Pula: Šijana, Kaštel i Monte Zaro su mjesta za meditaciju i bijeg od stresa

Gotovo svaki sam dan u gradu, i tako više od 25 godina. Najprije škola, pa posao, šoping, kave s prijateljima. U svoj toj svakodnevnici, jednostavno zaboravim na taj grad. Pula. I onda mi se oči otvore sasvim slučajno, kada imam nešto više vremena da jednostavno prošetam. I iznenadim se svaki put kako malo toga o Puli znam, kako zapravo još uvijek nisam vidjela svaki njen kutak, kako ima čarobnu ostavštinu arhitekture i povijesti, kako ima sjajne parkove i šume. A nekako sam najviše fascinirana austrougarskom baštinom. Zamišljam kako su neke oronule kuće morale izgledati u vrijeme kada su sagrađene, a većina njih podignuta je krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Mnogima raskošne štukature otpadaju, kao i zidne slikarije, krovovi su im urušeni, stari prtuni okovani su rđom. A ispod sve te starosti, vidi se ona carska ljepota. A o parkovnoj arhitekturi i hortikulturi da i ne govorim. Zato ću u nekoliko crta predstaviti meni omiljena mjesta u Puli, odnosno mjesta gdje neće uvijek biti puno ljudi, gdje možete uživati u miru i tišini, iznad prometa grada, vidjeti najljepše vizure grada i diviti se pogledima, ili biti van dometa svega, a zapravo na minutu od grada.

U divljini, a nadomak grada

E baš to je park-šuma Šijana. Mjesto gdje vrlo brzo možete zalutati, pa čak se i izgubiti ako se malo zamislite. Divni puteljci vode na sve strane. Ima ih dovoljno za pješake, bicikliste, pa i jahače. Sve one koji jedva čekaju minutu slobodnog vremena da pobjegnu u mir prirode. Jeseni su posebne. Žuto lišće s bukvi ukrašava stazice, lišće s velikih stabala hrastova počinje se šareniti. I drugo raslinje prati taj ritam. Preko tjedna nema puno ljudi.

Zato je idealna za brzi bijeg u meditaciju i samoću, ili laganu šetnju u paru ili s psom. Kada dođete na veliku livadu, smjestite se na neku od klupica ili na travu i uživajte u suncu i mirisu trave i lišća. Da, čut ćete oko sebe civilizaciju – avione, auta koja su negdje u blizini. Ali vas to neće omesti. Jer imate dojam da ste u potpunoj divljini. Koji je to oslobađajući osjećaj. A tek mirisi i boje. Sada u jesen lišća i žira, u proljeće raskošnih tepiha ciklama.

Šijana poput botaničkog vrta

Šijana je poznata i kao Kaiserwald, odnosno carska šuma jer je u doba te davne kraljevine koju spominjem na početku teksta, bila svojevrsni perivoj grada. To se dogodilo nakon što se iz njenih šuma prestalo koristiti drvo za potrebe gradnje brodova u Uljaniku. Kraljevina je odlučila prenamijeniti šumu i dati joj novi značaj. Posebno su je uredili, tu su se sadile neke egzotične vrste drveta, imala je na centralnoj livadi paviljon gdje su se odvijala razna događanja, do nje je vodila tramvajska linija. Uglavnom, bila je stvorena za uživanje građana, za šetnje, priredbe.

Šijanska je šuma bila uređena poput botaničkog vrta i o njoj se brinuo lugar. Puna je bila kada su bilo blagdani. Oni bogatiji bi dolazili u kočijama ili kasnije automobilima, a ostalo građanstvo tramvajima i kasnije autobusima. Glazba se orila iz šumskog paviljona, ljudi su okolo šetali, jahali. Bio je to pravi blagdan u svakom smislu. Na prijelazu stoljeća zvali su ju minijaturni Prater.

Inače, Šijana je oduvijek bila posebna šuma, čak i prije Austro-Ugarske. Njena je granica označena kamenim blokovima na kojima piše SIANA. Državna je to šuma koja je nekada bila u vlasništvu franjevaca. Izaberite si neku od kružnih staza i krenite u otkrivanje ove divne šume. Neće vam uzeti puno vremena, a napunit ćete se nevjerojatnom energijom.

Na vrhu grada

Broj dva na mojoj ljestvici najljepših mjesta za meditaciju i odmor od stresa u Puli je Kaštel s usponima gdje je danas smješten Povijesni muzej Istre. Zašto baš ta lokacija? Prije svega zbog nenadmašnog pogleda jer ste na najvišoj točci u centru stare jezgre grada. Pula je s te pozicije na dlanu. S jedne strane vidite Arenu, željeznički stanicu, tračnice ponad kojih se diže Veli Vrh, Galižana, a u daljini se vidi Vodnjan sa svojim ogromnim zvonikom.

Ako vam pogled krene prema moru, Arsenal i Uljanik su vam na dlanu. Idealno bi bilo imati dalekozor i pogledati to ograđeno brodogradilište koje je svima koji tamo nisu radili uvijek ostalo misterija jer je okruženo velikim zidom. Tu puca pogled dalje na luku. Dalje u krug pogled vas vodi na dio grada Monte Zaro i dalje. Pogađate koja je koja zgrada. A ono što me osim pogleda ovdje najviše fascinira je mir.

Veliki kompleks za razne vidike

Čuje se samo vjetar, nema zvukova automobila koji vladaju najvećim istarskim gradom. Čovjek odmah poželi meditirati. Imate dosta mjesta za sebe jer je Kaštel uistinu veliki kompleks. Ako ne želite ući unutra i platiti kartu kako biste razgledali izložbe, možete prošetati oko njega, i mijenjati poglede. Ako krenete na drugu stranu, nestat će more i luka, ali će se otvoriti pogled na Malo rimsko kazalište i obnovljeni Arheološki muzej Istre koji zajedno tvore još jednu fantastičnu povijesno-kulturnu atrakciju.

