Ako nekim slučajem prolazite uz pulsku Arenu, stanite malo i pogledajte oko sebe. Znam da ćete se diviti tom drevnom koloseumu koji neodoljivo privlači svojom monumentalnošću. No, okrenite se na trenutak i pogledajte iza sebe. Ljubiteljima cvijeća i bilja odmah će taj prizor izmamiti osmijeh. Jer iza vas se nalazi čarobni samostanski vrt vezan uz crkvu svetog Antuna Padovanskog. Gotovo da nema godišnjeg doba kada ovdje nećete uživati u mirisu cvijeća. Čak i usred zime. Pravi mali botanički vrt.
A toga bi teško bilo da nema tete Ljube Valenta. Iako je zakoračila u osamdesete godine svoga života ne odustaje tako lako od vrtlarstva. Jer vrtlarstvo je više od njene strasti. Ono je njezin način života. Ona je srasla s biljkama i to se jako dobro vidi u njenom skrovitom vrtu iza pulske Arene, ali i u vrtu oko poznate crkve svetog Antona Padovanskog koja se nalazi pedeset metara dalje. Teta Ljuba je tako unijela iznad jednog od najljepšeg hrvatskog spomenika kulture – pulskog amfiteatra, zeleni raj s mnoštvo bilja koje obožavaju kako stanari njene zgrade, tako i brojni vjernici i turisti koji pohode Arenu i dvorište crkve svetog Antuna Padovanskog.
Robusne bugenvilije
Jer, zbilja se ovdje imate čemu diviti. Unutar visokih kamenih zidova samostana koji je utemeljen 1927. a sagradila ga je Mletačka provincija sv. Franje od 1932. do 1934., s fantastičnim pogledom na Arenu kraj ove poznate pulske crkve svoj dom našle su robusne bugenvilije, ruže penjačice, jasmin, anđeoske trublje, šumarice, šparuge, lantane, krizanteme, oleandri, šimšir, pupavice, sikavica, ricinus, pijetlova kresta, smokve, nar, grožđe, limuni, mandarine… Ni sama teta Ljuba ne zna reći koliko vrsta biljaka raste u njena dva raskošna vrta.
– Svako od nas trebao bi oko zgrada urediti mali zeleni kutak. Imati svoj vrt. Nekada su stanari uzgajali povrće oko svojih zgrada u zajedničkom vrtu, ali to je sve rjeđe. Kako ja dolazim sa sela i kampanje, meni je nedostajala zemlja i tako sam počela najprije raditi u vrtu pored svoje zgrade. On je sagrađen kada je sagrađena i zgrada i u njemu je bilo malo toga prije nego sam ga uzela u svoje ruke. Kosio se, bilo je nešto voćaka. A onda sam počela saditi bilje i sada je prava džungla preko puta Arene, kaže nam tiha osamdesetogodišnjakinja kojoj ništa nije teško kada su u pitanju njena dva vrta. Pa čak ni nakon operacije očiju zbog čega je morala biti u bolnici.
Noćno zalijevanje
– Nisam stigla puno raditi u vrtu, ali sada vidim da me čeka dosta posla. U vrtu je uvijek posla, to znaju svi vrtlari. Ljeto je u Puli bilo jako sušno i imali smo redukciju vode pa je bilo jako zahtjevno održavati vrt. Inače ga zalijevam noću jer biljke ne vole kada ih ljeti zalijevate po lišću. Kada se digne sunce, lišće koje zalijete praktički izgori na suncu. Zato se ja dižem u dva ujutro, i idem u vrt pored crkve kako bih ga zalila, otkriva nam teta Ljuba njeno noćno vrtlarenje. Veli da joj je to najveći gušt jer nema nikoga, svjetla ima dovoljno, a biljke guštaju jer vole noćno zalijevanje ljeti.
– Na jesen je posla manje. Ali je tada vrijeme kada treba plijeviti korov. Kada plijevim, ostavljam korov na površini gredice kako bi se tlo zaštitilo od isušivanja. To je uglavnom ono što se trenutno radi. A to je i ono što se inače radi u vrtu, osim u proljeće kada treba sve orezati i pognojiti vrt. Najviše je posla u veljači i ožujku kada orežem sve grmove i trajnice. Nitko ne može vjerovati da nakon toga toliko biljke izrastu, veli nam dalje ova strastvena vrtlarica koja se bori za svaku zelenu površinu u svom kvartu. Nigdje ne ide bez škara i motike.
