Bicikliranje na jugu Istre u ljetne dane uistinu je pravi užitak, posebice u jutarnjim satima kada još vrućina dozvoljava normalno disanje i kretanje. Još kad vas putem čeka istraživanje lokalne povijesti te guštanje u hladovini stare vinske stancije, nema bolje rekreacije. No, nije manje atraktivno ni u druga godišnja doba. Na ovom dijelu Istre se sada već nalazi zavidan broj relativno dobro označenih biciklističkih staza, većinom po šumskim i poljskim putovima, koje mogu zadovoljiti potrebe rekreativaca, a svakako vrlo je zanimljivo područje, posebne za one koji vole i fotografirati. Posebno je zanimljiv Vodnjan prema Barbarigi i Peroju.
Na tom se dijelu Vodnjanštine nalaze vrlo atraktivni ostaci starih crkava u poljima i šumama, suhozidi, divovski kažuni, uz more se pruža pogled na brijunsko otočje, a uz staze se reda niz vinograda, niz maslinika, niz suhozida, niz boške i livada.
Istraživački duh
Tu su naravno i mala pitoreskna mjesta, sela i seoceta, stancije koje nikog neće ostaviti ravnodušnim. Srednjovjekovni putevi vodit će vas na atraktivna i skrivena mjesta, odavno zaboravljenih usred polja i zaraslih maslinika. Tek sada polako dolaze ponovno pred oči javnosti. Vodnjan je baš po tome specifičan. Pravi je to arheološki i povijesni park na otvorenome. Ali krenimo ispočetka.
Sve staze na ovom području više-manje dotiču zanimljive lokacije, a najbolje ih je međusobno kombinirati, ovismo o tome kakvo vas raspoloženje toga dana drži. U svakom slučaju nisu previše naporne, podloga je u većini slučajeva jako dobra, ali tu i tamo može se zalutati jer je neki znak skinut ili se odjednom nađete na privatnoj parceli koja je zagrađena pa morate tražiti prečice. Međutim, bicikliranje van glavnih cesta svakako je i istraživanje.
Sveti Ivan kraj Gajane
Slijedi li se primjerice službena staza 326 nazvana Ulike, uistinu se u jednom trenu može zalutati u ulike kraj crkve svetog Ivana Evanđelista kraj Gajane. Ali s malo snalaženja, brzo ćete se vratiti na pravi put koji iz Gajane vodi prema malom selu Krnjaloži, pa Mandrijolu, Stanciji Meneghetti, a u povratku prolazi se kroz Barbarigu, Batvače, uz crkvu Svete Foške te velika tri kažuna pa prema mjestu Vodnjan od kuda staza i počinje.
Staza 327 pod nazivom Kažuni i suhozidi prolazi također u blizini staze ulika, ali u ovom slučaju više se vozite uz samo more, kao i u slučaju staze 328 pod nazivom Dragonera. U smjeru Gajane svakako je nezaobilazan posjet već spomenutoj crkvi Svetog Ivana Evanđelista od koje je ostao samo zvonik iz 12. stoljeća. Crkva koja se nalazila uz zvonik porušena je 1926., a građevinski materijal srušenog zdanja iskorišten je za gradnju kuće.
Vodnjan i tri gorostasa
Fascinantan je motiv usred kampanje koji daje snagu za nastavak puta do male stancije Krnjaloža, poznate po dobrom maslinovom ulju od kuda kreće spuštanje prema moru širokim makadamskim putem. Lijepo je doći i do plaže u staroj Barbarigi.
Upravo taj put vodi direktno do jednog od najljepših vidikovaca u Istri – sela Mandiol. Iz ovog mjesta s nekoliko kuća pruža se fantastičan pogled na Brijune i cijelu vodnjansku obalu te obližnji Peroj. Vrijedno fotografije.
Potom put vodi sve do Betige i turističkog naselja Barbariga od kuda bilo obalom, bilo glavnom cestom staza ide u smjeru Batvača. Prije ulaska u mjesto skreće se za poznatu crkvu svete Foške koja se slavi usred zime kada se cijeli Vodnjan skupi na livadi ispred nje i nakon svete mise nastave druženje uz piknik. Ova bazilika, inače okupljalište hodočasnika, važan je kulturno-povijesni spomenik za koji ne postoje dokumenti iz kojih bi se moglo zaključiti kada je sagrađena.
Sljedeća atrakcija na ovom putu su tri divovska kažuna, koji predstavljaju pravi spomenik suhozidnoj gradnji u Istri. Vodnjan se njima diči. Nikog takav prizor usred maslinika ne može ostaviti ravnodušnim, pa ni domaće budući da se radi o jednima od najvećih kažuna u Istri. Naime, promjera su oko četiri metra, a unutarnja visina doseže 4,3 metra.
Tri kažuna ujedno su i su najveći sklop ovakvih građevina u Istri. Smatra se da je jedan bio namijenjen za boravak lokalnih težaka, a druga dva za njihovu stoku kad bi se sklanjali od nevremena. Svi ovi “spomenici” nekadašnjem načinu života koji je bio stopljen s prirodom i kampanjom jednostavno će vas obuzeti. I htjet ćete im se vraćati. Možda ne istom rutom ili stazom. Ali je to na kraju svejedno. Vodnjan ih uistinu ima bezbroj.
Evo jedne od ruta:
