Konačno sam i to doživjela. Jest da je trebalo jako dugo, ali konačno mogu prošetati kroz kaštel Morosini-Grimani. Ne samo po zidinama, što je fantastično iskustvo, ne samo kroz četvrtastu kulu, što je impresivno, već kroz čitavu zgradu, što mi je nevjerojatno. Drevni kaštel Morosini-Grimani u Savičenti ili Svetvinčentu konačno je otvorio svoja vrata u obnovljenom ruhu. Cjelokupnom. To je to. Kaštel je zgotovljen i predstavlja veliki mamac za posjetitelje, atrakciju južne Istre koja svakome tko dolazi u ovaj kraj mora biti nezaobilazna točka posjeta.
Ova impozantna utvrda sagrađena još početkom 13. stoljeća dobila je svoju punu funkciju nakon cjelovite obnove palače koja je krenula 2017. godine kroz europski projekt Kulterra. Sada je ta zgrada mjesto gdje se možete družiti uz čašu dobrog istarskog vina te domaći pršut i sir.
Kuća vještice Mare
Mjesto je to gdje možete uživati s klincima u atraktivnoj multimedijskoj izložbi koja se odlično nadopunjuje s obližnjom Kućom vještice Mare. Mjesto je to gdje se možete vjenčati ili obilježiti neki drugi događaj, a jednog dana u funkciji će turizma zasigurno biti i Kapetanova soba na zadnjem katu palače koja predstavlja kraljevski apartman.
Tako me veselio trenutak kada ću konačno vidjeti kako izgleda unutrašnjost zgrade koja je spaljena još u drugom svjetskom ratu te je praktički do sredine devedesetih godina bila prepuštena sama sebi i zubu vremena. Nikoga pretjerano nije zanimala ta stara grdosija, osim kada je trebalo uzeti neku kamenu građu i upotrijebiti je za gradnju svoje kuće, zida ili nečega drugoga. Puno je kamene građe nestalo tako od sredine 20. stoljeća. No, srećom, savjest o važnosti ovog iznimnog spomenika kulture je bila jača od svega i korak po korak krenula je obnova. Najprije jedan zid, pa drugi, pa pokoja kula i na kraju kao vrhunac svega sama palača. Nekada uspavani div, sada je zasjao u svom punom sjaju i nadamo se da će tako jako dugo i ostati. Dovoljno mu je bilo ratova, nemirnih vremena, raznih gospodara…
Naime, kaštel je često puta bio uništen i spaljen pa je shodno tome bio obnavljan i mijenjao mu se izgled. Najprije je bio u vlasništvu obitelji Castropola, pa potom obitelji Morosini, koja je zaslužna za današnji izgled mjesta koji predstavlja jedan od najljepših primjera renesansnog oblikovanja trga, da bi potom vlasnici postali Crimani di San Luca, odnosno patricijska venecijanska obitelj Grimani.
Sadašnji oblik građevina dobiva 1589. godine, kad Marino Grimani obnavlja spaljeni kaštel. U njihovom je vlasništvu do 19. stoljeća, a onda ga prepuštaju biskupima koji ga zatim daju općini. Čitamo da je neko kratko vrijeme kaštel bio i u vlasništvu poznate obitelji Frankopan s Krka.
Venecijanski arhiv
Sve te podatke možete pročitati na informativnom pločama na drugom i trećem katu palače. Ali i u prizemlju sa svojevrsnim mansardom koja služi kao kušaonica autohtonih proizvoda Istre. Ovdje možete vidjeti i neke karte koje dosad niste vidjeli. Rezultat je to kopanja po privatnom venecijanskom arhivu obitelji Grimani. Upravo tamo mogu se saznati detalji o povijesti kaštela koji je stoljećima bio na granici Venecije i Austrije. Zato je bio važna obrambena utvrda, dom kapetana i njegove vojske. Nažalost, velik dio papira o kaštelu, ali i povijesti mjesta bespovratno je uništen u zadnjem požaru u drugom svjetskom ratu.
Posebno mi je za oko zapala stara karta Žlinje, ograđenog vrta podno kaštela. Nikad nisam dosad znala da je i on imao svojevrsne kule. Interesantno. Danas je to odlično mjesto za organizaciju raznih događanja kao što je sada već nadaleko poznati Srednjovjekovni festival koji se održava svakog kolovoza.
