Svaka Vinistra iznjedri neka nova imena na istarskoj sceni. Ove godine je to definitivno Denis Bernobić iz Markovca kraj Poreča koji je iz vedra neba osvojio šampionsku titulu ove neobične Vinistre koja će se održati na otvorenom, i to u lipnju. No, nije samo on među nekim novim imenima koja zadnjih nekoliko godina izlaze na površinu. Ima li netko da još nije čuo za Marka i Laru Zgrablić? Ako ne za njih, onda za vina In Sylvis? Ili pak za Robija Bertošu? Ako su vam sva ova imena nepoznata, onda pravac Sveti Petar u Šumu, Kaldir i Markovac.
Ja sam se prvo uputila do Markovca i Bernobića čija lagana malvazija mi ne izlazi iz glave. Dočekao me samozatajni Denis sa svojom obitelji. Ni sam nije bio spreman na toliki interes javnosti i vinske struke nakon što je njegovo ime objavljeno na listi šampiona. Kada dođete do Bernobića, ovaj šutljivi i vrijedni vinar odmah će vas osvojiti. Bernobić se kvalitetnim vinima počeo baviti prije samo tri godine, a u obitelji je vinova loza od pamtivijeka. Zato je i on među “redima” loza s pogledom na Poreštinu od malih nogu. I možda nikad nije mislio da će biti među najboljim vinarima Istre, da ga na to nije nagovorila enologinja i prijateljica Katarina Primorac. Toliko ga je nagovarala, da je morao poslati uzorak njihove zajednički stvorene malvazije na ocjenjivanje. A onda šok, ali onaj pozitivan. A Denis okupan pjenušcem.
Ni u snu se tome nisam nadao
– Nisam se tome ni u snu nadao. Ovo je bio za sve nas veliki šok. Tko bi bi rekao da ću među svim tim poznatim i velikim vinarima baš ja imati najbolju malvaziju, priznaje nam jako skromni Denis. Više voli prepustiti riječ drugima. Posebno Katarini kojoj je prepustio i glavnu riječ oko kreiranja njegova vina koje potječe iz divnog Markovca, mjesta kraj Višnjana, koje je još od doba austrijske carevine bilo poznato po proizvodnji vina. Denis danas proizvodi oko 20 tisuća litara vina, a od toga 70 posto čini malvazija. Ostalo su teran i borgonja.
Denis se vinarstvom bavi nakon posla što je iznimno zahtjevno jer će sada posla biti sve više. Naime, u planu mu je nakon ove nagrade otvoriti i kušaonicu, a to ipak zahtijeva više angažmana. Pomoći će mu naravno, čujemo, supruga Katarina, ali i otac Franko te majka Ariela. I dosad su mu bili ogromna pomoć i podrška.
– Razmišljam kako bih se vinarstvom počeo baviti profesionalno jer je ovo sve novo za mene. Dosad smo se prvenstveno bavili stolnim vinom, ali sada će priča ići u drugom smjeru, priznaje nam Denis. Enologinja Katarina nagovorila ga je da bude nešto više. Isprobavali su razne vrste i stilove vina dok nisu našli ono što se njemu najviše sviđa. Katarina kaže da joj je ovo najdraža nagrada, baš zbog Denisa i njegove stopostotne potpore. Kao i cijele obitelji.
Najdraža nagrada
– Ovo mi je osobno jedna od najdražih nagrada jer je rezultat bezuvjetnog povjerenja. Doslovce su nam Denis i Franko koji je zadužen za vinograde, prepustili sve konce. Ova je malvazija 2020. koja je dobivena na starim lozama koje imaju 70 godina. Njih smo prepoznali kao loze koje nam daju pravu istinsku malvaziju.
– Denisu je trebao netko da mu bude vjetar u leđa i da zna da u svemu ovome nije sam. Na ovome sigurno sada ne namjeravamo stati i sigurno ćemo i dalje razvijati ovu malvaziju, ali se posvetiti i crnim vinima, kaže Denisova enologinja. Uz malvaziju, obitelj Bernobić na četiri hektara vinograda oko sela Markovac ima nasade terana i borgonje. I borgonju je poslao na Vinistru. Dobila je broncu.
Borgonja je u Istri zapostavljena
Želi od terana i borgonje isto napraviti nešto posebno, ali ne nešto što ta vina nisu. Najviše ga raduje rad na borgonji koja je crno pitko vino, a od njega želi stvoriti vino koje će ljubitelji crnih vina bez problema moći piti i ljeti.
– Ona je na neki način postala malo zapostavljena sorta u Istri, a to bismo htjeli promijeniti, ističe Bernobić.
