Sunce se diže. Zima je, ali čeka nas predivan dan. Bicikle su već na krovu auta i krećemo. Ali jao ne, stižemo u Novigrad, a tamo sunce prekrivaju oblaci s mora. Ode naš “plavi” izlet od Novigrada do Umaga uz more u nepovrat. No, nećemo sada previše žalovati i bezveze si uništiti dan. Skidamo bicikle i krećemo u akciju. Raspoloženje već raste. Hladno je, vlaga s mora se diže. I samo što smo počele pedalirati, sunce nam se ukazalo. I hvala mu. Kao da je znalo kada treba proviriti između oblaka. Jer nam je ovaj izlet od Novigrada do Umaga uz more, pa potom do Brtonigle i nazad učinilo drugačijim. Na 54 kilometara staze uistinu se puno toga može vidjeti i saznati. Putem ćete i meditirati, ali se i zamisliti više puta. Posebno kada dođete do mjesta Dajla.  Ona mi je bila najdojmljivija na ovoj ruti zajedno s vožnjom uz samo more.

Početak izleta u Novigradu – pogled s jedine istarske morske lođe Belveder

Novigradske ulice samo za nas

Za početak smo obišle Novigrad. Mali ribarski i turistički gradić koji u siječnju spava zimski san. Neka, nakon ljetne vreve, dobro dođu i tako tihi i mirni dani. Jako mi je čudno biti u Novigradu zimi. Neobičan je taj mir, puste ulice, šetnice i plaže. Nema šarenih kišobrana u glavnoj ulici, tisuće turista, otvorenih kafića, suvenirnica.  Čini ti se da je čitav grad samo tvoj. Prva stanica nam je gradska lođa Belveder. S pravom nosi taj naziv jer je pogled stvarni očaravajući, pa čak i po ovom pomalo mutnom vremenu.

Uspavani Novigrad
Uspavani Novigrad

Horizont i zimsko plavetnilo. Odličan dojam za start. Inače, ovo je jedina istarska lođa koja se nalazi uz samo more. Na ploči pored nje stoji da je sagrađena u 16. stoljeću, a pretpostavlja se da je podignuta na nekadašnjim obrambenim zidinama gradića po čemu je Novigrad i poznat. Dio nekadašnjeg starog Novigrada i njegovih zidina još se može vidjeti na pojedinim mjestima što gradiću daje posebnu čar. Od tu možete dolje na more, ali i vratiti se do malog šarmantnog gradskog trga kojega krasi župna crkva sv. Pelagija i sv. Maksima.

Glavna ulica koja vodi do župne crkve – nema gužve
Novigrad ljeti

Opuštajući Karpinjan

Budući da smo s biciklima, šetnju uz more ostavljamo za drugi put. Dolazimo na pusti glavni trg pa onda uz more do rive i marine, gdje se ljuljuškaju luksuzne jedrilice i jahte. I tako sve do omiljenog gradskog kupališta Karpinjan. Ovdje jako volim doći ljeti na kavu kada sam negdje u okolici. Nikad se nisam kupala na toj plaži, ali mi je s Karpinjana najljepši pogled na Novigrad, a velika livada sa stoljetnim drvećem pruža duboki hlad. Na moru ste, a niste. I nikad nema velike gužve.

Novigradski motivi
Novigradski motivi iz marine… Ima se tu što vidjeti

A nakon toga je za mene staza skroz sve do Karigadora totalna nepoznanica. Predivna šetnica uz more je pred nama. Šetači uživaju na zimskom jutarnjem suncu, polako se pune klupice. Cijelo vrijeme s druge strane mora puca pogled na Novigrad kojega polako puštamo za sobom. Bar do popodneva. Staza je na ovom dijelu asfaltirana, no gužve nema. Pa ni stresa. Cijelo vrijeme pratimo Eurovelo rutu broj 8 koja je nekad uz more, nekad iznad naselja budući da je ovaj dio obale poprilično izgrađen. Nažalost, ne sve i legalno, pa pristup moru nije svugdje moguć.