Ovo je mjesto i duboke kontinuirane povijesti. Oduvijek je tu nešto bilo. A mletačka je utvrda zadnje što je izgrađeno. Naime, Venecija je 1630. odlučila u Puli sagraditi utvrdu na mjestu utvrde stare pulske obitelji Castropola, koja je time potpuno srušena, a kamen-temeljac postavljen je 1. svibnja 1630. godine. Gradnju je između 1631. i 1633. u vrijeme najjače epidemije kuge u Istri projektirao i vodio francuski vitez, vojni inženjer, strateg i matematičar Antoine De Ville, pa i danas jedan uspon u starom gradu nosi njegovo ime.

Nestalo Veliko rimsko kazalište

Zanimljivo je da su kaštel gradili galijoti, majstori iz Venecije, ali i iz Rovinja. Koristio se kamen Velikog rimskog kazališta koje je bilo u ruševnom stanju. Bio je napušten i zapušten nakon velikog požara izazvanog udarom groma. To je kazalište bilo izgrađeno vjerojatno u 1. stoljeću izvan gradskih zidina na jednom od sedam brežuljaka Pule, Monte Zaru.

Kazalište je primalo 4.000 gledatelja, a danas se od njega mogu vidjeti isključivo blokovi koji su temelji jednog ugla zgrade. Izgled Velikog rimskog kazališta može se vidjeti na srednjovjekovnim i novovjekovnim vedutama grada, te na crtežima koje je napravio baš De Ville.

Na drugoj strani

A moj broj tri omiljenih mjesta za uživanje u miru u Puli nalazi se pak točno preko puta Kaštela, na drugom brežuljku s kojega se donosio materijal za gradnju Kaštela. Pogađate – Monte Zaro. Taj je park s najboljim vidicima u gradu ostao nekako prepušten vremenu. Mjesto je to dječje igre klinaca iz obližnje škole i vrtića. I to je to. Ovdje rijetko vidim prave šetače koji su došli uživati u park. Možda dolazim u krivo vrijeme, ali čini mi se da ipak Monte Zaro zaslužuje više. Ne samo zbog povijesti, nego i fantastične lokacije usred grada, a opet van grada.

Nekad me uhvati takva tuga kada onuda prođem jer me pogledi mame da ostanem, kao i priroda, ali opet produžim korak. Kao da mu je oduzeta duša. A duša parka je njegova perivojska duša. Na Monte Zaru nema cvijeća, nema onih lijepih povijesnih fontana koje su ga nekada krasile. Koja šteta. Nekada ga zamišljam kao Hyde Park Pule. Mjesto gdje će ljudi nakon posla doći i odmoriti od svega. Popiti kavu u nekom paviljonu, sjesti na travu, ležaljku…

Izgubljena duša Monte Zara

Nekako mi se čini da je Monte Zaro izgubio velik dio te svoje perivojske duše nakon velikih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu kada je s lica zemlje nestala velika zvjezdarnica, odnosno Hidrografski institut sa zvjezdarnicom. Od njega je ostao jedan mali dio koji stoji usamljen pored dječjeg vrtića, danas pulska zvjezdarnica. Malo ljudi ovdje svraća. A moćna Mornarička zvjezdarnica Pula utemeljena je bila daleke 1869. godine kao jedan od odjela Carskog i Kraljevskog Hidrografskog zavoda Ratne mornarice. Dvije godine kasnije izgrađena je i ova ustanova koja se sada može vidjeti samo na starim razglednicama.

Hidrografski zavod je  tada imao  četiri odjela – Zvjezdarnicu, Spremište nautičko-fizikalnih instrumenata, Spremište pomorskih karata i Mornaričku biblioteku. Tu su djelovale i četiri službe – Služba točnog vremena, Kronometarska služba, Meteorološka služba i Geomagnetska služba. Nakon prvog svjetskog rata sve se promijenilo, a nakon bombardiranja krajem drugog svjetskog rata toj je eri zauvijek došao kraj. A radi se o najstarijoj astronomskoj ustanovi u Hrvatskoj.

Najveći perivoj u gradu

U to isto vrijeme kada se gradio Hidrografski zavod sa zvjezdarnicom gradio se i ovaj perivoj. Najveći je bio u gradu Pula i stvarao se čak 10 godina. Prostirao se na 2,9 hektara, a na staze u parku otpalo je 0,35 hektara.

Bio je organiziran po svim pravilima tadašnje struke uređenja parkova, a zasađeno je bilo mediteransko bilje – predivni borovi, cedrovi koji i danas krase park, lovor, kalina. A najljepši dio parka je bio njegov centrali dio. Tu je car i kralj Franjo Josip dao je podignuti spomenik viceadmiralu Tegetthoffu. Oko spomenika bilo je zasađeno razno cvijeće.

Priča se promijenila s promjenom države, pa je Italija 1920. naravno maknula spomenik Tegetthoffu i postavila vodoskok na četiri razine. Perivoj je i u to doba bio održavan i njegovan. A onda je došlo najmračnije doba svjetske povijesti, pa tako i pulske. Puno toga je uništeno, pa i Monte Zaro. A te se rane vide i danas.

Možda je konačno došlo vrijeme i trenutak da nakon 140 godina Monte Zaro dobije novo srce i dušu i postane mjesto druženja i opuštanja kao nekada. Sa svojom lokacijom, poviješću i ljepotom, Monte Zaro to doista zaslužuje. A do tada, guštajte ipak i vi zajedno sa mnom u vjetru i pogledu na pulsku luku i dizalice. Neće vam biti žao.