Danas se nitko u Istri niti ne sjeti željeznice kada pomisli na neko prijevozno sredstvo. Negdje ću otići autom, u najgorem slučaju autobusom ii pak avionom. Nažalost, Istra tokom cijele godine i nije najbolje i najbrže povezana  s ostatkom države, a o inozemstvu da i ne govorimo. Ali to je sudbina jedne male regije koja broji samo 200.000 stanovnika koja pretežito živi od ljetne sezone.

Pusti, ali predivni Rovinj u veljači

Ali ne kukamo. Na to smo se navikli. Ipak, jako bismo voljeli imati željeznicu, onu brzu, kao svaka normalna zemlja zapadne Europe, tim više što je infrastruktura tu. Pruge postoje diljem Istre, samo su zapuštene. Koja šteta. Danas ima puno Istrijana koji nikad nisu išli vlakom od Lupoglava do Pule, jedine aktualne pruge, ali ima i onih koji nikad nisu ni čuli da je postojala pruga od Kanfanara do Rovinja. Danas tome svjedoče ostaci željeznice, odnosno pruge i štacijona te kolodvora u Rovinju i Kanfanaru. Nažalost, nisu revitalizirali, iako imaju ogroman potencijal, ali zato su zanimljiva ostavština nekog drugog doba.

Staza ispod drugog tumbina

Uz tu zaboravljenu prugu se prolazi ako idete poljskim makadamskim putovima od Rovinja do Rovinjskog Sela i dalje do sela Brajkovići u smjeru Kanfanara. Upravo tuda i vodi dio fantastične biciklističke staze Rubinum koju bih svakome preporučila – početnicima jer je lagana, iskusnima da upoznaju Rovinjštinu te ljubiteljima povijesti da vide kuda je ta pruga prolazila.

Rovinj je bio razvijen industrijski gradić

Ta je povijesna pruga dugačka smo 21 kilometar prestala s radom još davne 1966. godine, a u funkciji nije bila ni stotinu godina. Naime, izgradnja pruge Kanfanar – Rovinj započela je u Rovinju 23. prosinca 1873. godine, a prvi je vlak stigao u taj grad 19. kolovoza 1876. godine, na carev rođendan. Za taj su se potez Austrijanci odlučili zbog sve većeg jačanja Pule kao glavne ratne luke Austro-Ugarske, a Rovinj je i to doba bio razvijen industrijski gradić. Ne biste vjerovali, ali tada Rovinj nije slovio kao glavni turistički grad Istre, već kao glavni industrijski grad Poluotoka s brojnim tvornicama. Naime, 1847. godine u tom je gradiću otvoren prvi parni mlin i tvornica za proizvodnju tjestenine, 1857. godine imao je cementaru i uljaru, 1872. godine tvornicu duhana, a 1882. godine tvornicu stakla i preradu ribe. Željeznica je bila prijeko potrebna.

Vlak iz Rovinja prometovao četiri puta dnevno

Kolodvor u Rovinju

Trasa pruge išla je dakle iz Kanfanara uz Limsku dragu preko Okreta, Sošića i Rovinjskog Sela do zaljeva Valdibora. Na toj su trasi bile dvije postaje, dva stajališta, dva mosta, trideset i jedan cestovni prijelaz, a maksimalna brzina vlaka je bila 40 km/h. Rovinjci su tako bili direktno povezani s Bečom, a vlak je prometovao četiri puta na dan.

Uz Rovinj, tada se razvija i mali Kanfanar koji je uz veliku stanicu dobio i svu prateću željezničku infrastrukturu. Starije se generacije sjećaju bazena s vodom na dnu Drage s jakom parnom pumpom i cjevovodom do stanice gdje su se parnjače opskrbljivale vodom. Te su vaške danas u travi i šipražju. Čekaju da ih netko ponovno otkrije javnosti.

Pogled s drugog tumbina puca na vinograde i polja

Ja sam trasu pruge  prošla od Rovinja do Rovinjskog Sela nakon što sam prošla dobar dio staze Rubinum od Rovinjskog Sela pa sve do Kokuletovice  pa uz more uz kampove do Zlatnog Rta i predivnog Rovinja, koji oduzima dah čak i u veljači. Naravno na bicikli. Potom je krenulo otkrivanje zaleđa bicikliranjem od nekadašnjeg rovinjskog kolodvora koji je na samoj obali pa  prema bolnici i potom konjičke farme Haber. Staza je gospodska i prvi znak željeznice nakon odlaska s rovinjskog kolodvora je prvi tumbin nakon nekoliko kilometara. Nalazi se nedaleko kamenoloma Mondelaco, a riječ je o poprilično očuvanom nadvožnjaku. Put ulijevo vodi prema napuštenim kamenolomu koji je samo jedan u nizu kamenoloma na ovom području.

Kamenolomi, lokve, napuštene crkve

Ovaj je otvoren još u rimsko vrijeme, a aktivan je bio u doba mletačke vlasti. Zato su i mnoge zgrade u Italiji izgrađene od rovinjskog kamena. Inače, sam naziv kamenoloma označava da je u njegovoj blizini bila lokva. Fascinira nas napušten spomenik industrijske baštine. Penjemo se na nasip, koji je i dan danas čvrst i na vrhu nas dočekuju tračnice. Nitko ih nije maknuo nakon te 1966. godine. Jedino ih sjećanju otima neumorna priroda koja je odlučila skroz sakriti taj nekadašnji prometni koridor.

Tračnice u šipražju

Samo kilometar dalje na stazi već vidimo kamene ruševine. Hitamo laganom uzbrdicom u tom smjeru i uz tračnice nam se ukazala predivna crkva svetog Tome apostola. Izgrađena je na području poznatom kao Santuman, a jedna je od najznačajnijih predromaničkih poljskih crkvica iz 8-9. stoljeća. Ruševina je konzervatorski očuvana i plijeni svojom ljepotom. Stoji samo nekoliko metara od napuštene pruge. Koji prizor. Vidi se da je nekad imala i zvonik, a zanimljivo je da je ova crkvica bila jedna od stanica za vrijeme procesije uoči crkvenog blagdana Spasova. Tada su se obilazile sve rovinjske poljske crkvice u procesiji te se molilo za usjeve.

Poljska crkvica svetog Tome apostola
Nekad je imala zvonik
Crkva je konzervatorski zaštićena

Tek što smo napustili crkvu posvećenu „nevjernom Tomi“ koji je sumnjao u Isusovo uskrsnuće, evo nas već kod drugog tumbina koji je podignut i do tri metra nad površinom ceste te se s njega lijepo vide okolni vinogradi, maslinici i polja. Nema nam druge, nego se popeti i u to se uvjeriti uživo. Jedino se dok „čilamo“ na tračnicama bojimo da nam iz šipražja ne bi došla neka parna lokomotiva.

Drugi tumbin

 

S tugom ga napuštamo i nastavljamo dalje prema Rovinjskom Selu i nekoliko puta presijecamo prugu i šine. I tako sve do Sošići i Brajkovići. Završna stanica našeg puta dočekala nas je u štancijonu. Nema naziva, nema ničega. Samo stara ruševina s ruzinavim kandelabrima i zaraslom šinom. Tragovi bivšeg vremena.

Stara stanica u Sošićima

Je li bilo bolje? Teško je reći kada znamo da su naše generacije nona i nonića tih poratnih godina vrlo teško živjele. Ali bili su ipak sretni. Bilo je drugačije. Ali bilo bi zgodno vidjeti ponovno vlak na ovoj pruzi. Pa makar i onaj turistički.

 

OSTAVITE ODGOVOR

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.