Vrt zajednice
– Uvijek sam voljela dolaziti ovdje u vrt kraj crkve svetog Antuna, a kada se uredio gornji dio vrta prije 22 godine, pitali su me bih li pomogla pri uređenju. Prije toga vrt je uređivala jedna časna sestra. Odmah sam pristala jer to jako volim. Prokopali smo svu zemlju, pomogli su mi i drugi u tome. Maknuli smo kamenje i dovezli još zemlje. I onda sam počela saditi. Nešto su mi donosili vjernici, nešto sam imala sama u vrtu, nešto sam kupila. Najprije sam zasadila ruže. A onda polako i druge biljke. Sada više skoro da nema prostora za sadnju koliko se sve raširilo, priča nam dalje teta Ljuba koja sakuplja sve vrste biljaka. Nema neke njoj omiljene. Sve voli.
– Sadim sve što ovdje uspijeva. Kako se biljke navodnjavaju i rastu uz zid zaštićene od vjetra, ovdje zbilja uživaju. Kada su jače zime zna se nešto i smrznuti, ali u principu to je vrt koji cvjeta cijele godine, bez obzira na godišnja doba. Ovog ljeta kada je bila jaka suša oleandri su bili u punom cvatu. Jako im je odgovarala ta suša jer nije bilo kiše koja bi padala po njihovim cvjetovima. Odbacili su dio lišća i tako pokrili tlo i zaštitili korijen od suše. Brojni turisti su ovdje dolazili i slikali se među cvijećem, ističe dalje ova Puležanka. Sada cvjetaju bugenvilije koje stalno bacaju nove grane, opet su počele cvjetati i ruže, šumarice, jasmin, anđeoske trublje, a lantane su zavladale vrtom.
Jesenske i božićne krizanteme
– Imamo ih u raznim bojama i jako se šire. Stalno bacaju nove mladice, pa ih često moram plijeviti. Jako im odgovara ova pozicija. Uskoro će početi cvjetati i jesenske krizanteme, a nakon toga će početi i one božićne. A onda će biti u mirovanju negdje do veljače kada krećemo iznova, objašnjava nam vrtlarica Ljuba ciklus u njenom vrtu koji sliči onim engleskim vrtovima koji oponašaju prirodu.
Naime, kraj crkve svetog Antuna vrt je podijeljen na dvije etaže. Donji čini travnjak s gredicama trajnica, okružen njegovanim šimširom. Tu je i dom brojnih oleandara.
– Taj donji vrt kada sam počela uređivati bio je totalno zarastao. Tu je bio zasađen šimšir i oleandri. Cijelog sam ga ručno prokopala. Prije sam ga i kosila, a sada mi u tome pomaže sin jer mi je kosila postala preteška. Oleandre uglavnom orezujem, kao i šimšir s kojim ima jako puno posla od kada su ga počeli napadati nametnici tako da ga se stalni treba kontrolirati, ističe dalje.
Kulisa za fotografiranje
Gornji dio vrta čine dvije velike cvjetne gredice. Jedna je uz veliki zid uz koji se čarobno penju bugenvilije, ruže i jasmin, a druga je u sredini dvorišta u obliku kružnice. Nju krase ruže i ostalo sezonsko bilje. Prava su kulisa za fotografiranje iza Arene. Njen pak vrt u zgradu je ograđeni stari vrt s lijepo podijeljenim gredicama i puteljcima gdje su u potpunosti zavladale biljke. Stanari ove zgrade pravi su sretnici što teta Ljuba sadi zalijeva za čitavu stanarski zajednicu. A njoj je to najmanji problem. A toga bi teško bilo da nema tete Ljube Valenta.
Inače, izvan zidina grada, kraj Arene, djelovala je u 13. st. bratovština s ubožnicom. Vjerojatno je 1431. uz ubožnicu bila smještena crkva sv. Antuna opata. Potonja je 1820. izložena javnoj prodaji, a 1838. stradala je u požaru. Pripadnici pulskoga franjevačkog reda uočili su lokaciju stare bolnice kraj Arene kao najprikladniju za izgradnju nove crkve i samostana. Kamen-temeljac crkve postavljen je 1929. Građena je po nacrtu arhitekta Guida Brassija tesanim kamenom kako bi se uskladila s Arenom. Zvonik je visok čak 45 metara, a na vrhu je od 1932. kip sv. Antuna. Samostanska crkva sv. Antuna Padovanskoga postaje župna 1939. Kada je mirovnim ugovorom u Parizu 1947. Istra pripala Hrvatskoj, mletačka braća napuštaju Pulu, a samostan je nacionaliziran i oduzet. Dekretom uprave Reda 1948. Provincija preuzima samostan i župu.
