Rana jesen dok se lišće presijava u tisuću nijansi žute, crvene, bakrene, smeđe, zelene i sive boje najbolje je vrijeme za šetnju u okolici Gračišća. A posebno za obilazak njihove najpoznatije kružne staze – Staze svetog Šimuna ili staze broj 701 koja je znana po slapu Sopot. Jedna je od najatraktivnijih u Istri, dugačka je 10-tak kilometara i nije zahtjevna ni za one s nešto slabijom kondicijom. Odlična je i za obitelji s djecom. Trebat će vam oko tri do četiri sata da ju prođete u laganom tempu uz foto zaustavljanja kojima nikako nećete moći odoljeti. I to od samog starta.

Jako dobar start

A start je u Gračišću gdje možete ostaviti automobil. Na početku staze je ploča gdje možete pročitati neke osnovne podatke o ovoj ruti koja će vam definitivno obogatiti vikend. Odlični pogledi počinju čim se počinjete spuštati u dolinu podno Gračišća.

Maglovita tajanstvena jutra

Ako je lijep sunčan dan i imate sreće kao što smo je imale ja, Korina i Nina, magla će poput vela obaviti kotlinu i brežuljke na kojima se kriju mala seoceta i crkvice, a lijep čisti vidik pružat će se sve do Učke. Taj će vas magični prizor pratiti dok se dublje ne spustite u dolinu, a već na samom početku staze naići ćete na urušenu crkvicu svetog Šimuna po kojoj je staza i dobila ime.

Crkva svetog Šimuna

Ostaci crkve iz 14. stoljeća idealna su kulisa za fotografiranje uistinu pitoreskne okolice i od tog se pogleda teško rastati. Za one koji ne vole pješačiti, ali jako vole fotografiju, ovo je jedna od foto točaka koju bi trebali obići, posebno u ovo doba. Kako su jesenja jutra maglovita i puna rose, aromatične samonikle biljke još više ispuštaju svoje opjne mirise. Idealno za započeti dan – prava aromaterapija. Svi su osjeti zadovoljeni.

Crkvica je 200-tinjak metara udaljena od Gračišća
Jesenje boje
Kako se odvojiti od ovog pogleda
Magija središnje Istre

Nakon oproštaja od svetog Šimuna nastavlja se naše spuštanje po makadamskom putu. Ovdje morate biti jako oprezni, a gojzerice su must have, jer je staza izbrazdana bujicama vode. Lijepi prizori, što vegetacije, što pejzaža, prate nas na svakom koraku. Ipak se radi o posebnom krajoliku koji je početkom sedamdesetih godina proglašen zaštićenim. Podloga su lapor i vapnenac. U zajedničkom suživotu stvaraju zanimljiv reljef koji se stalno mijenja. I to cijelo vrijeme dok smo na stazi.

Jutarnji prizori

Ovaj najstrmiji dio staze završava u selu Žlepčari. Nekoliko kamenih kuća, Tupaljski potok i most. Dovoljno da se zaustavimo na kratkoj marendi. Kako nikad prije nisam bila na stazi, nisam imala očekivanja što dalje slijedi, pa mi je zapravo svaki dio Staze svetog Šimuna bio fascinantan.

Pritok Raše

Ovdje sam uživala u žuboru vode potočića koji izvire istočno od Gračišća na približno 400 metara nadmorske visine te je jedan od pritoka rijeke Raše. Upravo taj nas potok vodi dalje do predivnog slapa Sopot koji se s litice strmoglavljuje u malo jezerce.

Most u selu Žlepčari
Još ima i zvončića
Bogatstvo Tupaljskog potoka

Nakon meditacije na mostu, unošenja kalorija za nastavak puta slijedi ugodna nizinska šetnja. Magla nas povremeno prati na putu. Ta izmjena sunca i maglice tvori savršenu kulisu jesenjem jutru koje se otkriva u svojoj punoj raskoši. Vegetacija će vas fascinirati. Mene je oduševljavala cijelim putem. Od šuma, do livada i rumene šikare.

Šetnja prema slapu Sopot
Jesenska vegetacija
Obožavam šarenu boju lišća

Uz laganu ćakulu sve više ponovno čujemo žubor vode. Znak da se polako, ali sigurno bližimo najvećoj atrakciji na ovoj stazi – slapu Sopot. Pokušavamo prijeći preko potoka kako bismo šetale uz njega do vodopada, ali ipak zasad odustajemo zbog visine vode i nastavljamo označenim stazom koja je nešto udaljena od potoka. Što je sigurno je sigurno. Magla se ponovno spustila.

Idemo preko ili ne?
Tupaljski potok utječe u Rašu

I evo ga. Moćni, čarobni, fascinantan, usamljen, neotkriven. Srećom. Sopot. Prirodni fenomen pun vode. U svoj svojoj ljepoti otkrio se pred nama. Buči. Nina ga koristi za zvučnu meditaciju, ja i Korina se spuštamo na samo dno. Želimo biti baš pod slapom.

