Vjerojatno znate da je Vodnjan nekada bio glavni grad južne Istre. Pula mu nije bila ni do koljena. Baš sam danas bila na jednom zanimljivom predstavljanju knjige u Poreču o vizitaciji veronskog biskupa Augustina Valiera Istri 1580. godine gdje je doktorica klasičnih znanosti i latinistica Milena Joksimović predstavila svoju opsežnu knjigu koja govori o južnoj Istri tog doba. Ova je latinistica, naime, prevela latinske rukopise s posjeta biskupa pulskoj biskupiji i tamo je naišla na mnoštvo zanimljivih stvari. Od toga da su postojale neke crkve za koje danas ne znamo, kakvo je bilo stanovništvo Istre u to doba, kako su živjeli i preživljavali bolesti.
U Vodnjanu je u tom 16. stoljeću živjelo oko šest tisuća stanovnika, ne računajući djecu koja još nisu primila prvu pričest. Ipak se radi o crkvenim dokumentima. Tu je bila koncentrirana većina stanovništva južne Istre jer je južnije u Puli bilo močvarno područje koje je sa sobom nosilo boleštine poput malarije. Pulski je amfiteatar bio obrastao korovom, Pula je bila deset puta manja od gradića Vodnjan koji je bio dalje od lošeg zraka na maloj uzvisini. Čak Vodnjan nije napala ni kuga, a za to su Vodnjanci zahvaljivali svetom Roku čija se crkvica nalazi kraj parka i nogometnog igrališta i najmanja je crkva koju sam ikada vidjela. I tako do dolaska Austrijanaca na ovo područje.
Srednjovjekovni urbanistički oblik
Ta je knjiga definitivno dobar “hint” za upoznavanje ovog mističnog i tajanstvenog starog grada koji je u cijelosti očuvao srednjovjekovni urbanistički oblik neutvrđenog i gusto izgrađenog naselja, ali i svoje vedute iz 17., 18. i 19. stoljeća zahvaljujući svom velikom značaju prije rapidnog razvoja Pule u 19. stoljeću. Pravi je biser arhitekture i urbanizma, još uvijek netaknut vibrantnim turističkim kretanjima Istre. Ovdje čak i u ljetnoj žiži turističke sezone vlada pravi mir i spokoj. Pravi je bijeg od stresa i gužvi s prenapučene obale s jedne strane, a s druge vas obuzme ta njegova pomalo mistična povijest koja jednostavno izvire iz svake ulice, grba, fasade, vratiju. Onaj tko je jednom kročio Vodnjanom, a voli povijest, zna o čemu govorim.
Dakle, do jačanja Pule Vodnjan je bio glavni administrativni i trgovački centar juga Istre. Vidi se to po ulicama, trgovima i sada napuštenim radnjama. No, danas ne možete vidjeti baš svu povijest Vodnjana na njegovim ulicama. Primjerice, ako niste prije nešto pročitali o Vodnjanu, nećete znati da ga je nekada krasio kaštel.
Da, svi vi koji ste bili u Vodnjanu pitate se o čemu pišem. No, Vodnjan je itekako kao i većina istarskih gradića imao svoj kaštel u centru grada. Bio je smješten na glavnom trgu do kojega vodi dugačka Trgovačka ulica. Nažalost, danas od tog kaštela ne možemo vidjeti ništa jer je srušen na početku 19. stoljeća. Tek na glavnom trgu, ako se malo skoncentrirate, možete vidjeti na tlu dio tlocrta. No, to su tek pretpostavke da je taj kaštel tako izgledao.
Digitalni kaštel
Ali zahvaljujući digitalnoj tehnologiji i kreativnim rješenjima tamošnje turističke zajednice dovoljno je da uključite svoj mobitel, učitate QR kod ili pak odete na aplikaciju TaleUp i evo vas u srednjovjekovnom gradu Vodnjan. Novi je to turistički proizvod kojega su Vodnjanci razvili kako bi sve svoje posjetitelje zaintrigirati za svoju povijest i pričice te kroz proširenu stvarnost pokazali svoj grad, priče, legende, povijest i predaju. Moj je savjet da uz aplikaciju obavezno uzmete i strip Vodnjanske štorice u turističkom uredu.
Zašto? Zato jer su one uvod u razgled ovog grada uz pomoć proširene stvarnosti. Uzmite si vremena, sjedite na kavu na glavnom trgu i pročitajte strip koji donosi niz vodnjanskih priča i legendi te zanimljivih likova. I kada ste odradili prvi dio “domaće zadaće”, krenite u istraživanje jer ćete putem sretati i družiti se s likovima ovog stripa. Dakle, krenite u obilazak grada u koji vas vode strip i mobilna aplikacija.