Novigrad u kontralihtu

Trstika i plaže

Staza nam prolazi malo kroz maslinike, pa uz plažu uvale Mujela do rta Kastanija, pa malo kroz polja, malo kroz kampove. Asfalt na dijelovima mijenja makadam. No, cijelo vrijeme ne možete promašiti stazu jer vodi uz obalu te brojne novigradske stjenovite i šljunčane plaže kojima hlad pruža trstika. Zanimljivo. I tako sve do Dajle. Kako znate da ste u blizini ovog napuštenog predivnog ladanjskog kompleksa na samom moru? Po visokom kamenom zidu uz morsku stazu. Osjećate taj neki starinski duh. Osjećate da se bližite nekom povijesnom imanju.

More svuda oko nas
More svuda oko nas

I onda pred vama drvored, kula i u daljini vidite to imanje. Još niste ni svjesni kako izgleda. Izdaleka je uistinu pitoreskno. Posebno s ceste koja vodi do kampa Mareda. S uzvisine se vidi kula, a iza more i barčice. Jedan posve neobičan i poseban pogled.

Pogled na samostanski kompleks iz Marede

Dajla je staro povijesno naselje koje se kao toponim Ayla prvi put spominje 1028. godine. Posjed je u tom dalekom srednjem vijeku imao akvilejski patrijarh, a onda je napušten u 13. stoljeću. Nitko zapravo ne zna zašto. Očito Dajlu kroz povijest prati ta sudbina napuštenog lokaliteta. Pa tako i danas. A onda imanje preuzimaju biskupi iz Novigrada koji su ga potom dodijelili plemićkoj obitelji Sabini. E tu je početak nastanka ovog zdanja. Naravno da ga nisu izgradili ovakvog kakav danas izgleda. Tipično za to doba izgrađen je kaštel sa četiri kule.

Svi su ju napuštali

Upečatljiv ulaz, zar ne?

I taj je kaštel kasnije napušten. Ali onda na scenu nastupa moćna i poprilično bogata koparska obitelj Grisoni budući da su Savini ostali bez nasljednika. Bilo je to 1736. godine. Obitelj Grisoni je inače bila drevna plemićka venecijanska obitelj koja je bila uključena u Veliko vijeće Mletačke Republike, ali je u srednjem vijeku protjerana iz Venecije. I nastanili su se u Kopru. U Istri su imali velike posjede.

U francuskom stilu

Baš ta familija zaslužna je što Dajla danas ima to što ima. A to je fantastičan kompleks zgrada s perivojem i molom koji predstavlja arhitektonski dragulj Istre. I kao mnogi drugi u Istri naočigled propada. Podsjetila me je na Stanciju Grande u Savudriji. Zlatna vremena odavno su iza ta dva nekad predivna imanja koja su se dičila ne samo palačama, nego i predivnim vrtovima. Toga nema više ni u tragovima.

Imanje nastalo na mjestu starog kaštela

Bogati Grisoni iz Kopra

Grisoni su srušili stari srednjovjekovni kaštel, i to 1830., a umjesto njega devet godina kasnije nikle su tri nove palače koje zajedno s crkvom tvore ovaj sklop. U sredini je bio perivoj čempresa. Sve je to skupa projektirao francuski arhitekt Gabriel Le Terrier de Manetot u neoklasičnom stilu. Po tome je ladanjska vila specifična zato jer je jedini takav primjerak arhitekture na istarskom poluotoku. Tim žalosnije da stoji u tako jadnom stanju.

Župna crkva ostala jedina nakon rušenja kaštela

Dakle, zahvaljujući  Francuzu, koji je također kao i obitelj Grisoni živio u Kopru u to doba, i koji je radio kao arhitekt za neke od istaknutijih plemićkih obitelji, danas Dajla ima to što ima. Doduše po njegovim prvotnim nacrtima trebala je biti još raskošnija. Sve je izgrađeno iznova, osim današnje župne crkve sv. Ivana Krstitelja koja je građena u periodu od 1763. do 1903. u kasnobarokno-neoklasicističkom stilu. Zgrade zrcale jedna drugu i to ovaj kompleks u obliku slova U čini skladnim i lijepim. Još se vide i natruhe lijepo uređenog perivoja od kuda puca pogled na more. Ispod njega je portal koji vodi na mali mol.

