Možda će nekome zvučati premračno ili pak morbidno kada kažem da bi u Puli svakako trebalo posjetiti Mornaričko groblje na Stoji, odnosno K.u.K Marinefriedhof. Nije to uobičajeno groblje, već je pravi spomenik ljudskim sudbinama. Odavno se tamo nitko nije pokopao, a kuriozit je što je riječ o najvećem vojnom počivalištu u Europi gdje su se ukopi većinom vršili do kraja 1918. godine. Točnije do propasti Austro-Ugarske za čije je vrijeme vladavine groblje i osnovano budući da je Pula bila glavna austrijska ratna luka.

Kameni anđeli

Pulsko Mornaričko groblje, koje je otvoreno 1862. godine, uvršteno je u popis spomenika pod zaštitom Haaške konvencije. Obnovljeno je devesedetih godina, a svakog koga posjeti neće ostaviti ravnodušnim. Prije svega riječ je o jednom od najmirnijih kutaka u gradu koje je sa svih strana omeđeno zgradama ili cestama. U toj užurbanoj svakodnevnici u trenu se ulaskom kroz željeznu kapiju nađete na jednom spokojnom mjestu okružanom visokim zidovima gdje pod drevnim čempresima vladaju kameni anđeli, raskošne stare grobnice, povijesne fotografije, posvete umrlima na stranim jezicima.

Nadgrobni spomenici su većinom na njemačkom jeziku, ali može se tu vidjeti i spomenika na drugim jezicima, pa čak i turskom. Čuvaju admirale, vojnike, zapovjednike, oficire, vodnike, ađutante, njihove supruge i djecu koji su kuglom zemaljskom hodali prije stotinu i više godine. Zato je pravo vrelo povijesnih podataka, priča te zanimljivih ljudskih sudbina.

Groblje je otvoreno u 19. stoljeću

Naime, pod stoljetnim čempresima svoj je trajni dom u ovom najmirnijem pulskom parku pronašlo oko 100 tisuća vojnika i časnika. I to ne samo austrijskih, već svi onih koji su u doba Austro-Ugarske služili tamošnju vojsku.

Život za domovinu

Ovdje možete vidjeti spomen-obilježja poljskim, slovenskim, bošnjačkim, mađarskim, hrvatskim i svim drugim vojnicima koji su dali svoj život za domovinu, a možda i pronaći nekog od svojih predaka. Pokopani su ovdje i pomorci i drugih zemalja – Francuske, Engleske i Španjolske koji su se u glavnoj austrijskog ratnoj luci našli na proputovanju.

Groblje je pod zaštitom

Podaci s nadgrobnih ploča i arhiva kažu da je u Pulu pokopano 12 austrougarskih i jedan turski admiral, tristotinjak talijanskih i njemačkih vojnika, žrtve brodske nesreće Baron Gautsch te posade slavnih austrougarskih bojnih brodova Szent Istvan i Viribus Unitis koji su potopljeni na samom kraju Prvog svjetskog rata. Tu je i spomen-obilježje poginulim talijanskim vojnicima na talijanskoj krstarici Cesare Rossarol koja je potopljena nedaleko Ližnjana nakon Prvog svjetskog rata.

Svaki grob ima priču

Ukopi su na ovom groblju bili zabranjeni nakon 1918. godine, a iznimno su dopušteni za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tada je ovdje pokopano oko 300 talijanskih i njemačkih vojnika te boraca Narodno oslobodilačke borbe.

Osim vojnika, u tom mračnom ratnom razdoblju 40-tih godina prošlog stoljeća, dopušten je i ukop civila koji su stradali za vrijeme strašnih angloameričkih zračnih napada na grad kada je dobar dio Pule nažalost i nepotrebno razoren.

Praktički svaki grob ima neku svoju priču, pa ovo mjesto predstavlja putovanje kroz pulsku gradsku povijest s kraja 19. i početka 20. stoljeća kada je Pula cvjetala – gospodarski i kulturno.

Oženio Puljanku

Govori nam o tadašnjim uglednicima, koliko su imali djece, koje su im bile supruge, koju su časničku titulu imali i gdje su rođeni.

