Još prije par godina Pekica mi je rekao da bi htio sa svojim kompanjonima otvoriti eko oštariju. Fora ideja koju smo svi mi ljubitelji eko bire Kampanjola dugo čekali i pratili što Darko Pekica, brat i sestra Dorijan i Korina Siljan te Dino Grgorinić pripremaju u Savičenti. I tako negdje početkom prosinca evo njih s objavom na “fejsu”. Pohvalili su se da su otvorili oštariju poli poznatega Baca. Lipo, san propensala, ne očekujući da će oštariju prije svega otvoriti u Savičenti, a još manje u ovom poznatom savičentinskom lokalu kod same Žlinje. A to im je zbilja pun pogodak. Jer Kampanjoli je misto u Savičenti. Tu su počeli i drago mi je da su tu i ostali jer je to jedan od neprepoznatljivijih proizvoda iz ovog mjesta kraj Pule.
Ovi craft pivari, poljoprivrednici, stočari i sirari, ali i kulturnjaci nude zasad svoju Kampanjolu u boci i točeno – lager Bjondu, crnu Organic Porter te svjetlu Organic Ale uz crveni Ceranski Ale koji je idealan za zimske mjesece. Tu je i posebna edicija njihovog Ceranskog Alea koji odležava 40 metara pod morem šest mjeseci u boteljkama od 0,75 litre. I ostatak ponude prati njihovu viziju, ali i način života. U oštariji Kampanjola tako možete naručiti žminjsko kafe Monte koje je u postupku ekološke certifikacije, riječku craft colu Monada, vino iz obližnje eko vinarije Lunika i vodnjanskog Agroprodukta, a uskoro će i svestrani Pekica ponuditi svoje.
Razvijaju i druga pića
I to nije sve, saznajemo od ovih entuzijasta čija se proizvodnja craft piva od samih početaka 2018. rapidno povećala na 60 do 70 tisuća litara eko piva godišnje. Nudit će oni i domaće istarske sokove, ali kako i sami razvijaju niz pića u svojoj “birani”, kako nazivaju svoju malu pivovaru, i ta će pića uskoro biti na stolu. No, svi se pitaju kada će i hrana. Jer oni koji su jednom probali hranu s njihova štanda, bilo u Puli na Adventu, bilo na Srednjovjekovnom festivalu u Savičenti ili u dvorištu birane u jeku korona ljeta, znaju da je to nešto fino i posebno. Još mi je u glavi njihov specijalni sendvič s njihovim domaćim kobasicama i eko povrćem kojega su prodavali u Puli na prvim adventskim događanjima. Poslije su i drugi ugostitelji na kućicama krenuli sa sličnom ponudom. Jer reda je tamo uvijek bilo. Zna se što je dobro. Pekica mi kaže da će i to biti u ponudi kada se malo uhodaju s oštarskim poslom.
– Od proljeća namjeravamo u našoj eko oštariji nuditi i hranu, nešto s čime ćemo sljubiti naše bire. Ovo bi mjesto trebao biti spoj butižina dobre bire, atmosfere, knjiga. Tu ćemo organizirati i književne večeri, a poznavajući mene i izložbice. Svega bi trebalo biti. Ovdje bi se trebali odvijati i neki ugodni razgovori s intelektualcima, novinarima, naravno uvijek u smislu “pokreta otpora”. Uvijek lokalno, ne globalno. To je bila naša nit vodilja, kaže nam Pekica, inače pisac i jedan je začetnika kultne kulturne udruge Šikuti Machine. Prva takva događanja već su se naravno organizirala. Pekica je to jedva dočekao.
Nije marketinška priča
Kod Kampanjole mi je super što to nije jedna obična marketinška priča radi bolje prodaje piva. Kada jednom dođete u njegovo dvorište i biranu, shvatit ćete o čemu govorim. Pekici je ekologija i održivost nešto što se podrazumijeva i razlog zašto se povezao sa svojim kompanjonima prije nekoliko godina. Naime, brat i sestra Siljan su ekološki proizvođači povrća iz Pule, a Grgorinić je među njima bio najveći znalac kada je u pitanju proizvodnja piva. I tako su se našli i krenuli u zanimljivu eko priču. Pekica je uz to stočar i sirar – drži goveda te proizvodi izvrsne kravlje sireve pa se uz tu proizvodnju nekako nadopunila i proizvodnja piva u Savičenti.
