Već sam više puta pisala o mjestu Skitača, no uvijek ima nešto novo i zanimljivo oko ovog sela na Labinštini koje je nekada s okolicom brojilo čak 800 stanovnika. Do prije par godina pitoreskna Skitača s jednim od najboljih pogleda s jedne strane na kvarnerske otoke, a s druge na istočnu obalu Istre sve do Marlere imala je samo jednog stanovnika, no stvari se sada mijenjaju. Baš za mojeg zadnjeg posjeta tom selu, koje je ostalo u nekom svom svijetu, javio mi se Stefan.
Poput Frances Mayes
Stefan je Austrijanac, kipar, stolar, ljubitelj prirode, planina, mora i svega lijepoga. I zato ne čudi što je Skitaču odabrao za svoj drugi dom sa suprugom Sabine. Poput poznate Frances Mayes koja je u Toskani kupila staro imanje Bramasole i udahnula mu život, tako je i Stefan sa suprugom kupio staru kamenu kuću i pretvorio ju u svoj mali raj i atelje. I to sve sam svojim rukama. Čitao je moj zadnji blog o mjestu Skitača i pozvao me u goste. Htio mi je ispričati svoju avanturu, kako mu izgleda život u Istri, pokazati čime se bavi. I bio mi je užitak to čuti uz šalicu kave na njegovom trijemu ispred kamene kuće okružene šumom, suhozidima, lavandom i kaduljom. Jer Stefan i Sabine jedni su od rijetkih novih stanovnika Skitače koja je opustjela nakon Prvog svjetskog rata.
Na ugodnoj terasi usred nasada lavande i suhozida u ovom samozatajnom mjestu Stefan Esterbauer i Sabine ispričali su nam da su kuću kupili još 2016. godina jer su se zaljubili u more i Istru. Godinama su sami uređivali kuću, a kako je Stefan po struci i stolar, izradio je sav namještaj po mjeri za njihov novi dom na moru.
Uvijek sam htio doći na more
– Rođen sam nedaleko Hallstatta u Austriji i kao dijete nikad nisam bio na moru. Tek sa 17 godina sam prvi put došao na more i ljetovao sam u Puli. I onda sam nastavio dolaziti jer obožavam more. Nakon Pule počeo sam otkrivati istočnu obalu Istre koja mi je bila ljepša jer ima manje turista. Manje je gužvi i onda smo ja i supruga počeli tražiti novi dom za nas preko ljeta. Prvotno smo imali ideju da kupimo kućicu na otoku Mala Srakane u lošinjskom arhipelagu, no onda smo shvatili da bi uređenje kućice na otočiću zbog prijevoza materijala bilo dosta zahtjevno, priča nam ovaj zanimljiv kipar kako su on i supruga došli do stare kamene kuće u napuštenom selu Skitača.
A onda im je agentica za prodaju nekretnina predložila Skitaču. Kada su prvi put vidjeli kuću, malo je reći da su bili oduševljeni, iako je bila skroz zarasla u šumu i šipražje. Kako nam kaže Sabina, imala je samo zidove i krov. Odmah su se zaljubili u nju i bez razmišljanja ju kupili. I potom krenuli u obnovu koja je trajala nešto više od godinu dana.
Sve smo radili sami
– Sve smo radili sami bez ijednog majstora. Kako je Stefan stolar, sav je namještaj za kuću izradio sam i po mjeri kod nas doma u Austriji i donio ga u Skitaču. Sve je savršeno odgovaralo. Najprije smo godinu dana fugirali kuću iznutra, a onda još godinu dana izvana. Jedino smo kupili nove prozore. Znali su nam pomoći i prijatelji koji su bili znatiželjni i zanimalo ih je kako izgleda naša kuća na moru. Pa smo spojili ugodno s korisnim, priča nam Sabine koja radi kao psihologica u Savjetodavnoj službi za teško oboljele bolesnike nedaleko Linza. Odmor u Skitači odmor joj je za duh i tijelo. Sjeća se jako dobro svoje prve noći u staro-novoj kući koja jednostavno poziva na odmor.
