Kada sam Piera lani srela na jednoj degustaciji prirodnih vina i sireva s istočne strane Istre, odmah me zaintrigirala njegova priča. Ispričao je Piero Glavičić sudionicima ove degustacije kako se počeo baviti kozarstvom, granom stočarstva koja je nekada hranila Istru. Bilo mi je zanimljivo čuti s koliko strasti je pričao o tome, da sam ga morala posjetiti na njegovom malom, ali prelijepom OPG-u Dol u Kranjci nedaleko Labina. Ovaj dio Istre uvijek me intrigira jer je nekako izvan glavnih gastronomskih i turističkih tokova. Ovdje uvijek možete naći neke zanimljive projekte i ljude koji stvaraju nešto novo i originalno. I Piero je među njima. Počeo je predstavljati svoje domaće sireve, koje zasad prodaje s kućnog praga i unutar obiteljskog turizma u svom kraju, gdje je stočarstvo nekoć bilo temelj života.
Obiteljska priča OPG-a Dol
Uz oca Robija, Pierova ideja o kozarstvu zaživjela je prije četiri godine, saznajem na lijepoj terasi usred prirode nedaleko njegove farme koza. Tu me je Piero dočekao s pladnjem njegovih sireva i svježim pjenušcem. Priča mi kako je entuzijazam brzo zahvatio cijelu obitelj, pa su osnovali OPG Dol. Danas ondje rade Robi, majka Helena, sestra Marta i Pierova partnerica Katarina. Na imanju u Kranjcima drže 25 francuskih alpina te imaju mini siranu u kojoj svakodnevno nastaju novi proizvodi.
U suradnji s ocem Robijem, Piero razvija razne sireve. Robi, dugogodišnji konobar, sada vodi proizvodnju sira. Rade mlade i zrele sireve, a skutu i klasične kozje sireve zasad prodaju samo po narudžbi. Posebnu liniju razvili su u suradnji s OPG-om Stefana Petrovića iz Viškovića, poznatim po Forto ljutim umacima. Njihov sir s papričicama blago je pikantan i postao je njihova posebnost. Planiraju i dalje eksperimentirati, a Robi u tome igra ključnu kreativnu ulogu.
Sirevi koji mijenjaju s godišnjim dobima
– Moj otac osmislio je sir s ljutim papričicama i još nikome nije otkrio recept. Na početku nismo znali omjere, a prve serije bile su prežestoke. Učili smo kroz greške, ali danas znamo što želimo – priča Piero, čiji OPG tek odnedavno ima veće količine sira. Prodaja se još odvija lokalno, no 29-godišnji Piero ima ambiciozne planove.
– Sir radimo od sirovog, vlastitog mlijeka i to želimo zadržati. Još ne znamo točno godišnju količinu, ali dnevno mužemo 35-40 litara mlijeka, što daje oko 4 kilograma sira. Svaki sir je drugačiji jer ovisi o paši i godišnjem dobu – kaže Piero, veliki zagovornik obiteljskih gospodarstava i alternativne poljoprivrede.
Suradnja mladih i lokalni gastronomski identitet
– Vegetacija mijenja okus, pa svaki sir bude poseban – objašnjava Piero, koji svoje sireve često sljubljuje s pjenušcem prijatelja Larija Juričića iz obližnje vinarije. Vjeruje da se lokalni proizvodi najbolje povezuju, a to mu je i smjer za budućnost. Planira proširiti djelatnost otvaranjem sirane i kušaonice povezane s drugim lokalnim proizvođačima – vinima, maslinama i ljutim umacima.
– Nekada su ljudi ovdje živjeli od zemlje, a sad se ponovno vraćamo tome. I moj susjed se bavi kozama, a tu je i Lari s vinom i uljem. Povezujemo se jer želimo da Labinština postane prepoznatljiva po kvaliteti – ističe Piero, koji je studirao mediteransku poljoprivredu želeći naučiti o vinima. No, sve je promijenila jedna koza.
Od ljubavi prema životinjama do obnovljene zemlje
Udomio je kozu Bepu, spasivši je od klaonice. – Htio sam se baviti vinima, ali ta jedna koza sve je promijenila. Shvatio sam da jedno grlo nije dovoljno, pa smo ubrzo nabavili čitavo stado i počeli učiti. Bilo je puno mlijeka, pa smo pokušali proizvesti sir. – prisjeća se. Robi je tada završio tečaj sirarstva, a sestra Marta upisala Prehrambeno-biotehnološki fakultet.
– Cijela se obitelj uključila. Imao sam više razloga za bavljenje kozarstvom – ljubav prema životinjama, djed Rudi koji je držao ovce, susjed s konjima… I još jedan motiv: čišćenje zapuštenih šuma. Bepa je prvo služila za raščišćavanje terena.
Planovi s istarskom kozom
– Cilj nam je bio obnoviti šumu zapuštenu 40-50 godina. I zaljubili smo se u koze. Inteligentne su, pamte redoslijed mužnje i ne opraštaju pogreške. Čudesna su bića – govori Robi.
Piero i otac nadaju se i uzgoju autohtone istarske koze, koja je danas gotovo nestala. U Istri je ostalo tek stotinjak grla. – Nakon rata bile su zabranjene jer su navodno uništavale šume. Ljudi su ih maknuli, no tada nije bilo požara – zaključuje Robi Glavičić.
Turizam i sir – neraskidiva veza
Obitelj Glavičić razvija i turistički smještaj u Kranjcima, a uskoro žele posjetiteljima nuditi autentičan doživljaj sira „od paše do tanjura“. – U planu nam je organizirati vođene ture kroz imanje, mužnju koza, kušanje sireva i prezentaciju proizvodnje. Ljudi danas žele vidjeti kako nešto nastaje – kaže Piero. U ponudi će biti i lokalni proizvodi iz susjedstva – vina, ulja, džemovi i začini.
OPG Dol postaje važna karika u povezivanju turizma i poljoprivrede na istočnoj obali Istre. U budućnosti žele surađivati s ugostiteljima i restoranima, a već su krenuli s testiranjem sireva u kombinaciji s visokom gastronomijom. – Ne želimo masovnu proizvodnju, nego kvalitetu i prepoznatljivost. To je put koji nam se čini najodrživijim – kaže Robi.
S pogledom unaprijed
Vizija obitelji Glavičić je jasna – stvarati proizvode koji pričaju priču o mjestu, ljudima i životinjama. Kroz skromne početke, svakodnevni trud i ljubav prema zemlji, Pierova jedna koza Bepa postala je simbol jedne veće ideje: da i u malim selima može niknuti nešto vrijedno, ukusno i održivo. Njihova priča nije samo o siru, već i o vraćanju dostojanstva poljoprivredi, obitelji i zajednici.
