Rakalj: Ruzinavi njemački brodić u uvali Salamuštica

Krivudavim strmim puteljkom među kaduljom i stijenjem s polaskom ispod zadnjih kuća u rakljanskim Bolkovićima dolazi se pješke nakon 15-ak minuta nad uvalu Salamuštica. Uvala, čiji je najbliži susjed Blaz sa svojim urušenim mlinovima, pozornost ne privlači samo svojom ljepotom zarobljenom u strmim stranama obiju obala, već i zanimljivom pričom iz Drugoga svjetskog rata.

Tamo je, naime, potopljen njemački čamac čiji se metalni ostaci za oseke mogu vidjeti. Do mjesta nesreće koja se dogodila prije više od 60 godina godine doveo nas je Rakljanac Josip Percan. Njega za tu uvalu povezuju sjećanja iz djetinjstva, kada su školarci, omladina, ali i stariji, rado dolazili u nju na kupanje, a neki su tamo i držali barke. Danas se ne bi reklo da je nekad bilo tako jer u ostacima nekadašnjeg mandrača odavno nema privezanih barki, a strmi zarasli put uz nekadašnji kamenolom sve je manje prohodan.

Ogoljeli kostur broda uz obalu

U pravoj jutarnjoj šetnji do uvale, koja može poslužiti i kao tjelovježba, dočekao nas je izniman pogled na Raški kanal i mjesto gdje se rijeka ulijeva u more. Preko puta, s labinske strane, pozdravlja nas osmatračnica i Trget, a Percan priča svoju priču. Kaže da nikad nije preplivao kanal zbog velikog prometa brodova prema Štalijama, ali i morskih pasa koji bi znali dolutati slijedeći brodove. Danas su se Rakljanci u potrazi za morskim odmorom okrenuli k uvali Kalavojna na drugoj strani jer im je dostupnija automobilima, dok su Salamušticu gotovo zaboravili. Tek se pokoji starosjedilac sjeti doći do strme kamenite obale i uživati u samoći s pogledom na ruzinav kostur ratnog brodića.

Brodić se nalazi gotovo uza samu obalu, a dugo prebivanje u moru učinilo je svoje. Danas je potpuno ogolio, a stariji se Rakljanci sjećaju da su se kupali oko njega, skakali s njega u more i istraživali njegovu unutrašnjost. Saznajemo da o potapanju brodića nešto više zna obitelj Catela.  Ljubica i Đani Catela ispričali su nam što se dogodilo u uvali te 1944. godine.

Vidjela brodić nakon potapanja

Dok je barba Đani o tom slučaju tek slušao, teta Ljubica je vidjela brodić nakon potapanja. Imala je tada devet godina, a u Salamušticu su vodili ovce na pašu. U dolini je nekad bio posijan i kukuruz, a danas tu caruju trnje i kupina.

– Mi smo u Salamušćici čuvali ovce i svaki smo ih dan gonili prema moru. Znam da se oko Uskrsa 1944. govorilo da je bombardiran jedan njemački brod u uvali, ali nisam to vidjela. Nas 15 pastira došli smo do broda poslije, kada na njemu više nije bilo Nijemaca. Oni su se spasili iz broda i sakrili u uvali. Vjerojatno su nas promatrali. Mi djeca iz broda smo uzimali stvari jer takvo nešto nismo imali  doma. Uzimale su se deke, stolice, noževi.  A onda su došli njemački vojnici, vjerojatno su bili u potrazi za svojima, i počeli su nam nešto ozbiljno govoriti, ali ih mi nismo razumjeli, priča nam Ljubica.

Bombardiranja njemačkih brodova

Nijemci su ipak uspjeli objasniti djeci da ostave i vrate stvari i pustili su ih da se vrate svojim kućama kada su zaplakala. Pastirima nisu ništa učinili nažao.
Ona i njezin suprug sjećaju se da je nekoliko godina nakon rata tvrtka Brodospas istražila ostatke broda da nije ostala koja mina. Kažu da su u Raškom zaljevu 1944. godine bombardiranja njemačkih brodova bila uobičajena stvar. Prema njihovim pričanjima pokušali smo otkriti kada se točno taj događaj zbio i što se dogodilo s posadom, međutim konkretnih podataka nismo pronašli.

Od prof. Hermana Buršića, koji se bavi poviješću Istre u Drugom svjetskom ratu, saznajemo tek da je brodić pogođen oko Uskrsa 1944. Potvrdio nam je podatak iz članka «Krnica u 20. stoljeću», tiskanog u zborniku «Krnica od prapovijesti do danas». Tamo stoji da je u to vrijeme na području Krnice djelovala skupina od 18 engleskih obavještajaca. Oni su se smjestili s radiostanicom u Krničkom zaljevu u šumi Prim nedaleko od Gramacole. Ta je grupa pratila svaki pokret njemačkih brodova koju su plovili za Rijeku ili iz Rijeke, a opskrbljivala ih je saveznička podmornica.

Vojnička straža u uvali

Pionir Aurelio Percan iz Narodnooslobodilačkog odbora Rakalj donosio im je kruh, meso i mlijeko i bio im je kurir. Dvojica su engleskih vojnika stražarila iznad Salamuštice i nadzirala Raški kanal, a čim bi saveznici primijetili neki brod, obavještavali bi svoju bazu u Italiji i nakon kratkog vremena u akciju su stupali zrakoplovi. Prema dokumentima, savezničko je ratno zrakoplovstvo uspjelo potopiti 12 njemačkih brodova u kanalu. U članku stoji da je u izviđanju prema Puli Engleze redovito iz Prima prema uvali Kaval prevozio čamcem ribar Martin Šegota iz Krničke Luke. Nijemci su saznali da na tom području postoji skupina obavještajaca pa su pretražili šumu Kaval, ali bezuspješno jer je grupa bila u Gramacoli.