– Dok smo radili na kući, spavali smo u kampici. No, onda smo jedne večeri, kada je bila oluja, morali prespavati u kući. Točno se sjećam te večeri jer smo gledali je li nam krov dobar i gdje bi mogao curiti, priča nam njihove dogodovštine Sabina. Nije puštalo ništa, kuća je položila i od tada iz nje nisu izašli. Nažalost, oboje ne znaju puno o samoj povijesti kuće, u čijem je vlasništvu bila od starine, koliko je stara i kada je napuštena. Bilo bi zanimljivo imati njeno “rodoslovno stablo” jer sigurno krije neke intrigantne sudbine. No, moraju nešto ostaviti i za budućnosti.
– Dugo smo godina samo radili i o ničemu drugome nismo razmišljali. Kada smo završili kuću, krenuli smo s vrtom. A tu svake godine ima puno posla. Zato smo ga uređivali dio po dio. Uredili smo suhozide, puteljak, imamo svoj vrt. Sada uživamo u tome što smo sve stvorili. Kako više nemamo poslova koji nas čekaju, konačno se možemo posvetiti čitanju i knjigama. Tim više što ovdje nemamo ni Internet. Željeli bismo otkupiti i jednu kuću do naše za Stefanov atelje, no vidjet ćemo kako će to ići, priča nam Sabina.
Izvorni interesi
Struju dobivaju putem sunčanih kolektora, a vodu iz cisterne. Dovoljno za njihove skromne potrebe. S njima je ljeti na odmoru i 13-togodišnja kći Lili kojoj nekad nedostaje i Internet, a nekad i društvo te se malo više mora privikavati na život u usamljenom selu.
– Treba joj vrijeme na da se aklimatizira kada dođemo u Skitaču, ali nakon par dana okreće se svojim izvornim interesima. I jako puno čita. Odmor u Skitači pozitivno djeluje na njenu kreativnost, otkriva nam Sabina. Ali i na kreativnost ovog svestranog kipara, od 2013. voditelja kiparskog odjela u slikovitom Hallstattu, koji radi u raznim materijalima.
U Skitači mu je omiljen materijal kamen kojega dobavlja u Pazinu. Cijelo je zemljište ukrasio svojim djelima, o kojima puno razmišlja prije nego uzme kiparski alat u ruke. Mala bilježnica mu je puna skica i ideja. Najčešći motivi su mu jedro, more, ljudi. Stalno nešto priprema i radi, a mir u Skitači mu puno pomaže. Ovdje stvara tijekom cijele godine, ne samo ljeti kada je na odmoru s obitelji – svaki put kada mu dozvoljavaju praznici i kada ne predaje u hallstattskoj školi. Zanimljivo je da ovom umjetniku i njegovoj supruzi ne nedostaje društvo u napuštenoj Skitači.
– Mjesto Skitača je kada smo se doselili imalo samo jednog stalnog stanovnika. Sada ih je 20-tak. Doselile su se dvije obitelji iz Njemačke, jedni Slovenci… Ljudi su počeli kupovati stare kamene kuće i obnavljati ih za život, ne smo za iznajmljivanje. A u Skitači je nešto posebno, to shvatiš čim se autom počneš penjati uz brdo i kada ti se počnu otvarati vidici na Kvarnerski zaljev i na istočnu obalu Istre, pričaju nam oduševljeno malo Stefan, malo Sabine. Samo je njihova kći u kući. Uživa u ljetnoj dokolici.
Sve bismo ponovili
– Nevjerojatno zvuči da je ovdje i u okolici prije 100 godina živjelo oko 800 ljudi. Nama jako odgovara to što nema puno ljudi, taj mir i tišina. Isto tako, naša je kuća zaklonjena od pogleda pa nas zapravo nitko ne može naći. Kada se zaželimo gužve, odemo do Pule. No, najčešće smo u našem drugom domu koji nas je od prvog dana oduševio. Nikada nismo požalili što smo kupili kuću, niti nam je bio problem ju obnavljati svojim rukama. Bilo je to jedno fenomenalno iskustvo i opet bismo sve ponovili, zaključuju istarski Austrijanci.
I njihovo iskustvo mi opet govori kako je zapravo jedino bitno uzeti život u svoje ruke i u njemu uživati. Uređenje starine možda je zahtjevan proces, ali s druge strane donosi veliki užitak. I samo je stvar stava i odnosa prema obnovi. Ovi Austrijanci pokazali su kako se to radi. Mirno, s veseljem i zadovoljstvom. I zato je Skitača ostvarenje njihova sna.
