Puno puteva, cesta i cestica u Istri sam već prošla. Svaka plijeni pozornost zbog neke crkve, rimskih arheoloških ostataka, divnih vizura, vinograda, maslinika. Ali niti jedna me nije uspjela ostaviti bez daha kao Parenzana. Nije da sam bila prvi put na njoj. Moj me posao ovdje više puta doveo, bilo pješice ili autom. Ali biciklom nikada. I već godinama si obećajem – moram ovo proći na dva kotača, moram ovo propedalirati. Sigurno će biti čudesno. Ipak, Parenzana je danas definitivno nadmašila sva moja očekivanja. Teško je uopće opisati tu ljepotu krajolika kroz koju prolazi ovaj put, nekadašnja uskotračna pruga koja već stotinu godina nije u pogonu. Jednostavno ovamo treba doći i to doživjeti. Taj miris, vidik, boje, pitomost, impresivne vizure na najljepše istarske gradiće…
Nizinom do Ponte Portona
Moj prijedlog za one koji žele nešto malo biciklirati i puno fotografirati, jer je to nezaobilazna zanimacija na ovoj stazi, je da krenete iz Livada, i to kružno. Predlažem najprije cestom koja vodi usporedno s glavnom cestom u smjeru Buja. Riječ je o širokoj i ugodnoj makadamskoj cesti koja vodi nizinom do Ponte Portona.
Potom kreće uzbrdica Stazom vidika i vina sve do pitoresknog Grožnjana koji nikog nikada nije ostavio ravnodušnim. Uzbrdica uistinu nije teška, a svakome će put olakšati predivan pogled na ovaj istarski gradić prepun galerija na brežuljku. Ipak, želimo ujutro proći uzbrdicu dok još nije vruće, iako vani vladaju prave ljetne temperature. Pritom znamo da nas čeka nizbrdica Parenzanom sve do Livada gdje nas čeka auto i unaprijed se radujemo tom dijelu puta.
Grožnjan kao start
Dakle, Grožnjan nam je start za ulaza na prugu koja je nekada spajala Trst i Poreč. Ujedno je i predivno mjesto za odmor i razgled jer svaki kutak nudi tako savršene kadrove. Teško je jednostavno ništa ne raditi. Osuđen si na uživanje i fotografiranje starih kamenih kuća, baladura, terasa, drvenih prozora, ograda, instalacija u prostoru, šarenih izloga suvenirnica koje krasi raznoliko cvijeće. A terase tek… Inače, Grožnjan je na trasi pruge Parenzana (Ferrovia Trieste-Parenzo-Canfanaro) bio stanica s najvišom nadmorskom visinom, dok je najniža točka bio Kopar.
Šale i Parenzana
Nakon jednosatnog ljenčarenja s nestrpljenjem očekujemo nekadašnju trasu vlaka kojim je prometovala parna lokomotiva. Od Trsta do Poreča prevozila je poljoprivredne proizvode po kojima je Istra od davnina poznata, a njome su se vozili i putnici. Bila je dugačka 123 kilometra, imala je 35 željezničkih stanica, 11 tunela, 16 mostova i šest vijadukata. Vlak se kretao prosječnom brzinom od 25 kilometara na sat, a još je sporiji bio na uzbrdicama, kada su usporedno s lokomotivom putnici mogli i lagano trčati i u tom je poduhvatu i preteći. U principu put od Trsta do Poreča trajao je šest do sedam sati.
Bilo je stoga mnogo šala na račun nekadašnje slavne Parenzane, uskotračne pruge koja je prolazila najljepšim dijelovima unutrašnjosti istarskog Poluotoka te kojom su vlakovi prometovali od 1902. do 1935. Ako su se putnici i žalili na sporost vlaka, pritužbi sigurno nisu imali na predivne vizure brežuljkastog krajolika jer odavde pogled puca na najljepše istarske srednjovjekovne gradiće, brojne vinograde i maslinike koji daju vrhunska maslinova ulja i vino, polja i livade pa sve do morske obale.
