Pašta iz Žminja: Od makaruna do ukusnih štrunci na žlicu

Ma neka mi se javi taj koji ne voli domaću paštu. Onaj njen slatkasti okus kada se sljubi s domaćim šugom, bilo od kokoške, kobasica, junetine, divljači ili pak šalše. Svježe ručno rađena pašta ili tjestenina jednostavno ima drugačiji gušt, a još ako je sa šugom od kokoške… E tada je gurmanski doživljaj potpun i uistinu se može uživati u svakom zalogaju.

Podatna svilenkasta mekana tjestenina okupana slatkasto slanim crvenkastim umakom. To je moj favorit. Posebno s pljukancima ili lazanjama, koje u Istri ne znače zapečenu tjesteninu u pećnici, već  tanko izvaljanu tjesteninu rezanu na dugačke trake.

Ali sve varijante su izvrsne kada se svježa tjestenina može odmah pripremiti i baciti u kipuću vodu, kuhati par minuta i poslužiti s čime god. Istra je po svojoj tjestenini itekako poznata, posebno po pljukancima, fužima pa i pasuticama koji se mogu smatrati tipično istarskom tjesteninom.

Često na meniju

Nažalost, danas u vrijeme kada se zbog posla ne stigne više ništa, a najmanje raditi domaću paštu, taj se okus još više cijeni. Nije da ti za to treba puno vremena, ali jednostavno svakodnevica te ponese. Nekada naravno nije bilo tako jer uostalom u istarskim selima nije bilo trgovine, pa je pašta bila uistinu često na stolovima u istarskim obiteljima.

Tako i u Žminju, malom mjestu u centralnoj Istri koje posebno njeguje tu tradiciju izrade svježe tjestenine, a usred ljeta imaju i prelijepi festival domaće pašte. Tamo možete kušati makarune, fuže, fideline, pasutice, rafiole punjene sirom, njoke, tajadelice, lazanje… Nema čega nema u tom malom istarskom mjestu u centralnoj Istri koje već šest godina za redom organizira ovu gastronomsku manifestaciju i time promovira kulinarske sposobnosti svojih domaćica i nonica koji pokazuju kako se radi tradicionalna istarska svježa tjestenina.

Upravo sa šugom od domaće kokoške, žminjske su domaćice pripremale svježu tjesteninu za najveće blagdane. Birale su ili makarune, ili fuže je su radili ili na štap ili bez njega, njoke, a one bogatije obitelji i rafiole. Pojašnjava nam to Gracijela Damijanić iz okolice Žminja koju izrada domaće tjestenine opušta.

Žminjski makaruni

-Kako napraviti makarune i drugu tjesteninu naučile su me moja mama i nona. Makarune smo radili dosta često jer su vrlo jednostavno. U tijesto ide mlaka voda, malo ulja i malo soli. Tijesto ne bi trebalo biti niti pretvrdo, niti premekano, nego bi moralo biti takvo da se mogu trljati po dasci, tvrdi nam teta Gracijela koja izrađuje fine sitne makarune koji su se u Žminju uvijek jeli sa šugom od kokoške, i to na najvećim feštama – pirima, za Uskrs, Božić.

– Za bilo koju veću feštu u Istri, radila se tjestenina. Bilo koja. Uglavnom se posluživalo uz domaće šugo, ali i kuhani kupus. Kuhalo se ono što je bilo kod kuće, priča nam teta Gracijela i odaje recepte s čime se koja tjestenina u centralnoj Istri slaže i kada se priprema. Primjerice tajadelice, mala sitna kvadratna paštica, sprema se za maneštrice, a fidelini za juhu. Pasutice se pak konzumiraju za Veliki petak, i to obavezno s bakalarom na bijelo i broskvom.

Štrunci na žlicu

– Moja mama ih je pripremala na način da bi bijeli luk popržila na ulju, naribala onda suhi kruh i u to uvaljala pasutice koje su se onda posluživale s broskovom i bakalarom. Kada govorimo o fužima, to je pašta koja se kao i sve ostale tjestenine osim makaruna pripremala s jajima. U fuže ih ide najviše, čak i 4 na kilograma brašna jer moraju biti žuti. Moja nona naravno nije stavljala toliko jer su se rada jaja mijenjala za neku drugu robu, prisjeća se Gracijela onoga što joj je pričala njena nona. Radili su se ili na štap da umak može ući između tjestenine, ili su se stiskali. Žminci posebno vole pripremati i štrunce na žlicu.

– Priprema se mekano tijesto od kuhane slave vode koje se lijeva na brašno i dodaje mu se ulje. Potom se reže žlicom i stavlja u kuhanu slanu vodu u lonac. Uvijek ih se kuha u puno vode koja mora ključati. Kuhaju se nekih 5 minuta. Isto se poslužuju sa šugom od kokoške, otkriva nam ova kuharica koja svu svoju tjesteninu radi na drvenoj dasci s drvenim valjkom.

Veli da nikakve mašinice ne upotrebljava jer vjeruje da zapravo tjestenina ima najveći gušt kada se radi na drvetu. Nekada se tjestenina nije sušila niti čuvala u zamrzivaču kao što je to danas slučaj.
– Sve što se napravilo, se pojelo, zaključuje ova kuharica, spacijalistica kada je u pitanju pašta. I što reći za kraj, naravno da jesu kada je domaća tjestenina jednostavno za prste polizati.