U prizemlju je na podu nacrtana i vremenska lenta koja označava neke od najbitnijih događaja u povijesti kaštela, ali i društvenih događaja tog vremena u Europi. Tu je izložen i jedan stari novčić koji je pronađen u utvrdi za vrijeme zadnjih radova. Pronađeno je i nešto drugo – ostaci stare cisterne koji su također izloženi.
Drveni most
Ona je dokaz da su u kaštelu bile dvije cisterne – jedna u dvorištu, a druga baš u zgradi, koje su služile za autonomno funkcioniranje utvrde, pa čak i u situaciji da neprijatelj prodre u samo dvorište preko visokih zidina ili kroz masivna ulazna vrata. Prizemlje je bila i konoba. Očekivano.
Na prvi kat ne možete iz prizemlja, već se stepeništem dižete na drveni most iznad ulaza u kaštel Morosini-Grimani. Taj će kat biti najinteresantniji djeci jer je to mjesto gdje caruje multimedija – od holograma, do viteške igre s VR naočalama i virtualne obrane kaštela. Nema čega nema. Dobijete narukvicu s kodom i prislonite pored ektrana koji vas zanima i kreće priča.
Ovu je izložbu osmislio rovinjski studio Tumpić i Prenc, kao i Kuću vještice Mare, a upravo na ovom mjestu u virtualnoj ćete stvarnosti vidjeti kakav je život bio u mračnom srednjem vijeku, i to u doba kada je kaštel živio punim plućima. Izložba počinje kroz “3D mapping projekcija kaštela Morosini-Grimani”.
Tehnologijom mappinga i pratećih projekcija predstavlja se kronološki razvoj Savičente od 10. stoljeća do današnjih dana. Tema obuhvaća konzervatorske studije i povijesne izvore na temu političkih i geografskih situacija, posebno obrambene uloge kaštela u Istri, promjena u arhitekturi i urbanizmu, veličine mjesta, koncepta kunfina između Mletačke Republike i Austrije te feudalnog sistema u Istri. Naime, upravo na području Savičenštine i Žminjštine bila je granica između Mletačkog i austrijskog dijela Istre. S jedne su strane živjeli takozvani Vlahi, a s druge Bezjaki.
Obračunavanje s „vješticama“
Potom dolazite do drugog izloška pod nazivom “Portreti”. Riječ je portretima Marina Grimanija i Morosine Morosini koji komuniciraju s lokalnim kapetanima. Oni predstavljaju eksponat koji govori o Istri u sustavu Mletačke Republike. Komunikacijom između Venecije i Savičente, rekonstrukcijom dostupnih pisama i povijesnih događaja, saznat ćemo više o povijesti i genealogiji obitelji Morosini i Grimani, ali i o društvenom životu u Savičenti.
“Stup srama” treći je izložak, a govori o obračunavanjima vlasti i Crkve s nepodobnim osobama, posebno ženama o čemu danas svjedoči i legenda o vještici Mare. U dvorištu kaštela Morosini-Grimani, saznajemo, spaljivane su ”vještice”. Izložak želi otvoriti priču o ženskoj povijesti Istre. S jedne se strane nalazi najniži sloj društva koji se često u to doba marginalizira i odbacuje zbog svojih različitosti, a dok je s druge strane priče aristokracija.
Interpretativni tekstovi uz 3. i 4. izložak se nadopunjuju i govore o specifikumu braka na istarski, nasljednom pravu žena u Istri, inkviziciji i statusu žena u Europi u kasnom srednjem vijeku i renesansi. Od spaljivanja vještica prelazimo na izložak trona, odnosno “Krunidbu”. Tron stoji nasuprot vješalima te simbolizira krunidbu dogaresse Morosine koja se dogodila 4. ožujka 1597.
Morosinina krunidba
Morosina je značajna za povijest Savičente obzirom da su upravo ona i njena sestra u miraz donijele feud Svetvinčenat u Istri koji je tako prešao u vlasništvo obitelji Grimani. Morosina je živjela život u muževoj sjeni, a apsolutnu vidljivost dobila je samo te večeri kada se narod u Veneciji okupio uz rivu, na balkonima i prozorima, kako bi vidjeli povorku barki. Morosina se prevozila na barci bucentauru ukrašenoj draperijom od zlata i svile, koja je prolazila kroz Canal Grande, popraćena bogato ukrašenim barkama.
