Puno puteva, cesta i cestica u Istri sam već prošla. Svaka plijeni pozornost zbog neke crkve, rimskih arheoloških ostataka, divnih vizura, vinograda, maslinika. Ali niti jedna me nije uspjela ostaviti bez daha kao Parenzana. Nije da sam bila prvi put na njoj. Moj me posao ovdje više puta doveo, bilo pješice ili autom. Ali biciklom nikada. I već godinama si obećajem – moram ovo proći na dva kotača, moram ovo propedalirati. Sigurno će biti čudesno. Ipak, Parenzana je danas definitivno nadmašila sva moja očekivanja. Teško je uopće opisati tu ljepotu krajolika kroz koju prolazi ovaj put, nekadašnja uskotračna pruga koja već stotinu godina nije u pogonu. Jednostavno ovamo treba doći i to doživjeti. Taj miris, vidik, boje, pitomost, impresivne vizure na najljepše istarske gradiće…

Nizinom do Ponte Portona

Moj prijedlog za one koji žele nešto malo biciklirati i puno fotografirati, jer je to nezaobilazna zanimacija na ovoj stazi, je da krenete iz Livada, i to kružno. Predlažem najprije cestom koja vodi usporedno s glavnom cestom u smjeru Buja. Riječ je o širokoj i ugodnoj makadamskoj cesti koja vodi nizinom do Ponte Portona.

Nizinsko bicikliranje uz pritok Mirne do Ponte Portona

Potom kreće uzbrdica Stazom vidika i vina sve do pitoresknog Grožnjana koji nikog nikada nije ostavio ravnodušnim. Uzbrdica uistinu nije teška, a svakome će put olakšati predivan pogled na ovaj istarski gradić prepun galerija na brežuljku. Ipak, želimo ujutro proći uzbrdicu dok još nije vruće, iako vani vladaju prave ljetne temperature. Pritom znamo da nas čeka nizbrdica Parenzanom sve do Livada gdje nas čeka auto i unaprijed se radujemo tom dijelu puta.

Pogled na Grožnjan
Blaga uzbrdica do priključenja na Parenzanu
Staza vina i vidika
Krajolik iz bajke
Putem nas prate stoljetne masline

Dakle, Grožnjan nam je start za ulaza na prugu koja je nekada spajala Trst i Poreč. Ujedno je i predivno mjesto za odmor i razgled jer svaki kutak nudi tako savršene kadrove. Teško je jednostavno ništa ne raditi. Osuđen si na uživanje i fotografiranje starih kamenih kuća, baladura, terasa, drvenih prozora, ograda, instalacija u prostoru, šarenih izloga suvenirnica koje krasi raznoliko cvijeće. A terase tek… Inače, Grožnjan je na trasi Parenzane (Ferrovia Trieste-Parenzo-Canfanaro) bio stanica s najvišom nadmorskom visinom, dok je najniža točka bio Kopar.

Dolazak u Grožnjan
Kamenita ljepota
I što na to reći?
Gradić umjetnika
Fotkanje, fotkanje i samo fotkanje
Vrijeme nam je za kavu

Nakon jednosatnog ljenčarenja s nestrpljenjem očekujemo nekadašnju trasu vlaka kojim je  prometovala parna lokomotiva. Od Trsta do Poreča prevozila je poljoprivredne proizvode po kojima je Istra od davnina poznata, a njome su se vozili i putnici. Bila je dugačka 123 kilometra, imala je 35 željezničkih stanica, 11 tunela, 16 mostova i šest vijadukata. Vlak se kretao prosječnom brzinom od 25 kilometara na sat, a još je sporiji bio na uzbrdicama, kada su usporedno s lokomotivom putnici mogli i lagano trčati i u tom je poduhvatu i preteći. U principu put od Trsta do Poreča trajao je šest do sedam sati.

Šale na račun Parenzane

Bilo je stoga mnogo šala na račun nekadašnje slavne Parenzane,  uskotračne pruge koja je prolazila najljepšim dijelovima unutrašnjosti istarskog Poluotoka te kojom su vlakovi prometovali od 1902. do 1935. Ako su se putnici i žalili na sporost vlaka, pritužbi sigurno nisu imali na predivne vizure brežuljkastog krajolika jer odavde pogled puca na najljepše istarske srednjovjekovne gradiće, brojne vinograde i maslinike koji daju vrhunska maslinova ulja i vino, polja i livade pa sve do morske obale.

