Sedam godina mi je trebalo da napravim tih nekoliko kilometara od kuće i zavirim u jedan od najljepših istarskih vinskih podruma. Sram me je, ali srećom ispravljam pogrešku i sjedim za stolom svoje generacije, pulskog vinara Bruna Trapana. Sjećam ga se još iz srednje škole, ali nikad nisam ni pomislila da bi se Bruno mogao baviti vinima. Nije da dolazi iz vinske familije. Pa ipak, pronašao je svoju strast koju je razvio u dobar biznis. O njemu se govori, o njemu se piše, njegov podrum je poznat, osvaja nagrade. I sve je to stvorio u desetak godina, možda koju godinu više. Iz nule i malog vinskog podruma na Lungo mare u Puli.
Potom je odlučio skučeni gradski prostor zamijeniti selom. Premjestio je sve u obližnji Šišan gdje je sagradio novi podrum s modernom kušaonicom i trgovinom. Svojedobno ga je uredio poznati dizajner Željko Burić i naravno odmah napravio hit mjesto u Istri koje uz dizajn naravno privlači i dobrim Trapanovim vinima. Usput je svima koji zalaze u ovaj dio Istre, a u ljetnim mjesecima rade od 11 sati. Kada dođu sivi zimski dani sve ide po narudžbi.
– Imam standardno pet etiketa koje uvijek radimo. Od toga su dvije etikete malvazije, jedan je rose i imamo dva crna vina – jednu kupažu i jedan teran. Imamo i dva specijalna vina koja radimo samo u najboljim godinama – pjenušac od terana te kupažu terana i syraha. Imao praktički vina za svaku priliku, ali o ukusima se ne raspravlja, predstavlja ovaj urbani vinar svoje etikete.
Uz pršut najbolje ide rose
– Naša svježa malvazija se odlično sljubljuje uz žive namirnice, carpaccio, pa čak i fritaju. Iako bih radije uz nju, pogotovo ako je u njoj pršuta, radije piorose. U Istri se najčešće uz sir i pršut pila malvazija jer nije bilo drugoga. Ali bolje paši rose jer on ima veću kiselinu i bolje opere tu masnoću. Uz pršut bih uvijek stavio rose, ali ne svaki. Onaj slatki ne paši, ali onaj s malo više kiseline odlično se slaže, veli nam ovaj veliki ljubitelj rosea koji je među prvima počeo s proizvodnjom tog vina 2009. koje je nazvao po svojoj kćerkici Ruby.
– Prije se rosei nisu proizvodili. Dok ih nisam počeo ih proizvoditi, nitko nije to radio. Kasnije su se time počeli baviti i drugi vinari, pa danas svaka kuća ima svoj rose. Nastao je gustiš na tom tržištu. Mi našega većinom sada izvozimo u Ameriku. Isto tako ima i puno malvazija pa je to jedno od najzahtjevnijih tržišta. Budući da ih radi svatko, tu se dosta teško probiti, priča nam ovaj vinar koji 10 posto svoje proizvodnje vina izvozi.
Uskoro će u podrumu opet biti živahno. Počinje nova berba, počinje okupljanje ljudi, počinje ludnica. Trapan, veseljak, hedonist i partijaner po prirodi, tome se posebno veseli.
-Ova godina bi trebala biti dobra kao i nekoliko zadnjih, a možda i bolja od lanjske koja je bila izvrsna. Bilo je nešto suše, ali ništa strašno. Svi kukaju o toj nekoj vrućini, ali čini mi se kada smo bili klinci, da su temperature bile i više. Sada je noću temperatura niža što je za aromu vina odlično. Počinjemo berbu s chardonnayom negdje početkom rujna čisto da vidimo je li sve štima, a volio bih da onda s malvazijom krenemo 10. rujna, veli Trapan koji godišnje proizvede od 50 do 70 tisuća boca. A posebno se ponosi činjenicom da je jedan od najvećih proizvođača terana u Istri.
– Imam skoro četiri hektara terana. S teranom radimo sve osim bijelih vina – teran, rose, cuvee… Pametno smo odlučili te 2011. godine da posadimo teran u Šišanu i ispao je fantastično. Jedna nonica nam je prošlu zimu baš rekla da se teran nekada u Šišanu „pio kao mliko“. Dakle, ovo je područje po tome poznato, veli nam on.
Nećemo biti uštogljeni
Istodobno s početkom berbe njegov će Wine Station Trapan dobiti prefiks Food. Naime, Bruno uskoro namjerava u svom podrumu s degustacijskom salom otvoriti i omanji restoran, odnosno bistro gdje će se nuditi degustacijski meniji uz njegovo vino, a sve će biti prepušteno gostima.
-Nećemo biti uštogljeni kao što nismo ni u podrumu gdje si često naši gosti i sami toče vino iz bačvi. Niti ćemo pretjerivati sa cijenama jer ne želimo biti neki luksuzni restoran. Cilj nam je dati pulskoj publici neki drugi vid ponude, posebno nakon sezone. Zato mi je drago da će se bistro otvoriti sada nakon sezone. Nudit će zanimljiv meni, a sigurno me posebno raduje što će među jelima biti i bijela riba bez kosti koja se radi u listu od smokve. To je nešto perfektno, najavljuje Trapan svoje nove projekte. Restoran će dati u najam dvoje kuhara koji su ga osvojili svojom strašću i zanimljivim receptima poput te stare rimske recepture.
– Odlučio sam se na to jer želim da se kroz podrum proda više vina nego je to dosad bio slučaj. Zasada ga prodam oko 20 posto, a ostalo kroz izvoz i ostale restorane. Želim da se sada to poveća na 40 posto i vjerujem da ćemo u tome uspjeti jer ćemo u našem bistrou imati samo naše vino. Ovaj dio Istre to treba. I trebaju nam takva mjesta gdje ćeš se moći skloniti od gužve grada i uživati na nekom mirnom mjestu. Uostalom, stalno su nas gosti i pitali kada bi dolazili na degustacije kada ćemo nuditi hranu. Sada će to biti moguće, veseli se Trapan novim izazovima kojima će za jednu ljestvicu podići gastro scenu južne Istre.
