Kao da ste u bajci ili nekom starom romantičnom filmu s najljepšim mogućim kulisama prirode, povijesnih gradića, imanja, dvoraca, crkvica i samostana… Da, baš tako izgleda Južni Tirol, predivni dio Italije na samoj granici s Austrijom gdje se miješaju dvije kulture i narodi – germanski i romanski. A Južni Tirol u talijanskoj regiji Trentino-Alto Adige kao da je uzeo ono najbolje od obje kulture i naroda i sve to spojio na jednom mjestu koje uz sve to krasi nevjerojatno lijepa priroda. Ako izaberete ovu talijansku regiju za putovanje, za bilo koji oblik turizma – bilo da se radi o aktivnom odmoru, kulturnim rutama ili enogastronomiju, wellnessu, definitivno teško da ćete otići razočarani. Pa nismo ni nas dvije. Spojile smo dva dana planinarenja po Dolomitima s posjetom Meranu i okolici.
Južni Tirol ima sve što možete poželjeti, i u tome je njegova najveća čar i ljepota. I zato ju se ljudi vraćaju, jer nikada do kraja ne iskuse sve što pruža. Ja i Korina ove smo se godine odlučile tri dana početkom kolovoza provesti u okolici Bolzana i Merana u malom mjestu Chiusa/Klausen od kuda smo radile razne izlete. I nakon tri dana boravka na ovom mjestu, imale smo osjećaj kao da smo u ovom raju sedam dana. Možda je jedan od razloga i naš „prenatrpani” raspored, no uistinu je šteta kada dođete do ovog dijela Europe ne iskoristiti dan. Jer po običaju, nismo mirovale niti minute od kada smo stigle u Južni Tirol.
Chiusa ili Klausen
Inače, do Bolzana vožnja automobilom od Pule ili Zagreba traje oko šest sati što je sasvim podnošljivo za trodnevni boravak. Smještaj možete naći u malim pansionima i hotelima, kućama za odmor i vikendica kojima ovo područje obiluje. Mi smo se odlučile za Chiusu ili Klausen, i to sam centar ovog predivnog malog grada kojega nazivaju i jednim od najljepših malih gradova u Italiji. Blizu je svih atrakcija i mjesta koje smo htjele posjetiti, a opet je odvojen od nekih razvikanih središta i skijališta koja su puna turista ljeti. A gužvu ne volimo.
Stari je to gradić za koji kažu da se u njega još 1494. godine zaljubio poznati njemački slikar, grafičar i teoretičar njemačke renesanse Albrecht Dürer. A ima i zašto jer ovaj tihi alpski gradić krase prekrasna pročelja, gotičke crkve, tradicionalne gostionice i slikoviti krajolik. Inače, ovaj je poznati slikar učinio Klausen poznatim kao umjetnički grad svojom gravurom “Das große Glück”, na kojoj grčka božica Nemesis lebdi nad Klausenom koji stoji na kugli.
Gužve i ljeti
Inače, u regiji Južni Tirol ljeti je možda i veća gužva nego zimi kada stižu skijaši. To je zbog velikog broja planinara, ali i svih onih koji dolaze u Dolomite samo se fotkati na nekim poznatim lokacijama. Pa nas nije začudilo što smo čekali zalazak sunca s hrpom fotografa iz Azije u Svetoj Magdaleni, dok na jezero Braies nismo ni pokušali otići zbog prevelike gužve. Zato je najbolje ovo jezero posjetiti u ranim jutarnjim satima ili u predvečerje. Na planinarskim stazama nema toliko ljudi, no u domovima koji su pristupačni automobilima ili žičarama ne treba se iznenaditi ako naiđete na puno posjetitelja.
Jednostavno su Dolomiti postali jako dostupni i zbog svoje ljepote teško im je odoljeti. Domaćima i onim istinskim zaljubljenicima u planinarenje to teško pada, pa sam ove godine na jednoj stazi vidjela i nekoliko natpisa “stop overtourism” i “tourists go home”. I ovdje im je to postalo previše. No, zato je nešto opuštenije u Meranu i okolici koji će van zone Dolomita u Južnom Tirolu ponuditi svakom posjetitelji izvanredno iskustvo.