Pekica daje i paralele između proizvodnje piva i sira. Kaže da su vrlo slični procesi, zbog čega ga je ova niša privukla. Čak su isti i proizvođači kotlova za sir i pivo.
– Kada pomuzeš mlijeko i kada ga staviš siriti, isto ti treba nekih 30 do 50 dana da bi znao kakav si sir napravio. Ista je stvar i s birom. Osam sati primjerice treba za kuhanje jedne bire, a isto ti toliko treba i za napraviti sir te skutu. Dakle, isti su procesi – otkriva nam ovaj poljoprivrednik s pričom.
Oštarija drugačijeg tipa
Zato su nakon lansiranja svog piva krenuli i u ugostiteljske vode, najprije putem svoje “food” prikolice gdje za vrijeme pojedinih manifestacija pripremaju razne sendviče s lokalnim mesom – teletinu, kobasice u biri, burgere, naravno s domaćim ekološkim povrćem iz Siljanovih plastenika i njiva. I dakako tu su i Darkovi nezaobilazni kravlji sirevi i skuta. Nedostajalo je međutim jedno fiksno mjesto van birane gdje bi se uvijek moglo kušati njihovo pivo.
– Kada smo krenuli s pričom o biri, odmah smo htjeli da to bude održivo jer je cijela filozofija našeg postojanja održivost. A održivost po nekom mišljenju može jedino ili kroz ekološku proizvodnju. Kako tada na tržištu nije bilo ekološke bire, išli smo u to. I tada smo u startu imali ideju da imamo svoju proizvodnju, ali i oštariju koja bi bila nešto drugačijeg tipa. To bi bila oštarija gdje trebamo bazično prezentirati naše i lokalne proizvode. Jer danas svi nabavljaju sve u Metrou. Kupuju meso iz Argentine, povrće iz Španjolske. Održivost ne ide u tom smjeru po nama. A ova oštarija je jedan od koraka u smjeru održivosti, veli nam glavni pivar u Kampanjoli Dino Grgorinić, kojega njegovi kompanjoni nazivaju Ceran. U svom lokalu ne žele nikakve industrijske proizvode.
Bira od istarskog ječma
– Zašto bih došao u Savičentu piti Coca-Colu?! Filozofija nam je da sve bude lokalno. Sada imamo puni krug – od poljoprivredne preko prerađivačke proizvodnje do direktne prodaje u oštariji, ističe Grgorinić koji nas je odveo i u biranu koja radi sto na sat. Od prvotne entuzijastične i hobijevske ideje birana je prerasla u pravi mali biznis. Još je zanimljiva priča oko toga nastala kada su odlučili raditi biru od svog ječma. Doslovce žele gotovo sve sami proizvesti.
Naime, Kampanjola je prvo ekološko istarsko pivo koje se kuha s istarskim ekološkim ječmenim sladom. Ječam siju sami budući da koriste nešto više od 40 hektara zemlje, a potom ga šalju u jednu malu ekološku sladara nedaleko njemačkog Nuernberga. Godišnje proizvedu oko 20 tona svog ječma.
Čekamo pšeničnu biru
– Ideja o proizvodnji vlastitog ječma za našu biru je došla spontano. Uostalom, Dorijan i Pekica bave se poljoprivredom i to je bio logičan slijed, ističe Grgorinić. Inače, Kampanjolci su počeli s 1.600 litara piva mjesečno, a cilj im je doći do 120 tisuća litara godišnje proizvodnje. I ne samo to. Sada su počeli kuhati i pivo s pirom, prapšenicom. Još biraju stil – njemački ili belgijski. Ja navijam za njemački, a vidjet ćemo što će Ceran skuhati.
S druge strane sveidejni Pekica namjerava krenuti i u neku malo ozbiljniju priču s vinom koje bi također nudio u ovom lokalu. Jer kako sam kaže, veći je ljubitelj vina nego bire. Osim što je sam vinoljubac, veli da njegova obitelj oduvijek radi vino za kućnu upotrebu. Baš kao i većina njih na Savičenštini.
Bacaju se i u vinarstvo
– Plan nam je uzeti dva hektara vinograda tu u okolici kada bude raspisan natječaj za državno poljoprivredno zemljište, zaključuje Pekica kojemu očito nikad ne nedostaje ideja. Dino s na to hvata za glavu i moli nas da Pekici ne dajemo nove ideje. A njih u Savičenti ne nedostaje. Dakle, ako vam je do dobre bire, odlične čakule, i kulturnog uzdizanja – put Savičente. A tek kada krene hrana…