Jedinstven stil u Istri

Sve ostavlja sirotinji i benediktincima

No, obitelj Grisoni nije dugo uživala u ovom predivnom ladanju. Zapravo nije uživala uopće jer je grof Francesco Andrea Elio Grisoni, koji je inače u to doba slovio za najbogatijeg Istranina te je osim palača u Kopru imao posjede u okolici, piranske solane, 17 hektara veliki posjed Sv. Onofrija kod Sečovlja, feud od 400 hektara u Dajli, te posjed u neposrednoj blizini Trevisa, preminuo samo dvije godine nakon gradnje vile u velikoj tuzi. U vrlo kratko vrijeme on i supruga ostali su bez dvoje djece. Njihov dvadeset četverogodišnji sin umro je u Milanu 1833. pod čudnim okolnostima u dvoboju, a njegova je sestra preminula nakon dvije godine braka s rođakom 1837. Slomljeni grof odlučio je zato u oporuci svoje bogatstvo ostaviti benediktincima i sirotinji.

Vila je imala svoj mol

Imanja u Dajli i kod Sečovlja, kao i polovicu bazena u piranskim solinama, pustio je benediktincima u Pragli. A uvjet je bio da u Dajli otvore dom za nemoćne te omoguće vjersko i kulturno obrazovanje te zdravstvenu zaštitu župljana. Benediktinci u vilu dolaze 1860. i ona ponovno postaje samostanom. I tako sve do kraja drugog svjetskog rata, točnije 1948. Do 1989. godine bivši samostan služi kao starački dom i ubožnica, a sada je napuštena povijesna čahura u vlasništvu crkve.

Stari mol u Dajli

Srce i duša mjesta

Kompleks je poprilično zapušten, ali u osnovnim elementima dobro sačuvan. Čeka buduću namjenu i obnovu. Je li potrebno reći da to uistinu i zaslužuje. Mislim da nije. Zaslužuje to i Dajla koja je nastala oko ovog imanja. Ipak je to njeno srce i duša.

Zdanje je bilo dugo vremena ubožnica

Šetamo oko imanja i divimo se njegovoj povijesnoj vrijednosti. Otkrivamo usput i neke detalje. Poput starih kamenih klupa u perivoju, dubokog bunara s vanjske strane kompleksa, mol… Sve to daje ovom prostoru neku posebnu čar.

Duboki bunar s vanjske strane imanja

A onda gibamo dalje. Čeka nas Umag, a prije toga još i Karigador i Lovrečica. A gdje je tek Brtonigla…Vožnja se dalje nastavlja, koliko se to može, uz more. Karigador ima lijepu šetnicu kroz mjesto koja opušta. Gušt se je tamo sunčati. I tu ulazimo u kamp Park Umag. Ne vozimo se više po Eurovelo ruti, nego uz šetnicu uz more. Topla preporuka.

Uz šetnicu u Park Umagu

Nema svugdje pristupa moru

Nakon izlaska iz kampa nastavljamo po ruti sve do Lovrečice gdje se također može dobrim dijelom uz more slijedeći usku šumsku stazu tik do vode. Hrastovi i morska voda. Miris lišća i soli. Zanimljivo.  Ali onda bih vam preporučila da se prije mjesta Sveti Ivan, odnosno prije kampa Finida, dignete na Eurovelo rutu jer uz more zbog gradnje do same obale nećete moći. Možete dijelom kroz kamp, ali nakon toga  ćete naići na naselje s uskim ulicama i zidovima do same obale uz koju se ne može biciklirati jer nema pristupa. Srećom to je samo kraći dio puta.

Plaža nakon Lovrečice
Naravno da opet moramo stati
Vrijeme za marendu i gutljaj vode

U Svetom Ivanu opet počinje lijepa šetnica i nova biciklistička i pješačka staza za sve ljubitelje rekreacije. Mnogi su poput nas izašli s biciklima, a još više njih šeta s malom djecom ili jednostavno sjedi na klupicama uz more. Neki se pripremaju i za piknik. Prolazimo pored crkvice svetog Peregrina, zaštitnika Umaga.

Crkvica svetog Peregrina

Crkvica posvećena mučeniku koji je ovdje pogubljen. Na rtu Rožac sagrađena još u davnom 12. stoljeću, a 1830. godine prilikom obnove ispod oltara nađene su kosti. Pretpostavlja se da su to njegove relikvije. Inače, sveti Peregrin je došao iz Akvileje na ovo područje naviještati Evanđelje na prijelazu iz trećeg u četvrto stoljeće kada su se proganjali kršćani.

