Batane su se nekad radile u podrumima rovinjskih domova. Ribarima su bile nepresušne kako bi prehranili svoje obitelji. Jer Rovinj je nekada isključivo živio od poljoprivrede ili ribarstva. Trećeg nije bilo. Otkriva nam to čuvar rovinjske tradicije Giovanni Trani koji se već desetljećima u ovom pitoresknom gradu bavi maketarstvom i izradom drvenih brodova. Batana je njegova najveća ljubav. Ovaj nastavnik talijanskog jezika i tehničke kulture, rođen je 1955. godine u Rovinju, od malih nogu se bavi izradom maketa brodova. Sam nam priznaje da je prvu maketu napravio kao 12-godišnjak. Pokazuje nam tu svoju prvu maketu broda s velikim osjećajem za tradiciju i detalje, ali i obiteljske uspomene u svojoj galeriji Trani kraj Zajednice Talijana na početku Mazzinijeve ulice u ovom pitoresknom istarskom gradiću. Pravo je to mjesto uspomena starog Rovinja koji polako nestaje. No, Trani se bori protiv tog zaborava.

Trani u svom “muzeju”

Galerija posvećena rovinjskoj tradiciji nalazi se u srcu grada, odmah do užurbane Carrere, a mjesto je to gdje se mogu vidjeti ne samo sve makete njegovih brodova, već i sav rad njegovih ruku – od brojnih slika do makete jaslica, ali i stari ribarski alat poput ribarskih mreža, vrša, osti, pletenih bokobrana, te fotografija starih ribara. U galerijskom prostoru, smještenom u samom centru grada, Trani, sam izrađuje drvene makete batane u različitim veličinama. Posjetitelji mogu ovdje razgledati više od 100 eksponata – od slika i skulptura posvećenim ribarima i moru preko maketa batana i drugih plovila do starinskog alata koji su rovinjski kalafati koristili prilikom izrade batana. Neki primjerci alata stari su i preko 200 godina.

Ovdje su razne makete povijesnih brodova

Stari rovinjski dijalekt

Trani je osim toga i pjesnik, i to na starom rovinjskom dijalektu kojega danas govori mali broj Rovinjaca, filozof, čovjek duha koji o svemu promišlja i razmišlja iz neke druge perspektive. Galeriju je otvorio sada već daleke 1988. godine, doduše ne na ovom mjestu. A prostor do Zajednice Talijana, koji je nekad bio obiteljska konoba sam je obnovio s tolikim smislom za detalj i zanat da je teško ne mu se diviti. Otvorio ga je javnosti 2006. godine. U šarenom i detaljima ispunjenom prostoru objašnjava nam da je tradiciju izrade brodova naslijedio od oca Giordana koji je kao i on bio samouk te je za svog života izradio 20-tak batana.

Trani će vam u svojoj galeriji objasniti što znači svaki predmet

– Danas je teško prenijeti tradiciju izrade drvenih brodova ili nekih sličnih zanata na mlađe generacije. Moderne generacije imaju neku drugačiji smisao života. U ovom ambijentu moje galerije naći ćete smirenost, nešto što je bilo aktualno prije 100-tinjak godina, svoje djetinjstvo. Možete jesti, meditirati, pogledati tehnički kako izgledaju makete svega šio sam napravio. Možete se i pomoliti ispred jaslica. U ovom ambijentu je uključeno 24 zanata kojim se bavim – od stolarije, do krojenje jedara, do postavljanja keramike, farbanja… Puno toga ima, a sva sam ta znanja savladao da bih stvorio ambijent ove galerije, priča nam ovaj svestrani čuvatelj tradicije iz Rovinja koji ne krije da od maketa i brodova najviše voli izrađivati rovinjske batane.

Izradio i jaslice

Batana u Barceloni

Taj mu se trud i nagradio jer je sa svojom Rovinjskom batanom, osvojio je brončana odličja na Hrvatskoj ocjenskoj izložbi maketa brodova «Rijeka 97» (1997) i «Rijeka 99» (1999). Isto tako, njegova prva mala plovna batana svojedobno je plovila i u Barceloni u sklopu jednog nautičkog sajma 2006. godine. Posebno je ponosan na taj događaj koji je promovirao Rovinj i njegovu tradiciju.

Prostor u centru Rovinja je pun zanimljivih detalja

– Radio sam kao profesor u školi 42 godine, ali zanat i umjetnost su u meni. Vi od nečega naravno morate živjeti. No, cijeli život sam slikao i bavio se maketarstvom. Kroz svoje sam slike prikazao jedan dio Rovinja koji se mijenja i koji se u međuvremenu promijenio. Rovinj je nekada živio od obrade zemlje i ribarstva. I moja se obitelj bavila time. Moja je majka bila iz unutrašnjosti Istre i njezina se obitelj bavila zemljoradnjom, a otac je Rovinjac koji se bavio ribarstvom. I za potrebe svog posla, kao i drugi Rovinjci gradio je u svojoj konobi batane. Kao dijete sam živio u Carreri i sjećam se izrade tih batana kućne radinosti. To su nekada radili svi. Ja sam naravno to upijao svojim očima i tako je počela i moja priča oko izrade tih brodova – najprije maketa, a kasnije i plovnih brodica, priča nam Trani od kuda ta tradicija izrada drvenih brodova.

