Stvoreno za uživanje. Raj na zemlji. Magično imanje. Divota Bujštine. Istra terra magica. Da, na sve to pomislim kada prođem uz vinsko imanje obitelji Markežić pod nazivom Kabola. Teško ga je ne zamijetiti kada se krećete iz Buja u smjeru Momjana. S desne je strane ceste, na brežuljku te okruženo vinogradima i ponosnim čempresima. Stara kamena višestoljetna kuća nalazi se usred te bajke i poziva vas k sebi, pa čak i ako niste ljubitelj vina. A tek ako jeste, onda ste doslovce na stotinu muka.
I ako ne stanete, u sebi kažete – jednom ću ovdje stati. Ali zašto to ne napravite odmah i upustite se u totalni hedonizam koje ovo imanje vrijedne ugostiteljske i vinarske obitelji, čiji je obiteljski nadimak Kabola, danas pruža. Obitelj Markežić i njihovi djelatnici odmah će vam otvoriti vrata i ponuditi ono što ovo vinogorje najbolje daje – malvaziju, teran i neodoljivi momjanski muškat.
Pjenušac i Salma Hayek
Ne zaboravite i na njihov vrhunski pjenušac koji je sa sobom kući nakon snimanja filma lani na ovoj lokaciji ponijela holivudska zvijezda Salma Hayek. Njihov podrum krase etikete – Malvazija Istarska, Malvazija Unica, Malvazija Amfora, Muškat Momjanski, Pjenušac RE, Teran, Merlot, Cabernet Sauvignon, Teran Amfora i Supremo.
Nakon što su skoro tri mjeseca imali zatvorena svoja vrata zbog epidemije, i oni su kao i većina istarskih vinara konačno otvorili svoj podrum vinoljupcima, hedonistima, avanturistima u potrazi za novim pričama te onim stalnim mušterijama koji jednostavno ne mogu bez dobre boteljke Kabola vina. Nažalost, proljeće kada je njihova sezona za degustacije i prodaju najjača, je izgubljeno, ali zato se sada svom snagom vraćaju na scenu te se nadaju odličnom ljetu i još boljoj jeseni.
Godine za pamćenje
– Otvorili smo naš podrum i degustacijsku salu prije dva tjedna i iznenadilo nas je što imamo toliko puno simpatizera među domaćim gostima. Većinom svi dolaze vikendom, priča nam vlasnik vinarije Marino Markežić u pratnji svoje supruge Patricije dok obilazimo imanje koje se često puta našlo u brojnim novinarskim reportažama, televizijskim emisijama, a uskoro će biti i na filmskom platnu Hollywooda. Kao što sam već spomenula, ovdje je lani Salma Hayek sa Samuelom L. Jacksonom te Ryanom Reynoldsom snimala nastavak filma “The Hitman’s Wife’s Bodyguard” čija se premijera čeka.
I Kabola će posebno proslaviti premijeru tog filma iza kojega im je u trajnom vlasništvu ostao vrijedan rekvizit. Lijepa uspomena na neponovljive dane iz 2019. godine. No, ovoj je obitelji gotovo svaka godina neponovljiva. Od kada su obnovili imanje, svake godine dobivaju po neko novo priznanje, iznenađuju svoje mušterije novim proizvodima.
Malvazija u amforama
– Ovo je trebala biti jedna od naših najuspješnijih godina dosad. Berba 2020. će to sigurno i biti, ali se samo bojimo kamo ćemo s toliko vina, otkriva nam Marino svoje ovogodišnje vinarske muke. Veli da je prodaja polako krenula te da su otvorili svoj web shop, ali da se ipak ova tri mjeseca stanke neće moći nadoknaditi. No, pozitivan je znajući da je njegova etiketa itekako prepoznata u svijetu.
U prilog tome govori i činjenica da je lani, ni više ni manje, nego njegova Malvazija Amfora bila u društvu s još dva vrhunska vina u Antwerpenu u finalu Svjetskog prvenstva u natjecanju sommeliera. Uz bok je stajala jednom francuskom i jednom talijanskom vinu. Ali ne samo to. Ovo je mjesto gdje vrhunski stručnjaci kušaju vrhunsko iz cijeloga svijeta. I gle, na samom vrhu je Amfora iz jedne male Istre.
– Bilo je to i za nas veliko iznenađenje. Nisam to mogao vjerovati kada su nam tu vijest javili naši ljudi koji su bili na natjecanju. Mislio sam da nas zezaju. Ne znam ni kako su došli do naše boteljke jer nam nitko ništa nije rekao. Očito su ju nabavili na tržištu. Bila je to velika čast za nas jer smo se našli uz bok odličnim vinima i bili smo među kremom vinskog svijeta. I to je bilo kao grom iz vedra neba, prisjeća se Marino lanjskog događaja.
Vino ispred svog vremena
Supruga mu kaže da će to, kao i lanjsku svadbu njihove kćeri, posebno pamtiti čitavog života. Amforu su najbolji svjetski sommelieri morali naravno prepoznati na osnovi „blind tastinga“, odnosno morali su na osnovi kušanja otkriti koje je to vino i iz koje regije. I jesu li uspjeli?
– Ma kakvi, odmahuje nam Marino s osmjehom od uha do uha. „Ali nisu ni druge“, dodaje. „To je bilo stvarno jako teško za pogoditi“, priznaje i sam.