Mučenik je ubijen na rtu Rožac

Ovo je mjesto omiljeno okupljalište mještana na Uskrsni ponedjeljak. Mjesto za piknik. I tu prestaje naša vožnja uz more iako imamo još nešto puta do Umaga. No, ograda uz obalu nas sprječava da idemo dalje. Kravlji rt zasad ostaje van našega dometa.

Dobre biciklističke staze

Na glavnom trgu u Umagu

Dižemo se na glavnu cestu, ali srećom ne moramo po njoj jer je dosta prometa. Umag je lijepo to riješio tako što je uz glavnu prometnicu sagradio i biciklističku stazu koja nas vodi direktno u srce ovog gradića. Direkt na rivu i u stari dio grada te na glavni trg gdje će pasti naša prva današnja kavica.

“Čilanje” u Umagu

Ne zaustavljamo se predugo jer moramo još do Brtonigle. Odlučile smo krenuti glavnom cestom preko Petrovije pa sve do Juricani. Tu skrećemo na lijepu seosku cestu i stazu 06 pod nazivom Od Neapolisa do Novigrada u kojoj smo zbilja uživale. Možda i previše nakon gužve na glavnoj prometnici pa smo se opustile i umjesto da slijedimo stazu za Brtoniglu vraćale smo se prema Novigradu! Seoski prizori na sve strane. Maslinici, vinogradi, stare sjenokoše…Totalno drugačija priča od obližnje turističke obale.

Svega tu ima
Putem nas prate predivni maslinici
Nedaleko Brtonigle

Gradić dobrog vina i restorana

Jedva čekamo ugledati Brtoniglu, malo mjesto na uzvisini poznato po dobroj malvaziji, ali i svim drugim vinima. Ali i po svojoj crnoj zemlji po kojoj je i dobila ime. Ovdje uistinu vinoljupci mogu doći na svoje jer mogu isprobati vina vrhunskih vinara kao što su Ravalico, Cattunar, Veralda, Novacco te brojni drugi mali vinari. U Brtonigli teško da ćete probati loše vino, a uživat ćete i u njihovim konobama i restoranima. Desetak odličnih lokala radi u Brtonigli i okolici i tvore od ovog područja pravi mali gastronomski raj – San Rocco, Primizia, Astarea, Morgan, Sterle, Luciana, La Quercia, Silvano, Šantić, agroturizam Klai.

U jednom masliniku imate i biciklu za foto session
Brtonigla i malvazija su odličan spoj
Glavni trg u Brtonigli

Ima tu svega za probati i za razne gušte – od ribljega do mesnoga, od konoba do finih restorana. Naravno nezaobilazno na ovo području morate kušati i njihovo maslinovo ulje. Mi smo se odlučile vinski počastiti – decom vina u Food & Wine Primizia by San Rocco. Naravno odabir je odmah pao na malvaziju. Klasika je klasika. A onda spuštanje u Novigrad. I dalje po stazi 06.

Ulje OPG-a Červar u top uljima svijeta

Gorostasni hrast u Velikoj Stanciji

Staza vodi po cesti do Novigrada, ali mi smo ju malo modificirale pa smo kod Bužinije skrenule na put koji vodi kroz mala mjesta Paolija i Velika Stancija. Još malo prirode i seoskih motiva prije povratka u ribarski Novigrad. Tko ima vremena može kraj Velike Stancije stati na OPG-u Červar koje je ove godine sa svojim maslinovim uljem coratina osvojio svjetski vrh.

Među top 20 ulja svijeta

U vodiču Flos Olei proglašeni su među top 20 maslinara svijeta. Tu će vas primiti vrijedni otac i sin Franko i Deni Červar u maloj kantini koja se nalazi tik do njihova imanja gdje osim maslina imaju i farmu kokoški nesilica. Baš u kantini sljubljuju svoje nabolje domaće proizvode. Odlična domaća jaja i vrhunsko ulje, sve u krugu dva kilometra od njihove obiteljske kuće. Taman dobra zakuska prije povratka kući.

Evo i rute:

3 COMMENTS

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.