Već se dugo vremena ovim krajem nije čuo tutanj lokomotive, tračnice su odavno razmontirane i na dnu Sredozemnog mora nakon što ih je Mussolini htio u Abesiniji pretočiti u topove, međutim Parenzana srećom nije zaboravljena.
Povijest i pruga
U zadnjih je desetak godina pretvorena u pravi raj za bicikliste i šetače, berače šparoga, ali i drugog poljskog ljekovitog i aromatičnog bilja kojega uz ovu nekadašnju prugu, koja vodi od Trsta preko Kopra do Kaštela, Buja, Grožnjana te se preko Livada spušta do Mirne kako bi se preko Motovuna i Vižinade ponovno digla i krenula svojim smjerom prema Poreču, ne nedostaje.
Parenzana je najpoznatija istarska biciklistička atrakcija dugačka 78 kilometara koja je jednako atraktivna i za bicikliste rekreativce, za istraživače i ljubitelje prirode, ali i za one željne „nabijanja“ fizičke spreme. Podloga je odlična, staza očišćena, a svakih nekoliko kilometara čeka vas odmorište.
Bilo da njome biciklirate u proljeće, na ljeto, jesen ili za lijepih zimskih dana, dočekat će vas zapanjujući vidici, pogotovo na dionici od srednjovjekovnog umjetničkog Grožnjana, poznatog po brojim malim galerijama te jazzu i glazbenicima, pa sve do Livada, svijetu znanih po vrhunskoj gastronomskoj deliciji – tartufu.
Osvježenje u tunelima
Bicikliranje ovom dionicom pruge Parenzana uistinu predstavlja vrhunski užitak, čak i za rekreativce koji nisu vični većim fizičkim naporima. Osim prirode, koja osvaja svojom neopisivom ljepotom, oblicima i mirisima, a da ne govorimo tišini gdje se umjesto zvukova nekadašnje lokomotive jedino čuje cvrkut ptica, upravo na ovom potezu svjedočim povijesti Parenzane.
Tu se nalaze najatraktivniji vijadukti i tuneli uz koje sam se morala zaustaviti i „ispucati“ nekoliko fotografija za sjećanje. Posebno na njih treba pripaziti kod Završja i dalje prema stanici Oprtalj. Tuneli su i idealno mjesto i za osvježenje po ovoj ljetnoj žegi usred proljeća. Većinu puta prati nas šuma, i to ne samo listopadna, već i šuma pinija koja sasvim drugačije miriše od one na moru.
Preko Motovuna do Poreča
Mijenjajući tunele za vijadukte, i tako uzastopce, dolazimo polako do Livada. Spuštanjem u to malo mjesto podno Motovuna, onaj tko želi više znati što se dogodilo s Parenzanom, sve informacije može saznati u malom muzeju posvećenom upravo ovoj istarskoj željeznici. Tamo su izloženi razni predmeti vezano uz prugu i vlakove. Oni željni gubljenja kalorija na pedalama, mogu se dalje uputiti stazom prema mističnom Motovunu koji već stoljećima stražari nad rijekom Mirnom.
Dovoljno je popiti kavu na jednoj od terasa u staroj jezgri s pogledom na dolinu pa sve do mora, ali i na obližnje brežuljke, koji su ujesen i na proljeće obavijeni maglom. I doživljaj je potpun. Daljnji put vodi prema slikovitoj Vižinadi gdje se na licu mjesta može vidjeti i maketa nekadašnje lokomotive koja je prometovala prugom Parenzana, a tada poljski putovi vode dalje prema gradu Eufrazijeve bazilike – Poreču. Taj me dio još čeka na jesen kada okolni vinogradi požute i pocrvene. I ne mogu dočekati.
Evo i rute:
GDJE SE NA PARENZANI ODMORITI I OKRIJEPITI
Taverna Bastia, Grožnjan
Restoran Amodomio, Grožnjan
Konoba Tre Volti, Martinčići
Agroturizam Edo Pinzin Montižel, Završje
Vina Dešković, Kostanjica
Konoba Dorjana, Livade
Zigante, Livade