– Isto tako, želja nam je podignuti barem još dva hektara vinograda jer imamo dovoljno naše zemlje. Tamo bih zasadio refošk, ili neku drugu sortu koja će dati za te položaje najbolje grožđe i vina, ističe Bernobić.
Nova imena
Enologinju Primorac smatra da je poruka Denisove priče da mali vinari mogu napraviti iskorak.
-U Istri je jako puno mladih i novih vinara koji jednostavno nemaju hrabrosti napravili ili se nemaju kome obratiti. Postoji veliko strahopoštovanje prema već etabliranim vinarima. Ova priča pokazuje da se to može, zaključuje Primorac.
Od samih početaka Marko i Lara Zgrablić znaju da to mogu, a i žele. Vinarstvo je njihov životni poziv, a sve je počelo sasvim slučajno. Riječ je inače o mladom bračnom paru iz Svetog Petra u Šumi iza kojega se krije ime In Sylvis. Tko više voli baštinu, zna da se taj naziv nalazi na kamenu njihove crkve i samostana te svjedoči o bogatoj povijesti ovog mjesta.
– Naša vam je priča zapravo počela sasvim slučajno. Mi smo zajedno od osmog razreda osnovne škole i oboje smo iz Svetog Petra u Šumi. Na prvoj godini fakulteta ja sam ostala trudna. Studirala sam arhitekturu i tada sam napustila taj fakultet. Marko je studirao vinarstvo u Poreču. I tada sam i ja upisala taj fakultet. Budući da smo u istoj struci, to nas je ponukalo da zajedno otvorimo biznis. Naši su nam roditelji bili podrška. I tako smo krenuli od nule, i što se tiče vinograda i što se tiče podruma. Nedavno smo za Dane otvorenih vrata vinskih podruma otvorili i svoju novu kantinu, ističe Lara.
A to je bilo dovoljno da u Sveti Petar u Šumi pohrle brojni vinoljupci. Marko i Lara ostali su čak malo i iznenađeni koliku su navalu imali budući da se ipak ne radi o razvikanom podrumu koji ima zasad male količine vina – tek 15 tisuća boca godišnje.
Čudo u Svetom Petru u Šumi
Najviše proizvode malvaziju, a njihov Arbor cuvee (cabernet, merlot, teran) osvojio je srce žirija Vinistre i dobio zlato. Nova je to etiketa ove vinarije koja je tek sada poslana na tržište. Marko kaže da će se nakon ovoga najviše posvetiti podrumu i “brušenju” vina.
Inače, imaju šest etiketa, od svježe malvazije do rosea, do odležane malvazije, cuvea i terana te vina od prosušenih bobica. Taman za složiti dobru degustaciju. Ima svega – od svježeg do odležanog i slatkog. A interesantno je da su jedini vinari u ovoj maloj općini koji su vinarstvu pristupili na profesionalan način. Uz brojne OPG-ove, koji ovdje nude suhomesnate proizvode pa i sir, jedini iskaču i dopunjavaju sve dobrim vinima.
– Čim smo se počeli ozbiljnije baviti vinima, odmah smo bili primijećeni, pa kako ovdje boravi sve više turista u kućama za odmor, imamo jako puno njihovih posjeta jer smo jedini u okolici. A i domaći sve više dolaze. U Svetom Petru u Šumi se s otvaranjem niza kušaonica kobasica, pršuta i sira te restorana stvorilo dovoljno sadržaja za provesti ovdje gastronomski cijeli vikend, pa čak i duže. Ovdje se na našem području stvorila jedna lijepa priča, govori nam 26-godišnja Lara.
Degustacije u vinogradu
A ona i Marko još su lani privukli vinoljupce svojim degustacijama u njihovom vinogradu. Bilo ih je tek nekoliko, ali su bile zapažene. Tim više što su ljudi u tom korona ljetu tražili mjesta za izlaske i feštanje u središnjoj Istri. S time će nastaviti i ovog ljeta, i to svake druge srijede i zadnje subote u srpnju i kolovozu. No, imat će i kantinu koja je sada otvorena svaki dan od 16 sati nadalje s odličnim izborom drugih lokalnih proizvoda. Tako da ovdje nećete samo moći popit dobro vino, nego ćete moći i zameziti, ali i probati lokalno craft pivo te likere i destilate. A od zime obećaju i da počinju kuhati.
– Kako nismo imali kušaonicu, a bila je korona, odlučili smo se za degustacije u vinogradu jednom mjesečno. I to je bio hit. Dolazilo nam je jako puno domaćih, ali i stranih ljubitelja vina. I tako se sve više počelo čuti za vina In Sylvis, priča nam dalje Marko.
