To je zbilja grad po mjeri čovjeka. Tako mali, a tako svjetski. Nekako sjedinjuje sve one srednjoeuropske vrijednosti na jako malom prostoru. I daje uvid u to kakva je zapravo Slovenija. Ljubljana je definitivno grad po mjeri čovjeka. Sređena, ulickana, mirna, vibrantna, šarmantna, pitoreskna, moderna, tradicionalna, očuvana. Mala, a zapravo tako velika. Sa svojih 280 tisuća stanovnika prava je srednjoeuropska metropola koja zaslužuje pažnju.
A hvalim ju toliko jer zbilja nisam imala prevelikih očekivanja. Bila sam dvaput u Ljubljani zimi jako kratko. Samo na njihovom glavnom Prešernovom trgu. Prošetala se malo Čopovom ulicom, i to je to. Vidjela sam stari grad iznad Tromostovja. Pitala sam se: To je to? A znala sam da ipak nije. I zato sam jedva čekala priliku da na miru mogu pronjuškati ulicama glavnog slovenskog grada.
Bez rupa na pločniku
I za Ljubljanu vam je uistinu dosta jedan ili dva dana da osjetite karakter grada i uživate na njezinim slatkim malim i sređenim ulicama. Jer ono što me najviše oduševilo u centru grada je činjenica da nema nesređenih fasada, rupa na pločniku, smeća ili grafita. Sve je na svom mjestu. Doslovce. I ne samo to. Grad je ukrašen brojnim skulpturama i instalacijama koje ne srše u prostoru. One ga nadopunjavaju i obogaćuju.
Ako želite na kavu, ručak, večeru ili samo piće i neki kolač, uistinu ne znate koji lokal izabrati. I to ne preuveličavam. Svaki vuče da se sjednete u njega. Od lijepih slastičarnica, do dizajnerskih kafića i burger barova s craft pivima, do odlične ponude vinskih barova i tradicionalnih restorana.
Pregršt ih ima na šetnici Cankarjevo nabrežje uz rijeku Ljubljanicu, ali i Petzkovšovo nabrežje s druge strane koje vodi do Zmajskog mosta te Adamič -Lundrovo nabrežje s druge strane rijeke uz veliku gradsku tržnicu ne zaostaju s ponudom. Zato preporuka – ne sjedajte na prvo mjesto. Prošetajte uz rijeku i uživajte u pogledu na lijepe terase, a onda odaberite vama najslađu. To će biti najteže muke, vjerujte mi.
Koji kafić odabrati?
I dok ćete uz rijeku uživati u kavici ili pivu, u ulicama iznad šetališta te na Mestnom i Ćiril Metodovom trgu guštat ćete u ponudi šarmantnih restorančića, dizajnerskih suvenirnica i butika s lokalnim proizvodima. Ima tu svega – od kobasarna do čokoladarnica, prodavaonica ručno rađene keramike pa sve do unikatnog nakita.
A što sve razgledati ako ste jedno popodne u Ljubljani? Ili jutro? Ja sam uzela klasičnu rutu šetnje gradom od hotela Slon u centru grada do Prešernovog trga pa uz desnu obalu Ljubljanice do Kongresnog trga. Glavni trg najvećeg slovenskog grada odmah me osvojio. Vjerojatno jer ima taj lijepi pogled na povijesnu utvrdu na brdu koju ću zadnju posjetiti kao šlag na kraju. Usred trga se nalazi kip posvećen najvećem slovenskom pjesniku Francu Prešernu.
Ovo je uz tržnicu srce grad. Stalno se netko fotka uz Prešerna, ljudi se ovdje sastaju i rastaju. No, ništa nije u nekoj žurbi kao u velikim europskim gradovima. U rano jutro nema puno ljudi, a veći red može se vidjeti samo u obližnjem šminkerskom kafiću te pekarnicama. Dan tek počinje. Ljubljana se budi. Neki već i ulaze i u crkvu Marijina Uznesenja na glavnom trgu čija je gradnja trajala 14 godina do 1660. godine. I tada je stala jer nije bilo novaca za njen dovršetak. I tako dva stoljeća kada je konačno poprimila današnji izgled.