Nema srednjovjekovnog mastodonta
Ne morate odmah daleko, ako pijete kavicu na prostranom vodnjanskom trgu. Jer već ste na prvoj lokaciji. A to je lokacija nekadašnjeg vodnjanskog kaštela koji dominira gradom. Vau. Odjednom se na trgu stvori kamena utvrda u koju možete i ući. U dvorištu je cisterna. Pazite da se ne zanesete previše jer vas virtualni kaštel toliko može opiti da ne mislite na druge prolaznike i automobile koji prometuju glavnim trgom. Koja šteta da kaštela više nema iako ga je danas teško zamisliti na glavnom vodnjanskom trgu kojega krase povijesne palače poput neogotičke vijećnice, kuća Benussi i Bembo te palače Bradamante.
Ovaj kameni srednjovjekovni mastodont izgrađen je oko 1300., a porušen je po nalogu Giovannija Andree Dalla Zonce godine 1808. za vrijeme Napoleonove uprave u Istri, kako bi ustupio mjesto središnjemu gradskom prostoru. Prema tlocrtu njegovih ostataka iz 1849. godine zna se da je to bio velik kompleks u obliku izduženog četverokuta trapeznog tlocrta koji je imao kulu te prostrane dvokatne palače. Svojedobno je to bio najveći kaštel na ovom području u kojega su se preselili žitelji obližnjih mjesta zbog ratova između pristaša akvilejskog patrijarha i Mletaka. Upravo se oko kaštela razvio grad usmjeren prema trgovini, i to sve do današnje glavne ceste. Labirint je to starih gradskih kamenih kuća, palača, volti, uskih prolaza, crkvica, gradskih dvorišta, štala za životinje.
Lopov u najužoj ulici
Pravi uvid u stari dio grada dobit ćete kada nakon glavnog trga krenite prema najužoj ulici u gradu kamo će vas aplikacija s kartom grada odvesti. Tu ćete vidjeti pravu čar starog Vodnjana. Kroz staru voltu dolazite na kamenom popločeni trg, a ako se dobro zagledate u pod vidjet ćete i nekoliko udubina u kamenu.
Mjesta su to gdje su Vodnjanci davali svojim kućnim ljubimcima piti. Odmah čim prođete voltu pogledajte lijevo. I evo vas u najužoj i najkraćoj ulici u gradu. Široka je samo 80 centimetara, a dugačka 20 metara. Odjednom će vam se na ekranu ukazati debeli policajac. Pogledajte još bolje. Policajac ganja mršavog mladića. Da, toliko je mršav da je uspio umaknuti policajcu, i to kroz najužu ulicu. Glad, zbog koje je ukrao kruh na obližnjem štandu, ga je spasila. Kao i ova najuža ulica.
Kroz labirint uličica vraćamo se ponovno na glavni trg i put nas dalje vodi prema poznatoj crkvi svetog Blaža uz koju je sagrađen najveći crkveni zvonik u Istri visok čak 60 metara. Stoga ćete ju i bez karte teško promašiti. Jer ovaj zvonik se nadaleko vidi kilometrima. Kruži još uvijek predaja da se tako velik zvonik podigao kako bi bio dostojna konkurencijama zvonicima u obližnjim mjestima.
Morali su imati najviši zvonik
I cilj je postignut. Kada ste primjerice na nekom od vidikovaca kraj Rovinja za burnog vremena, predivno se vide svi zvonici u okolici – od rovinjskog svete Eufemije do vodnjanskog na jugu. Ovaj zvonik izgledom i graditeljskim elementima podsjeća na zvonik Sv. Marka u Veneciji. Počeo se graditi 1815. nakon posjeta cara Franje I. koji je položio kamen-temeljac. Zbog nedostatka novca, zvonik je dosegnuo 35 metara, a dovršen je tek 1882. prema projektu baljanskog arhitekta Antonija de Perrisa.
Kuriozitet ove lokacije je i sama crkva svetog Blaža koja krije posebnu sakralnu zbirku poznatu po takozvanim vodnjanskim mumijama, odnosno mumificiranim tijelima svetaca. Sačuvana su tijela triju svetaca – sv. Leona Bemba, sv. Giovannija Olinija i sv. Nicolose Burse te dijelovi tijela sv. Sebastiana i sv. Barbare. Ukupno je u vodnjanskoj stolnoj crkvi pohranjeno i popisano 370 relikvija ili zemaljskih ostataka 250 svetaca. To je jedna od najvećih vrijednosti ovog grada i Istre.
Kozom na zvonik
A onda su nam se ispred crkve svetog Blaža ukazali Marino i Alberto s kozom. Gledaju prema zvoniku. Njih je, naime, gradonačelnik unajmio da očiste raslinje na vrhu ovog visokog zvonika, pa su Marino i Alberto, veliki inovatori svog doba, odlučili to riješiti na svoj način. Konopom su podignuli kozu na sam vrh zvonika. Koliko im je to bila pametna zamisao, saznajte u stripu.