Tradicija se nastavlja od oca i djeda

– Moj je otac izrađivao modele batane. Izradio mi je batanu od tri metra, a kada sam narastao jednu od 4,20 metara. I sam sam sudjelovao u njihovoj izgradnji. Tada sam imao desetak godina. Batane su se tada gradile doma u podrumu. Moj je otac bio ribar po zanatu, a kada je imao osam godina pratio je brodogradnju gdje je nekada bila stara „Školjka”. Danas je tamo jedan restoran. Tada je bilo tamo brodogradilište za malo drvene barke. Naime, prije stotinjak godina u Rovinju je bilo 6-7 brodogradilišta. Te daleke 1929. godine moj je otac kao dijete pratio gradnju jedne batane za mog djeda Giuseppea koji je također bio ribar. On je poznavao brodogradnju, ali nije gradio brodice, priča nam dalje Giovanni koji je od svojih predaka naslijedio žicu za brodogradnju, ali i umjetnost.

U galeriji se nalazi mnoštvo maketa

Naime, njegov je pak pradjed bio fresko slikar te je oslikao brojne crkve u okolici. Od tuda sigurno potječe i Giovannijeva ljubav prema slikarstvu i crtanju kojim odiše njegov prostor ispunjen brodicama raznih veličina. Inače, obitelj Trani potječe iz Pirana, a u Rovinj je došla 1763. godine. Bavili su se oduvijek ribarstvom, pomorstvom i brodogradnjom.

Gledao i pamtio

– Tata je u tom brodogradilištu pratio i zapamtio cijeli proces gradnje broda i uz ribarenje si je znao napraviti i barku. I kada je bilo loše vrijeme za izlazak na more, koristio je priliku da se bavi brodogradnjom. Naravno, ja sam sve to pratio, bilo mi je zanimljivo i tako je to znanje prešlo na mene. Sve ono što sam zapamtio i naučio pretočio sam najprije kao 12-godišnjak izradu makete škune. Napravo sam ju bez nacrta. Nisam imao ni radni stol, ni alat. Imao sam britvicu, rezbarski luk i ništa drugo te malo šperploče koju je netko dobacio. Ali stil je već bio tu, prisjeća se ovaj rovinjski maketar. Kaže nam da ga tim poslom nije „zarazio” otac, nego da je jednostavno bio rođen za to i da je taj posao odmah zavolio. Prvi plovni brod napravio je s 43 godine. Svi detalji na tom brodu su njegovih ruku djelo.

Trani je i pjesnik

– To je bila batana s kojom sam bio na nautičkom sajmu u Barceloni. Ona je mala, za jednu osobu, ali je perfektna. Nakon toga sam napravio još jednu veću batanu od 4,8 metra koju možete vidjeti u luci te 150-tinjak malih maketa brodica u raznim omjerima. Uz batanu, napravio sam maketu bracere, dubrovačke nave iz 15. stoljeća, leuta, pasare. U prosjeku mi za jednu maketu treba nekih tri mjeseca rada, a za izradu veće batane s kojom se može ploviti treba mi oko godinu dana posla. Sve radim doma u garaži, i to bez nekog specijalnog alata. Radim brodice o vodootporne šperploče i hrasta od koje radim konstrukciju, priča nam dalje ovaj zaljubljenik u zanat i brodove dok nam pokazuje svaku maketu koju je izradio. I uz svaku se prisjeća njene priče.

Za sve treba vremena

– Sve te makete imamu puno detalja koje zahtijevaju preciznost i puno strpljenja. Ne možete napraviti nešto ako nemate ruku. A to zahtijeva vrijeme, kaže nam dok nam prikazuje kako je izradio maketu jedne batane. Pojašnjava nam da svaki brodograditelj mora dati svakom brodu svoj vlastiti pečat. Zato su njegove batane i ostakle brodice prepoznatljive između svih ostalih. A krase ih precizno izrađeni detalji kojima se Giovanni jako puno posvećuje.

Voli detaljan rad

– Odmah ćete prepoznati moje brodice. Jednom sam bio na trgu gdje sam napravio izložbu mojih barki. Prišla mi je jedna gospođa, koja mi je rekla „Znate li gospodine da vaše barke imaju dušu!?” To me je jako dirnulo jer mi je značilo da sam uspio prenijeti ono što sam htio prenijeti drugim ljudima, a to je nešto što nije tek tako isklepano da bude bilo što, priča nam dalje. Objašnjava nam da trenutno u Rovinju batane zna izgraditi tek nekoliko brodograditelja.

– Svatko ima svoj stil i može izraditi nešto i pokazati drugima. Bitno je da to znaš pokazati mlađim naraštajima. Nažalost današnji svijet želi postići sve na brzinu. Mnogi ne shvaćaju vrijednost kulturne baštine, ističe Trani koji za sebe kaže da je pokretač očuvanja batane. Naime, njegova je galerije otvorena prije poznate Kuće o batani koja danas na rivi u Rovinju svim posjetiteljima zorno prikazuje kako izgleda ova tradicionalna istarska brodica te kako se koristila u prošlosti.

Gajete i batane

Trani trenutno radi na svojoj korčulanskoj gajeti Fasupa koju jednako voli kao i sve svoje batane. S njome je često plovio oko starog Rovinja, a s nje i ribari. Ima 70-tak godina, a vlasnik je bio Nikola Vicko. Kupio ju je prije tridesetak godina. Kada ju je kupio, obnovio ju je da se vidi kako je prvobitno izgledala. Njen je graditelj bio Vjekoslav Sessa, a u Rovinj je stigla iz Pirana. Trani je s Korčule čak nabavio i njen originalni jarbol.

Rovinjska galerija uspomena

– U Dalmaciji su žene vozile gajete od otoka do otoka. Veslale su i prebacivale robu magarce, masline, krumpir, drva za ogrjev. Brodica je bila jedan član obitelj. Jer bez nje nisi mogao opstati. Posebno u Dalmaciji gdje ima toliko otoka. Zato Dalmatinci gaje toliku ljubav prema gajetama i drugim brodicama. Isti je slučaj i s rovinjskom batanom, smatra ovaj brodograditelj koji kaže da će graditi barke do kraja svog života. No, samo drvene.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.