Čitava je priča zapravo počela od jedne seoske legende, priče, trača. Najpoznatiji Barbanac i jedan od najistaknutijih istarskih intelektualaca s kraja 18. i početka 19. stoljeća kanonik Petar Stanković (1771.-1852.) imao je ljubavnicu, i za nju je izgradio kuću nedaleko sela Bateli na ogromnom imanju. Desetljeća su prohujala, Petar Stanković, koji se uz vođenje župe bavio arheologijom, poviješću, jezikoslovljem, bogoslovljem, pjesništvom, narodnim običajima, ali i poljodjelsko-tehničkim izumima, zoologijom, botanikom, geologijom, samo je jedna sličica u nekoj povijesnoj knjizi i arhivu, ali ova legenda je još uvijek živa i prepričava se od usta do usta.

Neobična kuća na osami

„Petar Stanković bio je jako bogat i za svoju je ljubavnicu koju su zvali Pisarica sagradio kuću“, priča se u narodu.

Misteriozna Pisarica

Stara ogromna kamena kuća poznata kao Pisaričkina hiža nedaleko ceste koja od Spomenika vodi prema Batelima, sada u vlasništvu obitelji Ukota, svjedok je tome. Razrušen joj je krov, ali i dalje ponosno stoji kao svjedok nekom davnom vremenu. Ipak, legenda se nije pokazala istinitom. Naime, čitava je ova priča zaintrigirala arhitekta Antona Percana, velikog ljubitelja povijesti da dublje uđe u materiju i otkrije pozadinu legende i kome je ta kuća i za što bila namijenjena. Svoj je rad „Ognjišta obitelji Stanković“ izložio na nedavno održanom Memorijalu Petru Stankoviću Barban u srcu u Barbanu. I razotkrio istinu – Stanković kuću nije sagradio za svoju ljubavnicu koja su očito zvali Pisarica.

Kuća se nalazi na ogromnom imanju

Zaseok Stankovichi

Kuća je sagrađena u zaseoku Stankovichi koja naravno nosi ime po Stankovićima koji su to imanje kupili kada su došli na ovo područje s današnje Stancije Pataj kraj Pazina gdje su doselili s područja Modruše ili Krbave.

Kameno zdanje izgrađeno kada i palača Stanković u Barbanu

-U starim katastrima našao sam podatak da je ta kuća bila u vlasništvu stanovite Francesce Salamon 1882. godine. Kada sam to saznao, zanimalo me je tko je bila ta žena i zašto je ona uvedena kao vlasnica jer to tada nije bilo uobičajeno, kao što nije bila uobičajena gradnja te kuće. Kao arhitekt mogu reći da se radi o urbanoj izgradnji u jednom ruralnom području i uvelike se razlikuje od ruralne gradnje u selu Bateli koje se nalazi uz tu kuću.

Francesca Salamon

To me je ponukalo da dalje istražujem tko je bila gospođa Francesca i čemu je ta kuća služila, priča nam ovaj zaljubljenik u povijest.

Kuća ima prizemlje, kat i tavan

Istražujući rodoslovno stablo obitelji Stanković, Percan je saznao kako je kanonik imao dvojicu braće i devet ili deset sestara. Sestra Adriana udala se za bogatog barbanskog javnog bilježnika Alessandra Delletija i iz tog se braka 1809. rodio Stankovićev nećak Alessandro koji se oženio za kćerku barbanskog učitelja Ivan Malaboticha. Ta se kći zvala Francesca, a nadimak Pisarica dobila je jer je bila jedna od rijetkih žena, a uopće i barbanskog puka koja je znala pisati. Stanković je svoja imanja dvije godine prije smrti univerzalnom oporukom ostavio svom nećaku, a kada je on umro naslijedila ih je Francesca koja se kasnije udala za Antonia Salamona koji je živio preko puta Stankovića. I tako je postala suvlasnica tog imanja. Njeno ime, kao i ime njenog drugog supruga isklesano je na šterni palače Petra Stankovića u Barbanu.

Nije imala ognjišta

-Kada je Stanković preminuo, ona je imala samo 12 godina, tako da nije moguće da su bili u bilo kakvoj tjelesnoj ili emotivnoj vezi, razotkriva Percan odnose između ove dvije osobe.
Kaže da je zgrada s prizemljem, katom i tavanom sigurno vrlo neobična i da nije služila za stanovanje jer u njoj nije bilo ognjišta. Zanimljiva je i zato jer je bila i obrambenog karaktera jer ima uske prozorčiće, odnosno puškarnice. Činjenica je da se nalazi na osami i da je to bio jedan od načina kako da se zaštiti.

Specifični oluci

-Prema arhitektonskim elementima oluka koji su isti kao i na palači Petra Stankovića u centru Barbana dade se zaključiti da je kuća građena u istom vremenu jer je to zbilja neobičan arhitektonski element, a to je početak 19. stoljeća. U pitanju su isti graditelji i ista kamenoklesarska radionica. Isto tako vidi se da su ostavljeni elementi na kući koji ukazuju na to da će se ona nastaviti graditi, priča nam Percan. Veli i da se po otvorima na zgradi vidi da je u njoj trebao biti veliki stroj, odnosno neko veliko postrojenje.

Stroj  za masline

-Poznato je i da je Petar Stanković izumio stroj za odvajanje i mljevenje koštica maslina. Bio je to njegov izum, ali nikad nismo saznali je li taj izum ikada zapravo priveden svrsi. U tom svom radu opisao je i kako bi trebala izgledati hala u kojoj će taj stroj biti, priča nam dalje Percan. Naime, Stanković je poznat po radovima u kojima je predstavio svoje poljodjelsko-tehničke izume. Dva su mu uređaja za preradbu maslina – spolpoliva (iz 1840) i torchioliva (iz 1841) priskrbila međunarodni ugled.

Puškarnice

Percan zato smatra da je upravo taj stroj trebao biti smješten u ovoj kamenoj kući i veli da bi se onda radilo o prvoj barbanskoj uljari.
-Sve je bilo spremno da postrojenja budu u toj zgradi. To su počeci industrije. Stanković je bio i veliki posjednik imanja, a možda su oko te zgrade bili i nasadi maslina. Sada je tamo šuma. To nikad nećemo saznati. Kako ni to je li njegov izum ikada zapravo saživio i profunkcionirao, i to upravo u Pisaričkinoj hiži, zaključio je Percan.

OSTAVITE ODGOVOR

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.