Šetnja nas dalje vodi sve do bivšeg kapucinskog samostana, odnosno danas velikog gradskog parka. Ovaj je samostan otvoren 1748. godine, a gradnju i zemlju financirali su sami Vodnjanci. No, nakon samo 60 godina samostan su ukinuli Francuzi pa je samostan ustupio mjesto vojnoj bolnici, sve do 1894. godine.
U toj je fazi služio i kao karantena za bolesnike oboljele od malarije. Postoji vjerovanje ili priča koja govori da je samostan nastao na mjestu gdje su nekada davno bila gradska vješala. Nakon drugog svjetskog rata srušen je visoki zid koji je okruživao samostan i tu je nastao gradski park. Ovdje smo susreli pak nonu i dva dječaka. Ona im je ispričala legendu zašto se Vodnjanci kolokvijalno nazivaju Bumbarima.
Kolcima je označavao dane
Kada smo i to razjasnili, krenuli smo uz nekadašnje gradsko kino i tržnicu prema Zagrebačkom trgu i ulici Pian. Tu ćete sresti barba Bepa i malenu djevojčicu kako su u narodnim nošnjama i sređeni krenuli u crkvu u grad. Likovi se vežu za legendu kako je barba Bepo uz pomoć kolaca znao kada je koji dan, dok jednom subotu nije zamijenio nedjeljom.
Svi su stanovnici Piana tada pohrlili u crkvu iako im se činilo da je tjedan nešto kraći nego inače, dok nisu naletjeli na zatvorena vrata svetog Blaža i porugu ostalih Vodnjanaca. Tada je barba Bepo ukrao milodare i kupio kalendar pa do zabune više nikad nije došlo.
I tu završava naša zanimljiva potraga za likovima iz vodnjanskog stripa, ali ne i otkrivanje ovog gradića. Sada je vrijeme da se slobodno izgubite ulicama grada bez ikakve karte. A one će vas iznenađivati ne samo svojom tajnovitim prošlošću, već i muralima. Često kada sam u Vodnjanu idem u takozvani “lov na murale”. Ima ih po cijelom gradu, a nastali su za vrijeme trajanja Boombarstick festivala i Street Art festivala. Na festivalima su sudjelovali domaći i inozemni ”street art” umjetnici i glazbenici, te su kroz svoj boravak oslikane fasade vodnjanskih kuća. Na različitim su lokacijama u gradu, često skrivenim uličicama i trgovima.
Vodnjan i modni kreator visoke mode
A onda slijedi bonus. Jer virtualno upoznavanje Vodnjana i njegovim posebnosti nije još gotovo. Uz pomoć QR kodova upoznat ćete bolje tri poznata Vodnjanca – Erminija Vojvodu, postolara i modnog kreatora mnogih modela visoke mode onog vremena čije skice i nacrte nalazimo u najznačajnijim europskim modnim časopisima koji su izlazili u Parizu, Londonu, Beču i Milanu, zatim skladatelja Antonija Smeregliju te industrijalca i osnivača lokalne tvrtke za distribuciju električne energije Pietra Marchesija. Osim njihove priče, ukazat će vam se i oni sami.
Idemo za Dragoneru
A onda izlazimo iz grada i idemo u istraživanje vodnjanskog priobalja, točnije jedne od najluksuznijih antičkih vila na moru. Zato, u auto i krenite pravac Peroja, i to do Dragonere kako biste otkrili njena skrivena blaga. Ostatke kompleksa velikih rimskih vila otkrili su arheolozi još 2003. i 2004. godine. Tada su pronađeni ostatci dvaju antičkih stambeno gospodarskih kompleksa.
Obje su vile bile naseljene od 1. do 7. stoljeća i svaka se prostirala na oko 2.500 četvornih metara. Osim arheoloških pronađeni su i ostatci keramičkog posuda, stakla i poneki zagubljeni novčić iz antičkog razdoblja. Ostaci jedne vile su uz samo more s predivnim pogledom na Brijune. Tu smo nakon kratke potrage uz samo more našli dijelove sunčanog sata iz 1. stoljeća, drevnu uljanica s ručkom i lavom na disku te zdjelicu na niskoj prstenastoj nozi. Naravno u virtualnoj potrazi za blagom. Obišli smo i staru vilu, verući se po njenim zidinama zamišljajući kako su rimska gospoda nekad davno plandovala. I tako je završila naša potraga za blagom i virtualni razgled Vodnjana i okolice. Uz zvuk valova i pogled na Brijune. Dakle, na najbolji mogući način.