Prekretnicu u ovom centru čini izložak „Požar“ koji nas uvodi u novu prostoriju, ali i nove tematske cjeline okrenute ratnim zbivanjima i viteškom naslijeđu. Izložak govori o velikom požaru iz 1586. godine koji je zahvatio kaštel nakon čega ga Marino Grimani obnavlja i gradi zgradu aneksa u kojoj nastavljamo istraživanje lokalne povijesti.
Šesti izložak je “Kovač”. Naime, arheološkim istraživanjima kaštela Morosini-Grimani dokazano je prisustvo željeza, odnosno pronađeni su ostaci troske ili željezne zgure koja nastaje kao nusprodukt procesa taljenja željeza. To znači da je u prizemlju utvrde bila kovačnica. Vjerojatno se radilo o lokalnim kovačima koji su vojsku i mještane opskrbljivali potrebnim oruđem i oružjem. Ovdje uz zvuke popularne pjesme Eye of the tiger iz filma Rocky u izvedbi popularnog dvojca 2Cellos možete izraditi svoj mač.
Viteške igre
I Trka na prstenac koja je simbol obližnjeg Barbana, našla je mjesto u Svetvinčentu. Taj izložak predstavlja tradiciju konjičkih igara prisutnih na širem području Istre u 17. i 18. stoljeću. O Trci na prstenac u Savičenti svjedoči dokument koji se nalazio u kaštelu, a datiran je 24. lipnja 1713. Iz tog se dokumenta može saznati da se Trka na prstenac u Svetvinčentu organizirala svake godine na crkveni blagdan sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja. Tada se u Svetvinčentu održavalo i veliko misno slavlje. Na ovom mjestu penjete se na virtualnog konja, uzimate koplje, a VR naočale vraćaju vas u davnu Savičentu usred viteške igre. Snađite se i pogodite prstenac.
Za kraj ostaje vam da obranite kaštel Morosini-Grimani od napada uskoka. Najpoznatiji ratovi tog perioda su oni Uskočki. Iako Svetvinčenat nije jedan od glavnih aktera trogodišnjeg rata, mjesto je jednako stradalo kao mletačka utvrda na granici s Austrijom. Osim Uskočkog rata, ovaj će izložak govoriti i o ratu Mlečana i Akvileje. Naime, tijekom rata između Mletačke Republike i Akvilejskog patrijarha 1420. godine Venecija je okupirala patrijarhove teritorije i pritom razrušila i Svetvinčenat. Oba su rata opustošila Savičentu te zasigurno ostavila duboki trag u kasnijim razvojnim godinama.
Time završava ova atraktivna izložba koja po prvi puta na ovaj način ulazi u izlaganje o povijesti Svetvinčenta i okolice. Na samom izlazu nalazi se interaktivan totem na kojem posjetitelj može saznati više o samoj izložbi, odnosno još dublje ući u prezentiranu temu. Klikom na pojedinu kategoriju prezentiraju se povijesne činjenice vezne uz točno određenu temu, kao i skenirani arhivi iz Venecije, stare karte te drugi muzeološki izlošci.
Staro oružje
No, tu nije kraj kaštelu Morosini-Grimani i njegovu razgledavanju. Na katu više je sala za vjenčanja s izloženim starim oružjem iz privatne zbirke starog oružja Marija Ferlina. Tu će zbilja ljubitelji starog oružja doći na svoje.
Tu se nalazi i veliki stol s izlošcima, a bonus je izlazak na uski kameni balkon. On je bio poseban predmet konzervatorskih finih radova. I vrijedilo je. Ovdje puca pogled na najljepši renesansi trg u Istri, a možda i šire.
Kat iznad sale za vjenčanja i kongrese nalazi se Kapetanova soba. Prije samog ulaska u sobu na zidu ćete vidjeti bogato rodoslovno stablo obitelji Morosini i Grimani, a u sobi originalne viteške oklope, oružje, ali i kopiju namještaja iz davnine.
I kada sve to prođete, srce će vam biti puno. Meni barem je jer sam, što se tiče Savičente, veliki lokal patriot. Znam koliko je trebalo vremena i truda da bi se kaštel Morosini-Grimani dotjerao i postao ovo što je danas. Udahnut mu je novi život, ponovno po tko zna koji put. Okrenuo je ovu stranicu svoje povijesti. Možda onu najsretniju.
