Vrlo često niti ne zamjećujemo pored kakvih ljepota prolazimo. Postaju nam sasvim obična stvar jer su nam ili navika, ili nam se neke druge misli roje glavom. A onda u jednom trenu, kada imamo nešto više vremena misliti, dosađivati se, biti kreativni, shvatimo čime smo zbilja okruženi. Već se godinama spuštam na plažu na rt Punta Sika ili Seka, kako ju neki nazivaju, nedaleko Kavrana na istočnoj istarskoj obali. I uvijek iznova kada se s vrha počinjem spuštati prema obali, kažem sebi „koji vau pogled“. Parkiram auto i krenem prema svjetioniku koji viri iz vode nasred mora.
Izlazeći s puta i zelenila hrasta crnike, planike i kupine, koje mi brani pogled, odjednom dolazim na more i morska sol i vjetar pljusnu mi tijelo. U trenu se cijela opustim. Takav učinak na mene ima ta Punta Sika koja je, dok nije bila asfaltirana cesta do nje, bila poprilično nepoznata i pusta. Danas ovdje dolazi sve više kupača, a kako im i zamjeriti kada je ovo uistinu čisti kutak netaknute prirode.
Purpurno i plavičasto
Za razliku od većine plaža na istočnoj obali Istre, ovdje se sunce spušta jako kasno pa je predivno mjesto za popodnevno i večernje kupanje, a suton će vas dočekati u purpurnim i plavičastim bojama neba. Zalazak sunca u more ovdje nećete vidjeti jer sunce zalazi na drugoj strani iza zelenih brda koja skrivaju zapad.
Stjenovita obala osvojit će one koji žele samoću i intimnost, koji žele sami uživati u ljenčarenju bez prevelike buke. I ne samo to. Kud god da dignete pogled, okružuje vas čista ljepota. Prema jugu vidite krajičak Marlere i šišansku obalu koja polako skreće prema tajanstvenoj zelenoj uvali Budava. Odmah do Punta Sike je predivna uvala Val Kavran. Do nje se može doći samo pješke šumskim putovima ili pak brodicom, a tipična je mala šarmantna šljunčana uvala kakvih na ovoj strani obale Istre ima na pregršt. Pogledate li prema horizontu otvara vam se Kvarner, točnije vidite Cres, Mali Lošinj, pa čak i Unije. Pogled dalje seže prema ulazu u Raški kanal i Koromačnu. Dalje iza njih vide se planine. Dramatičnih li vizura i pogleda.
Do ove je punte nekada vodila samo makadamska cesta, a ovaj su dio obale itekako znali pomorci jer je more poprilično plitko na što upozorava i svjetionik koji je postavljen nasred pličine.
Rimski građevni materijal
Podvodni arheolozi svojedobno su ovdje otkrili i mnoštvo ulomaka tegula, pa su zaključili da se vjerojatno ovdje u antičko doba dogodio brodolom te je potonuo brod s građevinskim materijalom. Na većoj dubini pronašli su pak cjeloviti imbreks i veći dio tegule s nepročitanim pečatom, te za stijenu srašteno grlo amfore. Zato smatraju da bi ova pozicija mogla biti vrijedno arheološko nalazište.
A ne tako davno, samo prije stotinu godina za vrijeme Austro-Ugarske upravo na ovoj slikovitoj punti Sika s koje puca pogled na predivne kvarnerske otoke, bila je vojska koja se zadržala i za vrijeme bivše Jugoslavije. Dokaz tome je betonski bunker koji je danas skroz zarastao u zelenilo koje kao da želi da se taj dio istarske povijesti zaboravi. Naime, do Kavrana je sezao nekadašnji fortifikacijski prsten austro-ugarske obrane Pule, glavne vojne luke tadašnje austrougarske carevine, i to obrambeni krug broj 16.
Tada je svo to područje bilo rezervirano za vojsku, a 1916. godine cijelo je obližnje mjesto Kavran evakuirano i ovdje se smjestilo čak 40 tisuća vojnika koji su čekali invaziju Talijana.
Uskotračna željeznica
Tada je izgrađena i uskotračna željeznica koje više nema, uvedena je struja i voda u mjesto. Od Kavrana prema rtu Punta Sika bila je smještena i mornarička zgrada koju su Kavranci zvali Štacijom. Tu su još godinama djeca nalazila streljivo zaostalo s početka 20. stoljeća. Kasnije su ovdje bili prokopani rovovi za tenkove iz doba jugoslavenske armije.
Nije prošlo ni stotinu godina, a gotovo se tog dijela povijesti više nitko ne sjeća. Jedino povijesne knjige podsjećaju na ta vremena koja su sada iza Kavrana i Punta Sike. A nisam vam objasnila kako uopće doći do ovog mjesta koje je nekih 35 kilometara udaljeno od Pule. Jedini put je iz Kavrana do kojega možete doći ili iz smjera Valture ili Marčane. Pored crkve skrenite lijevo i jedini put vodi vas do mora. Dakle, Kavran vam je polazište.
Malo je to selo koje se 150 metara diže iznad uvale i luke Budava, a naziv je dobilo ni više, ni manje nego po kozama. Pretpostavlja se da je naziv mjesta Kavran došao od latinske riječi capra. Još u rimsko doba ovo je mjesto bilo naseljeno, a zvalo se Caprianum.
Od prapovijesti
Zanimljivo je da postoje i neki arheološki ostaci koji upućuju na to da je ovo područje bilo naseljeno u dalekoj prapovijesti, točnije 5.000 godina prije Krista. Mjesto je gotovo opustjelo poslije kuga i ratova u 16.stoljeću da bi se ponovno napučilo u 17. i 18. stoljeću izbjeglicama iz Dalmacije i Boke kotorske.
Danas ovdje živi 90-tak žitelja, a centralni dio sela je naravno crkvica. Ova u Kavranu posvećena je svetom Jeronimu koji se slavi 30. rujna. Seljani govor da su doseljenici iz Dalmacije u 18. stoljeću sa sobom u Kavran doveli i svog sveca i posvetili mu ovo pitoreskno zdanje s upečatljivim zvonikom koje je nastalo na temeljima starije crkve iz 15. stoljeća.
