Život je sada negdje drugdje. Nije daleko, ali više nije tamo. Čak se ne nazire ni ispod “zelenog” plašta i hrpe kamenja. Ni priroda, ni ljudi nisu mu bili naklonjeni. Srećom da postoje arheolozi i predmeti koje su oni iskopali pa bar će ostati neko sjećanje na davni Gočan. To nije samo ime katastarske općine nedaleko Barbana u smjeru Žminja kraj sela Rojnići, već je to lokalitet, odnosno mjesto i sjedište najstarije hrvatske županije u Istri.
Gočan ne postoji već sigurnih 600-700 godina. Kako je nestalo to naselje koje svjedoči o ranom prisustvu Hrvata na ovom području? Teško je to danas znati bez obzira na iskapanja. Napušteno je između 12. i 14. stoljeća, a vrlo vjerojatno nestalo je u rušilačkim pohodima Sergia Castropole iz Pule ili u pak u nekim od mnogobrojnih epidemija koje su tada bile svakodnevnica u Istri.
Zanimljivo je međutim, da taj lokalitet na 374 metra nadmorske visine, koji je prema Istarskom razvodu bio granični teritorij između Barbana, Žminja i Svetvinčenta te je zajedno s Dvigradom, Balama i Barbanom štitio ovo područje od invazije Slavena i Langobarda nikad više nije nakon toga nastanjen. Pretpostavlja se da ime potječe od latinskog posjeda Caltianum neke bogate rimske obitelji, a poslije se naziva Galzana, Golzana, Golča i Gočan.
Podzemne grobnice
Tragovi naselja u eliptičnoj gradini s obrambenim zidom od velikih kamenih blokova nalaze s lijeve i desne strane ceste koja vodi iz Barbana u Svetvinčenat, odnosno između sela Foli i Rojnići, na području s nekoliko brežuljaka, koji su se navodno zvali Rogatice. Po njima je i jedno brdo zadržalo taj naziv. Na desnoj strani nekad je ležao Gočan, gdje su bili drevna crkva, zatrpani zdenac i crkve svete Jelene. S lijeve strane je Rogatica, gdje se nalaze temelji nekoć goleme zgrade. Godine 1879. istraživači starina u krugu te zgrade našli su podzemne grobnice.
Danas su Rogatice stari napušteni kamenolom s ruzinavim strojevima, a Gočan stablima ozelenjeni brežuljak. Pedesetih godina prošlog stoljeća poznati arheolog Boris Bačić također je istraživao ove lokalitete, a nekoliko se godina time bavio i Branko Marušić. Na Rogatici, brdašcu na kojem se danas nalazi zapušteni kamenolom, Bačić je iskopao ostatke starokršćanske grobne crkve s kraja 5. stoljeća. Iako je crkva spaljena dva stojeća kasnije, pretpostavlja se da se okolno groblje koristilo i nakon toga.
Slaveni i Gočan
Značaj ovog lokaliteta, što je prema nalazima utvrdio Bačić, leži u potvrdi da su Slaveni u južnoj Istri bili prisutni i prije prvog tisućljeća. To potvrđuje nalaz keramike slavenskog tipa na Rogatici. No, Gočan nije samo zbog toga intrigantan. I ovo je mjesto nekada bilo utvrđeno, odnosno imalo je svoj kaštel.
Naime, od 4. stoljeća, kad je nanovo postavljen na prahistorijske temelje, Gočan je egzistirao u formi srednjovjekovnih kaštela s više fortifikacijskih kula. Dakle, imao je zidine i kule, a u sredini naselja bila je posebna četvrtasta kula. Gradić je bio tipično srednjovjekovni – male kuće i uske uličice. Naravno, mjesto je imalo i crkvu. Ispod zidina su pronađene i istražene dvije sakralne građevine – jednobrodna predromanička crkvica s izduženim brodom, izbočenom plitkom polukružnom apsidom i dubokim svetištem s ulomkom ukrašene grede te romanička kapela s izbočenom polukružnom apsidom. Šteta da danas na tom brežuljku nema ničega. Bar se tješimo da su ostali predmeti. A oni se danas čuvaju u pulskom Arheološkom muzeju Istre.
Bijelo područje
Ovo je područje poprilično zanimljivo i arheolozima jer predstavlja takozvanu “bijelu zonu” na arheološkoj karti. Za one koji istražuju srednji vijek, rekla nam je jednom jedna arheologinja koja se bavi baš tim razdobljem povijesti, istraživanja na tom području otkrila bi nešto što dosad nisu vidjeli na zapadnoj obali Istre. Osim toga, nedaleko od Rogatice, prema sjeveru, nalazi se brdo na kojem postoje tragovi života od prapovijesti. Još nedovoljno istraženo starohrvatsko groblje kod Golešova iz 8. stoljeća obvezuje arheologe da i tim lokalitetom dopune arheološku sliku ovog područja.