Nakon stanice Grožnjan

Već se dugo vremena ovim krajem nije čuo tutanj lokomotive, tračnice su odavno razmontirane i na dnu Sredozemnog mora nakon što ih je Mussolini htio u Abesiniji pretočiti u topove, međutim Parenzana srećom nije zaboravljena. U zadnjih je desetak godina pretvorena u pravi raj za bicikliste i šetače, berače šparoga, ali i drugog poljskog ljekovitog i aromatičnog bilja kojega uz ovu nekadašnju prugu, koja vodi od Trsta preko Kopra do Kaštela, Buja, Grožnjana te se preko Livada spušta do Mirne kako bi se preko Motovuna i Vižinade ponovno digla i krenula svojim smjerom prema Poreču, ne nedostaje.

Svi staju radi lijepih pogleda

Ona je najpoznatija istarska biciklistička atrakcija dugačka 78 kilometara koja je jednako atraktivna i za bicikliste rekreativce, za istraživače i ljubitelje prirode, ali i za one željne „nabijanja“ fizičke spreme. Podloga je odlična, staza očišćena, a svakih nekoliko kilometara čeka vas odmorište.

Idealna podloga za bicikle
Gužva na stazi zdravlja i prijateljstva

Bilo da njome biciklirate u proljeće, na ljeto, jesen ili za lijepih zimskih dana, dočekat će vas zapanjujući vidici, pogotovo na dionici od srednjovjekovnog umjetničkog Grožnjana, poznatog po brojim malim galerijama te jazzu i glazbenicima,  pa sve do Livada, svijetu znanih po vrhunskoj gastronomskoj deliciji – tartufu.

Zadnji pogled na Grožnjan
Vizure doline Mirne

Bicikliranje ovom dionicom uistinu predstavlja vrhunski užitak, čak i za rekreativce koji nisu vični većim fizičkim naporima. Osim prirode, koja osvaja svojom neopisivom ljepotom, oblicima i mirisima, a da ne govorimo tišini gdje se umjesto zvukova nekadašnje lokomotive jedino čuje cvrkut ptica, upravo na ovom potezu svjedočim povijesti Parenzane.

Osvježenje u tunelima

Tu se nalaze najatraktivniji vijadukti i tuneli uz koje sam se morala  zaustaviti i „ispucati“ nekoliko fotografija za sjećanje. Posebno na njih treba pripaziti kod Završja i dalje prema stanici Oprtalj. Tuneli su i idealno mjesto i za osvježenje po ovoj ljetnoj žegi usred proljeća. Većinu puta prati nas šuma, i to ne samo listopadna, već i šuma pinija koja sasvim drugačije miriše od one na moru.

Staza prolazi podno Završja

Jedan od šest vijadukata kod Završja

Mijenjajući tunele za vijadukte, i tako uzastopce, dolazimo polako do Livada. Spuštanjem u to malo mjesto podno Motovuna, onaj tko želi više znati što se dogodilo s Parenzanom, sve informacije može saznati u malom muzeju posvećenom upravo ovoj istarskoj željeznici. Tamo su izloženi razni predmeti vezano uz prugu i vlakove.  Oni željni gubljenja kalorija na pedalama, mogu se dalje uputiti stazom prema mističnom Motovunu koji već stoljećima stražari nad rijekom Mirnom.

Preko Motovuna do Poreča

Dovoljno je popiti kavu na jednoj od terasa u staroj jezgri s pogledom na dolinu pa sve do mora, ali i na obližnje brežuljke, koji su ujesen i na proljeće obavijeni maglom. I doživljaj je potpun. Daljnji put vodi  prema slikovitoj Vižinadi gdje se na licu mjesta može vidjeti i maketa nekadašnje lokomotive koja je prometovala Parenzanom, a tada  poljski putovi vode dalje  prema gradu Eufrazijeve bazilike – Poreču. Taj me dio još čeka na jesen kada okolni vinogradi požute i pocrvene. I ne mogu dočekati.

 

 

 

OSTAVITE ODGOVOR

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.