Poznata tri mosta
Odmah preko puta crkve je uvijek fascinantan most Tromostovje koji je zapravo sklop tri mosta. Prvi most na ovom je mjestu sagrađen daleke 1280. godine, a služio je kao ulaz u utvrđeni srednjovjekovni grad kojega vidite nad sobom. Drvo je kasnije zamijenio kamen 1842. godine. U čast nadvojvode dobiva ime Francev most. A današnji most poprima svoj izgled tek nedavno. Tek godine 1929. arhitekt Joze Plecnik dodao je dva mosta s obje strane. I tako je zapravo nastalo Tromostovje.
S glavnog trga idem potom u smjeru Kongresnog trga i sveučilišta. Lijep je to i prostran trg s parkom koji je sagrađen 1821. godine. Tu se nalazi par muzeja i ustanova koje možete posjetiti kao što su Muzej iluzija, Školski muzej, Sveučilište, Slovenska filharmonija i Župna crkva Presvetog Trojstva. Čitam i da je ovaj trg bio značajan za neka povijesna zbivanja. Primjerice da je ovdje po završetku Drugog svjetskog rata 1945. Josip Broz Tito održao govor s balkona.
Nakon Kongresnog trga šetam još malo dalje do neobične zgrade Nacionalne i sveučilišne biblioteke da bih došla do Ljubljanice koja sneno prihvaća uz svoje šetnice jutarnje trkače.
Mir i tišina. Samo se preko Šentjakobskog mosta čuju automobili. Ljudi jure na posao. Tu prekidam jutarnju meditaciju i krećem na drugu stranu Ljubljanice pa stižem do župne crkve svetog Jakoba. A onda se dalje gubim uličicama grada iznad rijeke. Baš je to bilo neobično lijepo travanjsko jutro. I onda se ponovno vraćam prema Tromostovju. Pijem kavicu kod Prešernovog trga pa se hitam u hotel po Alenku. Ostatak puta ćemo zajedno. U društvu je slađe.
Mesarski most za zaljubljene
A drugu rundu obilaska obilježili su gradska tržnica i mostovi sa starim Ljubljanskim gradom na vrhu. Sve bolje od boljeg. Najprije idemo u smjeru Mesarskog i Zmajskog mosta. Oba su vrlo blizu i svaki od njih je poseban na svoj način. Jedan priča novu priču Ljubljane, a drugi njenu tradiciju.
Mesarski most je specifičan po dvjema stvarima. Prvo su silni lokoti koji na njemu vise i simboliziraju naravno vječnu ljubav parova koji su ključeve tih lokota bacili u rijeku. Lokoti su postali prava instalacija uz skulpture slovenskog kipara Jakova Brdara koje prikazuju grčku i kršćansko-židovsku mitologiju. Inače, most je novijeg datuma. Sagrađen je 2010. godine i odmah postao prava meka za fotkanje. Prava pozicija za instagramere.
Zmajski most se nalazi malo dalje i preko njega stižemo do tržnice, a u nastavku je uspinjača za Ljubljanski stari grad. Ovuda kada ste u Ljubljani morate proći. Most se referira na legendu o osnivaču glavnog slovenskog grada. On je, naime, ubio jednog od zmaja s tog mosta. Tu je i još jedna zanimljiva priča vezana za zmajeve, ali i žene. Kada djevica prođe mostom, zmajevi navodno mašu repom. Zanimljivo i tako staromodno. Inače, most nije tako star. Sagrađen je na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće.
Tržnica je trbuh grada
A onda stižemo na moje i Alenkino omiljeno mjesto. Gradsku tržnicu. Uvijek se ja i ona radujemo tržnicama jer su pune života i jako nam puno govore o samim ljudima. Ljubljanska se nalazi podno starog grada i ima predivan pogled. Pitanje je hoćete li gledati voće i povrće ili razgledavati taj dio starog grada. Mi sve to radimo istodobno dok smo u potrazi za tipičnim slovenskim proizvodima.
Na kraju ulazimo u unutrašnjost natkrivene tržnice. Sirevi, med, suhomesnati proizvodi, kolači. Stajemo na svakom štandu i upijamo te mirise i okuse slovenske gastronomije. Tržnica je mala, ali puna svega. Vidimo i što građani Ljubljane vole jesti. Orahnjača i kranjske kobasice su pri vrhu ponude, tu su i kravlji sirevi te suho meso.
Jedva se izvlačimo opet van okružene finim mirisima dobre hrane i slasnog domaćeg kruha. A vani život. Oko tržnice brojne terase. Svi uživaju u gradu i njegovoj ponudi te lijepom sunčanom danu. Odlazimo kratko do katedrale sv. Nikole na trgu Ćirila i Metoda. Nismo ulazile unutra, ali su nas zato oduševila velika metalna vrata. Od bronce su i prikazuju povijest Slovenije i Ljubljane.