Iznad slapa je sagrađen most u doba Napoleona

Most i Napoleon

Sopot je visok 24,5 metra, a premošćuje ga most koji je sagrađen u doba vladavine Napoleona. Bio je glavna poveznica tamošnjih sela s gradićem Pićnom. Mnogo je puta od svoje izgradnje bio obnavljan budući da ga je voda više puta oštetila. Preko Napoleonovog mosta tražimo puteljak kojim se spuštamo ispod slapa.

Zaštićeni krajolik

Strmi šumski put vodi do dna. Na najstrmijim mjestima postavljene su špage uz pomoću kojih možete doći točno ispod veličanstvenog vodopada koji tvori malo jezerce koje ljeti bude tirkizne boje. Na ovom području obitavaju i mnogobrojne zaštićene vrste kao što su kukac jelenjak ili daždevnjak veliki vodenjak. Mi ih ovaj put nismo vidjele, ali smo uživale u raznolikosti boja koje su se stapale s vodom. Dok se spuštate do dna, naići ćete i na vidikovac božice Mekoš. Riječ je o Perunovoj supruzi koja je bila božica plodnosti i zaštitnica žena u slavenskoj mitologiji.

Vidikovac božice Mokoš
Božica Mokoš je zaštitnica žena
Špage pomažu na najstrmijim dijelovima staze
Ljeti je boja jezerca tirkizna
Slap je visok 24,5 metara
Ništa bez žutog lišća
Kao u nekom tropskom raju

Teška srca napuštamo ovo predivno područje. Sopot je uvjerljivo jedna od top atrakcija Istre koju treba posjetiti. I to više puta. Do njega se može doći i automobilom ako dođete do obližnjeg sela Floričići ili Lovrići koji se nalaze odmah nadomak vodopada. Naša staza vodi dalje prema tim selima gdje prestaje makadamski šumski put, a počinje asfalt.

Uspon po uskoj seoskoj makadamskoj cestici i pogled na Gračišće

Uska je to seoska cesta sa slabim prometom. Asfalt se nastavlja gotovo do kraja ove kružne staze. Za neke će to možda i biti dobitna kombinacija jer ponovno kreće uspon prema Gračišću čije nam se vizure otvaraju na svakom koraku. I ne samo to.

Zanimljivo društvo

Kako prolazite kroz mala sela, možete naići i na zanimljivo društvo. Mi smo malo kratile vrijeme kada smo ugledale umiljatog tovara koji je htio dalje s nama. Srećom ga je vlasnik uspio uvjeriti da mu je ipak najbolje da ostane u dvorištu. Nasmijale smo se s njime do suza.

Umiljati tovar nas je zabavio na usponu prema Gračišću
I voli se fotkati

I dalje nastavile uspon sve do malog lokalnog groblja. Nalazi se na brdu, opasano je zidom, a u sredini mala crkva svetog Stjepana sa simpatičnim zvonikom. Nećemo zvoniti da ne probudimo duhove, a i piše da postoji opasnost da nam jednostavno zvono padne na glavu. Puštamo ga da i dalje bdije nad kotlinom i idemo mi dalje prema crkvici svete Marine Magdalene. Tipična istarska crkvica iz 15. stoljeća sagrađena na brežuljku iz kojega puca pogled na okolicu. Naravno i Gračišće, ali i obližnji Gologorički Dol.

Crkva svetog Stjepana sa zvonikom

Da biste došli do brda, morate nakratko napustiti asfalt i pratiti markaciju staze koja vas točno vodi do svih zanimljivih točaka na stazi. Ovdje se možete upisati i u knjižicu koja stoji na prozoru crkvice i ostaviti svoje dojmove u ovom svojevrsnom planinarskom spomenaru.

Crkvica svete Marije Magdalene
Sagrađena je u 15. stoljeću
Tipična unutrašnjost malih crkvica
Moramo zabilježiti svoj dolazak
Kome zvoni zvono?
Sad možemo dalje

Sveta Marija Magdalena je i zadnja naša postaja prije dolaska u Gračišće. Još se kratko vrijeme krećemo po asfaltu, a onda nadomak ovog gradića skrećemo na makadam.

Raj za vinoljupce

Za desetak minuta smo opet na ulazu u Gračišće. Lijep je dan i ne propuštamo priliku da popijemo kavu i dec crnog vina u istarskom biseru koji je poznat po vinskoj kapljici. Ovdje se naime svakog Uskrsnog ponedjeljka već godina održava Smotra vina središnje Istre.

Centar Gračišća
Ugodan predah na kraju puta

Okuplja na tisuće vinoljubaca. No, ipak je veći gušt sjesti na sunce u starom gradu i u ugodnom društvu ispiti čašu vina i podijeliti dojmove. Tko želi nešto prigristi, u centru  je i dobro poznata konoba Marino s istarskim specijalitetima kao što su istarska maneštra, fuži i pljukanci s domaćim šugom, a u zimskim mjesecima nezaobilazne kobasice i ombolo. Tko pak želi kušati lokalna vina, odmah u blizini su i tri vinska podruma – Bažon, Putinja i Domaine Koquelicot. Taman kad padne jesensko sunce. Večeri su dovoljno duge za ugodno druženje u konobama i kantinama.

Evo i rute:

1 COMMENT

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.