Vinogradi, jabuke, divota
Mi smo htjeli iskusiti ono najbolje od Merana pa smo obišli ovaj carski gradić prepun cvijeća, zatim najljepši vrt Italije oko dvorca Trauttmansdorff, a za kraj prošetali stazom Marlinger Waalweg kako bismo iz prve ruke pješke osjetili teritorij prepun nasada vinograda i jabuka te slatkih malih obiteljskim vinarija, dvoraca i restorana te seljačkih domaćinstava. To je uistinu iskustvo koje smo utrpale u jedan dan, a dva bi bilo idealna. Jer samo posjet vrtu i Meranu je dovoljan za jedan dan da možete sve upiti. Jer imate uistinu tako puno doživljaja da ne stajete okidati fotke. Poslije je teško napraviti odabir, no u tom trenutku sve želite zabilježiti.
Merano mi je od prije bio poznat po ekskluzivnoj izložbi vina koja se svake godine održava u njihovoj carskoj dvorani Kurhausu u studenome, i zato sam htjela vidjeti gradić za koji su mi svi rekli da je pravi mali bombončić. I uistinu su sve priče o njemu bile točne, čak su ga i premalo nahvalili. Stari je to gradić je to koji se nalazi na rijeci Passer, a najviše je za njegov razvoj učinila poznata austrijska miljenica – carica Sissi. Ona je od njega napravila biser Alpa i regije Južni Tirol, čiju titulu Merano definitivno još uvijek nosi.
Merano i carica Sissi
Slobodno možemo reći da je ovo njen gradić. Njoj u čast danas uz rijeku vodi pitoreskna šetnica. Sissi je prvi put otišla u Merano 1870. godine zajedno sa svoje dvije kćeri: Giselom, četrnaest godina, i Valerie, dvije godine. Mala Valerie nije bila dobro i, čekajući da povrati snagu, njih troje su ostali u Castel Trauttmansdorffu, gdje su sve sobe obnovljene i namještene za tu priliku.
I kako je zbog izvrsnog zraka njenoj kćerki bilo bolje, carica je tu priču razglasila u carskim i plemićkim krugovima. Bečke su novine počele pisati o gradu Alto Adige, hvaleći njegovu blagu i zdravu klimu. Nije prošlo dugo vremena, a da Merano zaposjedne krema austrijskog društva i da počne njegov nepovratni turistički razvoj koji gaji sve ono lijepo i ugodno oku.
Najpopularnije odredište europske aristokracije
Dvorac Trauttmansdorff postao je jedno od najpopularnijih odredišta europske aristokracije. Nasljeđe ovog povijesnog lječilišta se nije zatrlo kroz sve te godine i ostalo za buduće generacije. Čak, štoviše, njeguje se i daje Meranu jednu posebnu čar koja odiše tim starim vremenima. Zahvaljujući carici Sissi Merano je krajem 19. stoljeća postao možda najpoznatije lječilište u cijeloj Europi.
U ovom gradiću vidjet ćete natkrivenu šetnicu – paviljon Wandelhalle, arkada koja donosi umjetnost u grad uz rijeku s raznim umjetninama i kavanama sa slasnim tortama po uzoru na Beč. Prava je zimska šetnica. Jer ovo je grad uređen za šetanje. Zato su ih grad i okolica prepuni. Uz rijeku se smjestio i Kurhaus, možda najpoznatija zgrada u gradu i njegov simbol. Ova raskošna građevina izgrađena je u periodu od 1874. godine do 1914. godine.
Plemićke vile i nezaboravni vrtovi
Ovdje se nalaze mnogobrojne konferencijske i izložbene sobe koje se koriste za događanja i koncerte, a veliki Kursaal je najspektakularnija dvorana u zgradi. Kurhaus je definitivno jedno od remek-djela secesijskih građevina u alpskom području. Grad je bogat plemićkim vilama okruženim bogatim vrtovima. No, ono što najviše odaje otmjenost ovog grada je nevjerojatno lijepo i promišljeno uređena hortikultura, šetnice, povijesni parkovi.
Bogati parkovi s egzotičnim biljem i drvećem poput sekvoja ili lebanonskog cedra dio su urbane sredine. Nemoguće je ostati ravnodušan na tako lijepo uređeni grad. Osim toga, Merano je poznat i po svom povijesnom nasljeđu prije carice Sissi. Tu možete posjetiti stari dvorac, obići gradska vrata, sjesti na kavu na nekom od raskošnih trgova i jednostavno upijati atmosferu ovog alpskog plemićkog grada.
Botaničke “perverzarije”
Nedaleko Merana nalazi se i carski dvorac Trauttmansdorff čiji vrt slavi za najljepši vrt Europe koji je 2013. nagrađen prestižnom nagradom Međunarodni vrt godine na Konferenciji vrtnog turizma u Torontu. A sada znamo i zašto. Ovo je mjesto gdje će rijetko tko ostati ravnodušan, a za razgleda ovih čak 80 različitih vrsta vrtova, deset umjetničkih paviljona i spektakularnih vidikovaca dajte si minimalno četiri sata vremena. I ne štedite na fotkama jer na svakom ćete novom koraku otkriti nešto uzbudljivo. Do njega iz Merana vozi autobus, možete i pješke Sissinom šetnicom uz dvorce i plemićke vile ili automobilom. Parkinga ima dovoljno.