Ljubljanski biskupi
Oba su nastala nedavno, 1996. godine povodom 1250-te godišnjice kršćanstva u Sloveniji i posjete pape Ivana Pavla II. Na ulaznim vratima, koja se danas nazivaju Slovenska vrata, nalazi se reljef Toneta Demšara s prikazom slovenske povijesti. Bočna vrata, sada nazvana Ljubljanska vrata, redizajnirao je Mirsad Begić i ukrasio ih je portretima ljubljanskih biskupa 20. stoljeća.
Inače, ljubljanska katedrala nastala je na mjestu starije romaničke crkve iz 13. stoljeća, a dovršena je 1706. prema nacrtima isusovca Andree Pozza. Plijeni pažnju svojom kupolom. No, tu se ne zaustavljamo puno jer želimo doći do vrha Ljubljane, a to je stari grad. Tražimo uspinjaču, ali do dvorca možete i pješke kroz šumu.
Grad s pogledom
Uspinjača vas dovodi u srce starog grada, a onda smo se odlučile za predah i uživanje na suncu. Volim takve trenutke jer onda zapravo možete upiti atmosferu nekog mjesta. Puno dječjih ekskurzija, turista. Svi istražuju i zabavljaju se. Uče o povijesti. A ovdje je ima. Dvorac je u srednjem vijeku bio tek drvena utvrda. Kroz stoljeća je poprimio svoj današnji izgled.
U tom srednjem vijeku, točnije 1144. godine spominje se ime Luwigana pa se pretpostavlja da je utvrda tada već bila tu. No, sami počeci grada sežu puno dublje u povijest. I to u rimsko doba kada je na tom mjestu osnovano mjesto Emona. No, taj su rimski grad uništili Langobardi i Huni u 6. stoljeću. Nakon nekoliko stoljeća Ljubljana se kao grad opet budi i počinje stvarati.
Dvorac je u srednjem vijeku bio u vlasništvu više plemićkih obitelji, a glavnu kušnju iskusio je prilikom navale Turaka. Oni su prvi put došli pred gradska vrata 1415. godine. Zbog toga je počelo utvrđivanje dvorca koje je promijenilo njegov izgled. Posebno u 15. stoljeću kada je stari dvorac srušen skoro do temelja. Osim navale Turaka, dvorac se suočio i sa seljačkom bunom, ali i potresima kojih je u povijesti Ljubljane bilo dosta. No, sve je to preživio.
Htjeli ga srušiti
Gradnja je nastavljena kroz 16. i 17. stoljeće. Zanimljivo je da je već sredinom 17. stoljeća dvorac izgubio ulogu tvrđave i rezidencije. I tu je počelo njegovo propadanje. Neko vrijeme se tu nalazilo vojno skladište što je bilo posebno opasno za grad. Čak je postojala inicijativa krajem 18. stoljeća da se dvorac sruši. Srećom to se nije dogodilo.
Potom se za vrijeme Napoleona u dvorcu nalazila vojarna, ali i vojna bolnica. Nakon povratka Austrijanaca 1815. godine, dvorac je pretvoren u kaznionicu za zatvorenike iz Kranjske i Koruške. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u dvorcu su se najprije smjestili talijanski zatvori, a nakon kapitulacije Italije i njemački. Nakon tako turbulentne povijesti, stari grad konačno se počeo obnavljati nakon 1964. godine i sada je prava meka za sve posjetitelje Ljubljane.
Mi smo se odlučile najprije za vidikovac jer pretpostavljamo da je tamo najbolji pogled na grad. I nismo naravno pogriješile. Vijugave stepenice dovele su nas na vrh grada. Čaroban pogled na Ljubljanu, planine i okolicu. Nezaboravno iskustvo.
Onda smo brzinski zavirile u ostale prostorije ovog drevnog grada. Ostale bi najradije cijeli dan gore. No, šetnja nas vuče nazad u grad. Ovaj put nećemo uspinjačom. Idemo pješice do tržnice. Spuštanje traje 10-tak minuta, niti ne. Nakon dvorca odjednom ste u šumi i priroda koja vas razdvaja od gradske vreve. Silazak završava u trbuhu grada. Kao i naš kratki obilazak Ljubljane. Bila nam je čast i veliko zadovoljstvo.
