Ljeto je pred vratima, pa tako i maštanje gdje bismo na odmor ili na izlet. Gdje bismo se malo maknuli i uživali u cvrčcima, ljuljuškanju valova, mirisu pinija i kristalno čistom moru. Sve to nudi i krški rakljanski kraj ribara, pomoraca i radnika u kamenolomu. Mir, odmor, prekrasna prirodna kamenita i šljunčana obala, mediteranska fauna i kulturno-povijesno baština. I Mate Balota. E tko ne zna njegove pjesme. Još se dobro sjećam Dragog kamena iz osnovne škole. Sve je to Rakalj, taj biser istočne obale Istre. Nebrušen i divlji, pun povijesti i ljepote. I to bez preuveličavanja.

Uvala Luka

Stoga je Rakalj idealno mjesto za »istraživački« odmor. Rakalj još uvijek ima mnogo neotkrivenih aduta, sve čari mjesta još nisu otkrivene. Rakalj podsjeća na onu nekadašnju krilaticu Hrvatske turističke zajednice – Mediteran kakav je nekad bio. Još ga globalizacija nije skroz osvojila. Nadamo se da će tako i ostati.

Komunska špina

Po članu obitelji sić vode

Na ulazu u mjesto velika je mjesna cisterna koju je zajedničkom akcijom izgradio rakljanski narod i pustio u »promet« 1954. godine. Ona je do izgradnje vodovoda bila glavni izvor vode, a danas je neiskorištena i prazna. Đani Catela posebno se brine za šternu te kaže da je nakon potresa prije mnogo godina napukla i da se stoga voda više ne zadržava. Prisjetio se i davnih dana gradnje, kada su cisternu ručno napravili radnici kamenoloma kako bi
mještani, kojih je 1947. bilo više od tisuću i sedamsto, imali izvor pitke vode.

Barba Đani se prisjeća da je Rakalj nekada imao više od tri tisuće grla ovaca i petsto grla goveda koja su se napajala na okolnim lokvama i izvorima slatke vode na moru. Vodu su mještani za piće mogli točiti na špini koja se nalazi ispod šterne, a dijelila se jedna kanta vode po članu obitelji dnevno. Komunska se pak šterna nalazi dalje u mjestu Rakalj, ali i na nju su Rakljanci zaboravili.

Mali Balotin »svemir«

Na glavnoj placi dominira palača Loredan u kojem danas prvašići područne osnovne škole Vladimir Nazor imaju nastavu, dok je u prizemlju smještena mjesna ambulanta i gradska loža, mjesto možda nekih budućih izložbi i događanja. Ni sto metara dalje ističe se na mjesnom groblju crkva Blažene Djevice Marije sa zvonikom iz razdoblja baroka. Tu je i groblje koje vam preporučam da pogledate. Zbilja je specifično. U  neposrednoj blizini je i muzej s izloženom memorijalnom zbirkom ekonomista i jednog od najvećih istarskih književnika Mije Mirkovića Mate Balote.

Muzej posvećen Mati Baloti

Taj je muzej ujedno i njegova rodna kuća koja je otvorena još 1968., a svoju je obnovu doživjela ove godine. Balota je predstavljen kroz četiri cjeline. U prizemlju je uočljiva njegova povezanost s rodnim krajem, a posjetitelj se mislima lako može vratiti u nekadašnja vremena drvenih cokula, glinenih lonaca i starog ognjišta.

Književna baština

Penjući se drvenim stepenicama na prvi kat dolazi se do dijela gdje je kroz novinske članke i originalne slike prikazan njegov životni put, dok je književno stvaralaštvo i nasljeđe izloženo u potkrovlju. Upravo tu svaki književni sladokusac može uživati u originalnim izdanjima Balotinih djela.

Cijelom kućom dominiraju motivi njegovih pjesama, a posebnu zanimljivost čine stakleni umeci na podu od dasaka na kojima su ispisani stihovi pjesme »Dvi daske«. Posjet muzeju mora se najaviti jer se o otvaranju postave za posjetitelje brine OŠ Vladimira Nazora iz Krnice.

Rakalj je mjesto slobode

Ovaj je kraj od davnine poznat po lončarstvu, a danas se time bavi nekoliko obitelji, više radi očuvanja stare tradicije, a među njima je i obitelj Valić.

Lončarski kraj

Lonce ćemo naći i u muzeju, iako su tragovi lončarstava vidljivi u obliku kamenih peći koje su raštrkane po cijelom mjestu te skulpture lonca. Upravo se pored te skulpture mora proći da bi se došlo do najstarijeg dijela Raklja, tzv. starog Raklja, napuštenog po izbijanju kuge, koje se spominje 1312. godine. Otuda pogled puca na Raški zaljev, kvarnerske otoke i obalu Istre do Rta Kamenjak.

Svjetionik na svetom Nikoli

Spomenik drevnim vremenima daju stare zidine i crkvica Svete Agneze ili pučki Agnjije iz 1495. godine, koja prema pričanju mještana postaje popularno mjesto za svadbe. Skulpture u kamenu koje je prije nekoliko godina ostavila kiparska kolonija raštrkane su po kamenjaru i daju prostoru dodatnu atraktivnost.

Morski psi?

Do lučice sv. Nikole ili Mikule dolazi se strmim putem. Ovdje se smjestilo nekoliko kuća, malo pristanište sa svjetionikom. Nekada je davno tu bila otvorena oštarija, a iz ovog su dijela Rakljanci odlazili barkama u Koromačno da bi zaradili kruh. Ako dođete ovamo kada cvjeta kadulja, obronci koji se spuštaju prema moru bit će plavi. A kukaca i leptira neće nedostajati. E to je dobar prizor.

Nestvarna sveta Agneza

Tu se nalazi i obiteljski restoran obitelji Travičić. U tom ste restoranu kao ukras na zidu mogli vidjeti ralje morskog psa. Jednom su mi pričali da su u ovom su zaljevu više puta primijećeni morski psi, a prije jako puno godina dogodila se i strašna tragedija. U raljama morskog psa završio je jedan Rakljanac kada je svojom barkom prelazio zaljev odlazeći na rad u Koromačno.

Ostaci starog Raklja
Stvarnost ili legenda? Ralje morskog psa

Za one željne kupanja, sporta i rekreacije, sve rakljanske uvale nude čisto more, samoću i privatnost. Do nekih se uvalica može samo brodicom, a do uvale Kalavojne vode bijela cesta i brojni puteljci. Na drugoj strani uvala Blaz pravo je mjesto za avanturiste, koji će tamo zateći urušene stare mlinove i izvore slatke vode u prirodnoj divljini. Stazom Stjepana Hausera možete do uvale Luka, a i dalje do Kalavojne pa birajte mjesto za kupanac. S druge strane svetog Nikole prema Raškom zaljevu imate pak novu plažicu s beach barom. Pravo guštanje. Za one koji žele dalje slobodno neka produže do Salamuštice. I opet neće požaliti.

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.