Cijena ulaznice je 16 eura, a niti centa nećete zažaliti. Ove smo vrtove nazvali „botaničkim perverzijama”, jer se doslovce na jednom mjestu sjedinio cijeli svijet – od kaktusa visokih nekoliko metara, lopoča gigantskih veličina, cvjetnih vodopada od desetak metara, ljubavnog vrta s bazenima i klupama u kojem možete ušetati, vidikovcima s volierama i egzotičnim pticama iz kojih puca pogleda na cijeli vrt, dvorac i obližnji Merano. Ovdje ne možete ostati ravnodušni, pa čak i ako niste ljubitelj biljaka. Svaki novi vrt bio je oduševljenje, bilo način oblikovanja, bilo mnoštvo biljaka koje bujno cvjetaju i rastu.
Divimo se panorami
U Trauttmansdorffu je na 5.800 biljnih vrsta koje su srasle jedna s drugom i stvorile više od raja na zemlji. Godine 1908. u vrtovima dvorca Trauttmansdorff napravljeno je tri metra dugačko sjedalo od bijelog mramora nazvano “Sissino prijestolje” u čast carice i njezinog supruga. I danas je moguće sjesti na njega i diviti se prekrasnoj panorami. Inače, vrt se prostire na čak 12 hektara, ima sedam kilometara šetnica, 4 različita svjetska tematska parka…
Nakon Trauttmannsdorffa uistinu se mislite da je teško da će vas bilo što više toliko oduševiti. Mi, kako smo ljubitelji aktivnog odmora, za ovaj izlet odabrali smo nakon obilaska dvorca šetnju po pitoresknom Marlinger Waalwegu u želji da iz prve ruke prošetamo kroz brojne vinograde na brežuljcima, nasade jabuka s pogledima na dvorce i stara mjesta. Ova je staza dugačka 12 kilometara i najduži je put te vrste u Južnom Tirolu. Proteže se od sela Tel/Töll, gdje voda dolazi iz rijeke Etsch, do jarka Raffeingraben u Lani, a uređen je između 1737. i 1756. godine.
Waalweg je nešto spektakularno
I oduševio nas je koliko i rajski vrtovi te carski Merano. Šetnja po ravnoj stazi traje tri sata u jednom smjeru i usput možete stati na okrijepi u nekom od domaćinstava na stazi, a tu su i brojne stanice s malinama, sokom od bazge, medom i sličnim proizvodima. Cijelo vrijeme šećete uz kanale vode kojima se ona s planina dovodi do nasada. Naime, Waalwege su tradicionalne pješačke staze koje vode duž starih vodenih putova u Južnom Tirolu.
Nekada je postojao Waaler, čovjek odgovoran za održavanje vodenog puta (Waal), a za njega su uz vodene putove izgrađene staze Waalweg. Waalwege postoje od 12. stoljeća. Oni su jedinstveni za Južni Tirol, jer se mogu naći samo oko Merana i doline Vinschgau. Waale je izgrađen kao drevni sustav navodnjavanja, koji je vodu s planina preusmjeravao prema sušnijim područjima, navodnjavajući tako polja.
Šetnja kroz imanja
Danas su Waalwege posebno popularne pješačke staze, jer imaju malu visinsku razliku i pružaju prekrasan pogled na okolna sela i planine. Najprije šećete kroz šumsko i stjenovito područje s drvenim mostićima, a potom se počinju otvarati vidici na povijesna mjesta i vinograde na brežuljcima, da biste potom ušli u voćnjake i vinograde i prolazili kroz razna imanja.
Naš je cilj bio dvorac Lebenberg koji se uzdiže iznad sela Cermes/Tscherms, a datira iz 13. stoljeća. Odmah do njega smjestilo se imanje Haidenhof s kojega puca pogled na dvorac. Jurile smo da stignemo prije nego zatvore vrata. Odlična čaša rosea bila je dovoljna za okrjepu i nagradu na kraju puta. Potom smo se spustile u mjesto ispod imanja gdje nas je čekao lokalni autobus koji nas vozi nazad do Merana pa do auta. Taman da još jednom umorne iz autobusa razgledamo okolicu. Dojmova dovoljno za godinu dana.
