označena. Ulazimo u Žminjsku šumu, a staza prolazi pored velike lokve Klenovica za koju saznajemo da je u narodu zvana i Jezero ljubavi. Od Tankovići dolazimo do sela Šoštari i tu stajemo na odmorištu uz još jednu lokvu –  Črnjavu. Pored male lokve može se marendati jer su oko nje postavljene klupe za odmor biciklista i  pješaka.

Prema pričama mještana, ova lokva postoji već 500 godina. Čitamo da je uz samu lokvu sačuvan dio tradicijskog ambijenta i života na selu tzv. oprćalo koje je složeno od većih komada kamenja u obliku stola. Inače, prema tradicijskoj podjeli rada u Istri, vodu za kuhanje i piće donosile su žene u brentama na leđima. Naravno da stajemo i obilazimo lokvu. Sunce pići, klupa zove. Ali idemo dalje uskom asfaltiranom cestom jer želimo čim prije doći do Svete Foške. Putem susrećemo stada ovaca. Divan prizor. Seoski. Žminjski.

Lokva Črnjava navodno ima više od 500 godina
Stada ovaca na svakom koraku

Put nas dalje vodi makadamskom stazom kroz Žminjsku šumu do sela Laginji, gdje se nalazi naš foto cilj. Vidimo crkvu iz daljine i brže pedaliramo da stignemo čim prije. Magično se uzdiže na brežuljku usred tihog sela. Povijesni podaci kažu da je izgrađena u 6. stoljeću, a potom je srušena u napadu Slavena i Avara. Nakon franačke okupacije Istre  je adaptirana.

Magična crkva svete Foške

Sagrađena je 1729. godine o čemu svjedoči natpis na zidu apside. Na pročelju je natpis iz 1743. godine kada su na crkvi vršeni radovi po nalogu kanonika Florijana. Natpis se vidi  iznad okruglog prozora na pročelju. Povijest kaže da kada je izgrađena, nije imala zvonik koji dominira njenom vizurom. Zvonik je sagrađen naknadno, upravo tijekom radova 1742. i 1743. godine. Crkva je imala i trijem, ali je on srušen poslije drugog svjetskog rata. Posebnost crkve su prozori i lezene koji su u crkvu ugrađeni tijekom gradnje, a datiraju iz 6.st. s nekog drugog sakralnog objekta.

Do drugog svjetskog rata imala je trijem

Inače na području Žminja i okolice bilo je nekoliko pretpovijesnih gradina, a ostaci naselja iz željeznog doba nađeni su i kraj ove magične crkve posvećene svetoj Foški koja je posebno cijenjena u Istri. Povijesni zapisi govore da je glas o njezinu herojskom podnošenju mučeništva za vjeru za to vrijeme relativno brzo prispio do ovih krajeva te je započelo njezino štovanje.

Poznato molitveno mjesto

Mjesto gdje se sada nalazi crkva sv. Foške iz 9. stoljeća, već je i mnogo ranije, prema nekim izvorima, u 4. ili 5. stoljeću bilo poznato molitveno mjesto, i od onda se narod tu neprestano okuplja. Znamo i zašto. Mjesto je naprosto posebno. Mirno, duhovno. Čuju  se jedino kukci, pokoji traktor i vjetar kako huji. Pogled puca na okolne šume i ceste, pa čak i do Žminja. Jednostavno ti se s tog mjesta ne da nigdje drugdje ići, iako je vizura za fotografije puno bolja s donje ceste. Obilazimo ju, uživamo u lokaciji da bismo se konačno odlučile krenuti dalje. Teška srca.

Zvonik je naknadno sagrađen

Silazimo opet prema Žminju i s ceste ju slikamo. Uh, ovdje ćemo se opet vratiti. I tu završava naša Rumenija. Kratka i slatka staza za početnike, djecu, one koji se ne žele previše umoriti, ali žele nešto vidjeti na bicikli.

Crkva svete Foške iz daljine

Prođe se stvarno u vrlo kratkom vremenu, a preporuka je da se svakako stane kod lokve Črnjava i obavezno ispred crkve svete Foške. Žminjskim cestama idemo kroz stara sela poput Žagrići  koje oduševljava kamenim baladurima i neobičnim reljefom na jednoj fasadi koji prikazuje čovjeka koji drži lubanju.

Zanimljiv reljef na fasadi kuće u Žagrići

Ta bi kuća nam svašta mogla ispričati. No, za to danas nemamo vremena. Moramo dalje u smjeru Barbana i Balića te napuštamo ovaj divan šumovit kraj. Mjesto i oazu savršenu za proljetno i ljetno bicikliranje po hladu hrastovih šuma.

OSTAVITE ODGOVOR