Inače, In Sylvis trenutno ima najviše svježe malvazije – čak 60 posto čitavog asortimana. Očekivano je mirisna, svježa, lijepo mineralna. Zemlja i klima za to su najodgovorniji. Kao stvorena za tople ljetne večeri. Nastaje u vinogradima u Svetom Petru u Šumi u smjeru Limske Drage. Na dva hektara zemlje. I još nisu sve loze u rodu. I namjeravaju posaditi još jedan hektar. Kako još uvijek nemaju dovoljne količine grožđa, jer su im vinogradi mladi, kupuju grožđe iz Brtonigle.
Studirali vinarstvo u Poreču
– Sada s kušaonicom, gdje ćemo uz naša vina nuditi i proizvode drugih OPG-ova u okolici poput craft piva, sireva, suhomesnatih proizvoda, tonika, likera i žestokih pića, u potpuno ćemo se posvetiti samo vinariji, ponosno nam kaže Lara koja trenutno radi u obiteljskoj tiskati u mjestu. Upravo tamo su i osmišljene etikete njihova odlična proizvoda.
A na svoje je vino itekako ponosan i 37-godišnji Robi Bertoša iz Kaldira kraj Motovuna koji je poput Lare i Marka studirao vinarstvo u Poreču. Lara i Marko odmah su mi rekli da će me kod njega oduševiti kantina s pogledom na Motovun. I zaista me osvojila. Još kada dodam pjenušac koji mi je Robi ponudio uz vinsku ćakulu… Tko bi ikad htio otići iz Kaldira, tog minijaturnog središta vrhunskih vinara. Jer uz Bertošin podrum su i podrumi obitelji Benvenuti i Valenta. Sve bolje od boljeg.
Robi se svojoj vinariji profesionalno posvetio prije tri godine, a na vinogradima radi zadnjih 6 godina intenzivno. Podigao je na obroncima ponad ovog bisera Istre čak sedam hektara vinograda, a namjerava doći do 10 hektara površina. Trenutno ima četiri hektara u svom vlasništvu, a ostatak je državno poljoprivredno zemljište gdje je revitalizirao kralja Motovuna – teran.
– Teran je simbol našeg Motovuna i ovdje su odlični položaji za njegov uzgoj. Mnogi se pitaju zašto je kod nas u Motovunu tako dobar teran. Odgovor leži u tim našim padinama, zemlji i klimi gdje nam dolazi zrak s mora. I tu je naravno osobni pečat svakog od nas vinara, otkriva nam Bertoša.
Pjenušac sivog pinota i terana
Ali nije samo teran uzdanica ovih obronaka. Nekada se ovdje sadio i pinot sivi. A baš u njega se za vrijeme fakulteta zaljubio Robi. I glavna mu je uzdanica uz autohtoni duet- malvaziju i teran. Na ovogodišnjoj Vinistri Robi će predstaviti i jedno svoje novo vino – pjenušac od terana i sivog pinota koji je nastao klasičnom metodom. Jer Robi želi sve vrhunsko.
– Godinama smo tražili koja će biti naša peta etiketa uz svježu malvaziju i sivi pinot te odležanu malvaziju i teran. A budući da sam ljubitelj pjenušaca i da imamo u našem sortimentu sivi pinot koji je odličan za stvaranje baznih vina te teran koja je naša autohtona sorta, odlučili smo ih ujediniti. I počeli smo proizvoditi pjenušac da dokažemo da se i na to vrhunskoj lokaciji uz mirna vina može proizvesti pjenušac. Odlučili smo se za klasičnu metodu da još više valoriziramo tu sirovinu i lokaciju. Godine 2018. vinificirali smo prvo bazno vino, a na ovogodišnjoj Vinistri ćemo imati njegovu premijeru nakon 24 mjeseca. Imamo 1500 boca i bitno nam je dana napravimo dobar proizvod. Ako se berbe budu poklapale, godišnje ćemo raditi tu količinu, ističe Robi.
Sljubljuje se s pogledom
Trenutno u svom podrumu na dvije lokacije proizvodi od 15 do 20 tisuća boca vina, a cilj mu je doći do 60 tisuća litara.
– Od uvijek sam u vinu, a zadnjih sam se nekoliko godina posebno posvetio dizanju nasada. Velik je to posao koji zahtjeva puno brige i pažnje. No, u narednom periodu moju će pažnju zaokupiti podrum te ću još više raditi na dizanju kvalitete svog vina jer želim imati samo vrhunsko. Zato i pazimo na kojim položajima imamo naše vinograde, veli nam Bertoša.
I tako uz lagano pijuckanje njegova ekstra brut pjenušca ulazimo u dublje vinske priče. Govorimo o Motovunu, njegovi vinima, vinarima, Istri kao vinskoj regiji. I kako ne uživati u ovom predivnom krajoliku, odličnim vinima, savršenim pogledima i još boljim ljudima. Razlog zašto su istarski vinari toliko popularni.