Primjerice, ovdje je vječno počivalište pronašao jedan od najvećih admirala u povijesti austrijske mornarice – Anton Hass koji može stati uz bok carevog brata i kasnije cara Meksika viceadmirala Ferdinanda Maksimilijana. U Puli je preminuo 1917. godine od upale pluća, a kasnije je njegovo tijelo ekshumirano i preneseno u Beč.

Poruke s druge strane

Tu je i grob admirala Michaela Freiherra Bourguignon von Baumberga čijim je imenom nazvana jedna od pulskih vojnih utvrda iz tog doba. Bio je zapovjednik Lučkog admiraliteta, a dugo je zapovjedao i pulskim Arsenalom. Tu je zasnovao obitelj. Oženio se Puljankom Johannom Marijom Valentinom contesom Lombardo-Murray s kojom je imao petero djece.

Moje pjesme, moji snovi

Na Stoji svoj su mir našli i roditelji najpoznatijeg austrijskog podmorničara Georga Rittera von Trappa, čija je biografija romansirana u legendarnom igranom filmu “Moje pjesme, moji snovi”. Georgov otac bio je August Ritter von Trapp, austrijski mornarički časnik koji je najprije bio smješten u Zadru, a kasnije u Puli, tada glavnoj vojnoj pomorskoj luci monarhije. Tu je umro 1884. pa je njegova udovica Hedwig Wepler sama odgojila troje djece. Georg je nastavio stopama svog oca. U Puli je živio neko vrijeme  s prvom suprugom Agathom u poznatoj vili Casa Trapp na današnjoj Verudi, koja je tada bila rezidencijalno naselje vila visokih časnika. Tu se rodio i njihov prvi sin. Krajem rata iselili su iz Pule.

Turski misterij?

Jedan vrlo intrigantan dio groblja je onaj turski. Zanimljiv je zbog nadgrobnih spomenika na drugačijem pismu, ali i činjenici da se malo toga zna tko je zapravo tamo pokopan i kada te što se s tim ljudima dogodilo. Navodno je na tom dijelu pokopan admiral zajedno sa svojom posadom koji su na svom brodu preminuli od kuge.  To je bilo 1913. godine, iako almanasi i druga dokumentacija ne spominju nikakav turski brod koji je tada bio u Puli. Međutim, vrlo je vjerojatno da se to nije dogodilo i vjerujemo da će domaći povjesničari ubrzo izaći s pravom istinom.

Ovdje je pokopan tajanstveni turski admiral

Usred groblja nalazi se crkvica svetog Nikole, zaštitnika pomoraca. Na njenom zidu nalazi se replika spomen-ploče Janku Vukoviću-Podkapelskom koji je po vlastitom odabiru potonuo zajedno sa zastavnim brodom SMS Viribus Unitis 1. studenog 1918. godine. Njezin original nalazi se danas u Vojnom muzeju u Beču, dok je u Puli postavljena replika u mramoru nepotpunog sadržaja s izvorne ploče.

Crkvica svetog Nikole

Hrabri kapetan i kalvarija Viribus Unitisa

Natpis na ploči glasio je: ZUM ANDENKEN / an / Janko Vuković-Podkapelski / K.u.K. Linienschiffskapitän / Kommandant S.M.S. VIRIBUS UNITIS / der am 1. Nov. 1918. im Hafen von Pola den / Heldentod fand. / Die Witwe (U SPOMEN / na / Janka Vukovića-Podkapelskog / c. i kr. linijskog kapetana / zapovjednika S.M.S. VIRIBUS UNITIS / 1. studenog 1918. u puljskoj luci / dočekao herojsku smrt. / Udovica).

Riječ je o hrabrom kapetanu vojnog broda koji je potpoljen usred pulske luke na samom kraju Prvog svjetskog rata. Kapetan je svjestan činjenice da brod tone, ostao na palubi zajedno sa svojim mornarim i poginuo. Riječ je o prvom brodu hrvatske mornarice. Naime, brod je potopljen netom nakon što je na njemu izvješena zastava Države Srba, Hrvata i Slovenaca. Podkapelski poginuo s činom kontraadmirala kojeg mu je u ime Narodnog vijeća SHS dodijelio Ante Tresić Pavičić. Olupina je potom razrezana, a pojedini dijelovi se nalaze u Italiji. Riječ je o jednom od najvećih brodova tadašnje austro-ugarske mornarice koji je imao i do 1100 članova posade.

 

OSTAVITE ODGOVOR

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.