Zašto posjetiti taj najgrandiozniji spomenik u Istri? Da, možda će netko reći da je dovoljno prošetati oko nje, da bi se uživalo u njenoj grandioznosti i eleganciji. Ali nije. Vjerujte meni, “domorocu” koji svakodnevno prolazi kraj ove spektakularne grdosije koja baš svaki put oduzima dah. To je pulska Arena. Kada uđete u pulski amfiteatar, a ne idete na filmski festival ili neki koncert, atmosfera je sasvim drugačija. Posebno u večernjim satima. U taj smiraj dana, topli kameni zidovi počinju šaputati neke svoje davne priče. Jer njih ne nedostaje, a pulska je Arena svašta doživjela i vidjela otkad su je sagradile “vile” preko noći noseći kamenje s Učke, kako kaže najpoznatija legenda o nastanku ovog spomenika koji je u zlatno doba mogao primiti čak 23 tisuće gledatelja.
Zato bi svakome preporučila da uzme ovdašnjeg vodiča s kojim će proći kroz Arenu. Iako taj spomenik svi Puležani i Istrijani uzimaju zdravo za gotovo, svašta ćete novo saznati i doživjet ćete amfiteatar na neki sasvim novi i drugačiji način. I da, shvatit ćete zašto su turisti njime opijeni. Zato za vikend svi oni koji nisi bili u Areni, dođite i razgledajte naš najpoznatiji spomenik i dajte su mogućnost da se iznenadite time što ćete čuti. I vidjeti kada u njemu neka tako puno ljudi.
Bila je grandioznija
Zanimljivo je da se ne znaju podrobniji podaci o vremenu gradnje Arene, pretpostavlja se da se odvijala u nekoliko faza tijekom 1. stoljeća. Smatra se da je već u doba cara Augusta na istome mjestu stajala slična, ali manja i pretežno od drva sagrađena građevina. Za vrijeme vladavine dinastije Flavijevaca (Vespazijan, Tit, Domicijan) u drugoj polovici 1. stoljeća Arena je dodatno proširena, drveni dijelovi su zamijenjeni kamenom, a Arena poprima današnji izgled. Nedavno sam čula i da se do danas očuvala jer se vjeruje kako je kamenje iznutra učvršćeno metalnim šipkama, ali i zato jer ima odlično riješen sustav odvodnje kišnice.
No, tih dalekih dana bila je daleko grandioznija nego što je danas. Imala je pokrov koji je štitio gledatelje od sunca kako bi ugodnije uživali u praćenju borbi, a gledalište je bilo puno veće i prostiralo se do vrha Arene. Danas nema ostataka tog gledališta, ali ga lako možemo predočiti. Već vidim krcatu Arenu u to doba kada su stanovnici iz cijele Istre dolazili gledati borbe u Pulu. Bilo je otvoreno čak 15 ulaza, a kameno gledalište označeno tako da su bile urezane granice za svaku sjedalicu, a na njima urezani inicijali osobe za koju je mjesto bilo rezervirano.
Prostor za molitvu i divlje zvijeri
Danas tih sjedećih stepenica više nema jer je dobar dio građevnog materijala iskorišten kasnije tijekom stoljeća za gradnju nekih drugih objekata. Samo se manji dio čuva u muzeju, a vodič nam kaže da je dio njih vjerojatno ugrađen u pulsku katedralu. Znate li i da su tokom stoljeća mnogi htjeli razmontirati Arenu i ugraditi njeno kamenje u neke druge građevine? Primjerice 1583. godine Veliki senat Mletačke Republike htio je da se demontira pulski Amfiteatar i kamen po kamen preveze u Veneciju gdje bi se iznova podignuo u slavu Serenissime.
Tome se usprotivio mletački senator Gabriele Emo po kojemu i danas jedna ulica iznad Arene nosi njegovo ime. Zahvalni Puljani su na sjeverozapadnoj kuli Arene postavili ploču s obiteljskim grbom i zahvalnicom. Pročitala sam i da je bilo pokušaja demontiranja dijela amfiteatra i 50-tak godina nakon toga dok se gradio obližnji kaštel kada je zauvijek iz pulskih veduta nestalo Veliko rimsko kazalište. Kamenje je iskorišteno za gradnju mletačke utvrde. Srećom ta je sudbina zaobišla Arenu.
Bilo je i mnogo kipova koji su ukrašavali Arenu. Nakon ulaza nalazile su i prostorije gdje su se držale divlje zvijeri, iako se točno ne zna koje su u Puli sudjelovale u borbama. S druge strane tih prostorija je prostor za molitvu. Posvećena je, naravno, gladijatorima koji su imali priliku prije borbe pomoliti se božici pravde Nemezi da ih spasi, da pobjede i prežive.
Kamo se nosilo mrtve
Saznat ćete nešto sasvim novo, pa čak i ako ste već bili u Areni. Primjerice da postoji podzemni hodnik i prostorija koja sada nije otvorena za javnost, a vidi se ispod kamenog gledališta, gdje su nakon gladijatorskih borbi nosili mrtve ili ranjene gladijatore. Vodič nam kaže kako taj dio nije otvoren za javnost i pretpostavlja se da je prostorija vodila izvan Arene.
Kada prošećete svim tim hodnicima i prolazima, morate se spustiti i u Arenino podzemlje. U velikoj podzemnoj prostoji, koja je nekad vjerojatno služila kao skladište gdje su se gladijatori pripremali prije borbe, od 1969. godine nalazi se izložba posvećena amforama i proizvodnji maslinova ulja te vina koju je otvorio hvaljeni arheolog Štefan Mlakar. Jer istarsko maslinovo ulje, koje i danas reda zlatne medalje na brojnim domaćim i inozemnom natjecanjima, i u to je davno doba bilo na glasu.
Velika nalazišta oko Pule
To dokazuje i nalazište velike antičke uljare u Barbarigi nedaleko od Pule koje je danas zatrpano. No, nalazi su izloženi u ovom podzemnom prostoru kao i slika samog nalazišta koje je impozantno. Ovo veliko postrojenje u to je davno doba proizvodilo oko šest tisuća litara ulja. Ovdje možete pogledati i veliku izložbu amfora koje su pronađene na morskom dnu u akvatoriju oko Istre. Masa amfora sada je na dnu Arene. Impresivan prizor. No, nisu izložene samo one, već i ostaci starih antičkih uljara.
Nakon toga izaći ćete iz podzemlja natrag na užareni pijesak Arene sasvim oduševljeni. A onda se samo prepustite uživanju, bez povijesti i mitova. Prošećite sami po hodnicima, popnite se na neki zidić i upijajte tu moć ovog spomenika. Uistinu se čovjek na trenutak osjeti tako malenim pred njime.