A njegova je Amfora zbilja nešto posebno. Malvazija je to koja se čuva u amforama izrađenim od posebne gline koje su stigle iz daleke Gruzije, a Marino je s praksom proizvodnje takvog vina krenuo prvi u Istri. Doduše, to je praksa kako se vino radilo prije nekoliko tisuća godina. Amfore se nalaze vani, a u pripremi je projekt u kojem će amfore jednog dana biti u unutarnjem prostoru pa će Markežić moći napraviti još neke novine oko takvog vina te mu dignuti kvalitetu.
– To je vino, kada sam ga počeo raditi, bilo ispred svog vremena, ali se kroz godine dokazalo kao vrhunsko. Sada radimo i teran u amforama. To postaju etikete koje se mogu slobodno šetati po svijetu i mogu Hrvatsku prezentirati kroz svoju kvalitetu. Posebno mi je drago da su to malvazija i teran, ističe Markežić. Ovo mirisno vino ima 14 posto alkohola, ali je toliko u harmoniji sa svim ostali elementima vina, da ga je poseban gušt piti.
Note konjaka
– Morate znati da to vino nije bilo shvaćenom na početku i trebalo je proći 20 godina da bi netko rekao „da, to je to“. Ta malvazija nije godišnje vino, nego je to vino koje se može držati 10 i više godina u boci, a time će se dalje razvijati i dobivati na kvaliteti. To je kao i s nama ljudima. Ako smo malo stariji, ne znači da zbog toga nismo dobri, kaže nam dalje kroz smijeh Marino. Objašnjava da za razliku od svježih malvazija, gdje se jako osjete primarne svježe arome, vino iz amfore miriše na zrelo voće, a za deset godina dobiva miris meda, smokvi, suhog voća te note konjaka.
– Bitno je da vino nema oksidacije. Te malvazije, da bi mogle toliko trajati, moraju se početi pripremati već u vinogradu. Moraju biti prije svega manji prinosi po lozi. Vino je koncentriranije i nije toliko razvodnjeno. Najprije ga koncentriramo u grožđu. Alkohol u vinu nije toliko problematičan, ako ga dobivamo iz grožđa. On s vremenom odležava te našem vinu daje note mekoće, punoće pa čak i sladora, umjesto da daje suhoću. Uspijevamo ga sve više prilagođavati svjetskim kriterijima, opisuje Marino svoju posebnu marku malvazije. Jer veli da je sada na istarskim vinarima, a tako i njemu, da se dokazuju na svjetskoj sceni.
Osvajanje svijeta
– Kod kuće smo pokazali tko smo i što smo. Kabola je poznata marka. Vrijeme je da to pokažemo Londonu i drugima, a posebno međunarodnim institucijama koje, kada ocjenjuju vino, gledaju od kuda dolazi. A mi smo jako zadovoljni ocjenama i priznanjima koje su došle na našu adresu, priznaju nam Patricija i Marino.
A dosad je na njihovom zidu enoteke obješeno jako puno njih. Tako je lani srpanjski Decanter u svoju stalnu rubriku Expert’s Choice svrstao Kabolinu Malvazija Amfora iz 2015. To se vino našlo u društvu s ostalima iz Hrvatske s najvišim ocjenama 95/100. A takvih priznanja u ovom podrumu ne nedostaje.
– Dobili smo Decanterovo priznanje i za našu Unicu, a i prvi smo u Hrvatskoj koji smo dobili priznanje za pjenušac, veli Marino, a Patricija nastavlja: „Nije samo to, nego smo prisutni s našim vinima i u nekim najboljim francuskim restoranima s Michelinovim zvjezdicama. Uvoznik nam je u centru Bordeaux, centru centra vinskog svijeta.“
No, osim malvazije u amforama, ne zaboravimo da je Marino je jedan od momjanskih muškatira. Ovdje možete kušati slatku bit Momjana – momjanski muškat. Markežići još uvijek u svojoj arhivi čuvaju nekoliko butelja slavnog obiteljskog momjanskog muškata iz 1891. koju je napunio Marinov nono Ivan. Ujedno, ta se godina smatra godinom utemeljenja brenda Kabola.
Ugostiteljska obitelj
To je vino njegov otac buteljirao i nudio ga u obiteljskom restoranu u kojem je majstorica u kuhinji bila Marinova majka. U tom restoranu pripremljen je i najveći bijeli tartuf na svijetu iz Guinnessove knjige rekorda, pronađen u Motovunskoj šumi 1999., kojeg je Marino kupio na dražbi. Kada se sa suprugom upustio u vinarske vode, ugostiteljstvo je ostavio po strani.
O momjanskom muškatu smo ovaj put jako malo razgovarali. Možda zato jer na njega ne treba puno trošiti priče. Patricija nam ga je poslužila uz izvrstan kolač od sira i grožđica. Otopio se u ustima. I onda pomislite „odavde više ne želim otići“. Srećom, počela je padati kiša, pa nastavljamo kušanje vrhunskih vina u šarmantnoj enoteci. Mnogi, priča nam ovaj vinarski par, tako zaglave na imanju.
– Ljudi se ovdje jednostavno opuste. Takav je pejzaž, takvo je dvorište i kuća. Tu je i stari višestoljetni hrast pod kojim često organiziramo razna događanja. Ljudi se znaju ovdje toliko opustiti da legnu na travu i uživaju satima. A upravo je to naš cilj. Najbitnije je da se ljudi ovdje osjećaju ugodno i posebno, zaključuju vrijedni Markežići.
