Roža Križman vodu iz svoje šterne koristi za zalijevanje (E. Strenja/Glas Istre)

Šterna život znači. Znači i smrt, tajnu ljudskih sudbina i nešto nedokučivo u ljudskim životima, koji su okončani upravo u šternama. Šterne znače umijeće i znanje vrsnih i

specijaliziranih graditelja. Ali i siromaštvo i bogatstvo njihova vlasnika. Danas su tek dio kulturno-povijesne graditeljske baštine, zanimljiv likovni element na razglednici nekog mjesta. Voda iz njihovih spremnika rijetko se koristi za piće, tek za pranje rublja i zalijevanje obližnjeg vrta.

Barba Tonin usko je vezan uz susjednu šternu kod Sv. Antona (E. Strenja/Glas Istre)

Koliko ih ima Savičenta? Saznajemo petnaestak, a od toga tri su javne, a ostatak u privatnom vlasništvu. One unutar zaštićene povijesne jezgre mjesta, kako saznajemo iz pulskog Konzervatorskog odjela, zaštićene su kao kulturno-povijesno dobro. Svojedobno su nas Josip Čikada Tonin i Mario Ferlin poveli  u obilazak mjestom i pokazali svaku specifičnu cisternu. Usput smo načuli mnoge priče o svakoj od njih te kakav je bio njihov status među mještanima u nekom prošlom vremenu.

Prilozima  nastala šterna na placi

Zasigurno u svakom mjestu glavna cisterna privlači pozornost posjetitelja, pa tako po tom pitanju ne zaostaje niti ona na jednom od najljepših trgova u Istri – onom
savičentinskom. Centralna se šterna smjestila na sredini trga okruženog župnom crkvom, drevnim kaštelom te nizom renesansnih kuća. Iz povijesnih podataka saznajemo da je izgrađena 1808. godine prilogom puka. To nam potvrđuje i njen natpis. Kako je građena moglo se nedavno vidjeti dok je s nje za vrijeme sanacije skinut vanjski plašt
kamenih blokova. Voda se na cisternu sakupljala upravo s tih okolnih kuća, a oluk za vodu dolazio bi do jedine vertikale na šterni, otkuda bi dalje između kamenih blokova kroz sloj filtara završavala u dubini bunara. Barba Tonin još se sjeća da se »sić« vode naplaćivao »10 čentežimi«, a koristila se prvenstveno za piće.

Stup na glavnoj šterni služio je kao nosač limenih »gurli« koje su vodu s krovova obližnjih kuća dovodile do spremnika (E. Strenja/Glas Istre)

Kod crkvice svetog Antona nalazi se još jedna komunalna cisterna, oko koje je izgrađen i zanimljiv sustav za odvodnju oborinskih voda koji završava u krškoj jami. Voda se u te kamenom ozidane kanale sakupljala s place i okolnih ulica, a dugo je ovaj sustav bio zapušten i zatrpan smećem, dok ga prije nekoliko godina samoinicijativno nije
očistio Mario Ferlin. Ova je cisterna površinom nešto manja od one na placi, ali je dublja.

Zanimljivu nam priču svakako može ispričati šterna na trgu nedaleko od groblja iz 1906. godine. Ona se sjeća dobrih, ali i ne tako dalekih loših dana, kada je ukradena kamena građa njenog vanjskog »plašta«. Prošlo je već više od godine dana, a ona ostaje okrnjena čekajući bolja vremena. Okrnjena je i ona unutar kompleksa kaštela Morosini-Grimani, koja se nalazi odmah do četvrtaste kule. Na prvi se pogled ne može vidjeti da se tamo nekad nalazio bunar jer više nema gornjeg prepoznatljivog dijela ovog objekta.

Privatno graditeljsko bogatstvo

Na svakom koraku kroz mjesto ulazimo u privatna dvorišta gdje se u različitim veličinama uz ponosne vlasnike, ali i napušteni ukazuju ovi spremnici vode. Šterna obitelji Crosila za razliku od drugih nalazi se pod krovom i to u nekadašnjoj štali. Navodno nitko nije htio piti iz tog bunara jer je vlasnica imala neke čudnovate moći.

Šterna sa čarobnim moćima (E. Strenja/Glas Istre)

Ljepši primjerak je ona Rože Križman, koju je 1885. izgradio dotični Fiorencis (tako kaže natpis na bunaru), a vodu je nekada koristila cijela stambena zgrada. Danas je napuštena cisterna doktora Frasele iz 1907. godine, a jedna od mlađih je svakako šterna obitelji Lazarić, koju je 1931. dao izraditi tadašnji gospodar Verzin. Zanimljivo je da danas u mjestu više nema obitelji s tim prezimenima. Jedan od najljepših i najočuvanijih primjeraka može se pronaći do kaštela u »korti« obitelji Manzin, koju je 1838. dao napraviti don Antonio Manzini. Današnji vlasnik Mario Manzin pokazao je njene specifičnosti, a to je uklesana krava i kameni poklopci, koji za vrijeme velikih kiša znaju izaći iz svojih kamenih kalupa.

Mario Manzin na svojoj šterni iz 1838. ima zanimljiv isklesani motiv (E. Strenja/Glas Istre)

Zajedničku šternu više obitelji Ferlin okruženu visokim zidovima kuća na drugom nam je katu pokazala Ana Ferlin, dok je Lučano Otočan vlasnik jedne od najmlađih betonskih šterni izgrađene 1965. godine, petnaestak godina prije gradnje javnog vodovoda u mjestu.

Šterne kao oblikovni

element trga

Nedavna obnova centralne šterne tradicionalnim materijalima ponovno je pokrenula pitanje revitalizacije i obnove ovih objekata, ali i pokazala na koji su način građene. Važno je naglasiti da je ovaj arhitektonski objekt u Istri bio rasprostranjen još u antici. One se pojavljuju uglavnom kao ukopane, zidane ili nadsvođene građevine od kamena. Unutarnji je sloj obrađen vodonepropusnom žbukom od vapna, mljevene opeke, kremenog pijeska i kadšto sitnih zrnaca vulkanskoga tufa. S vanjske strane većinom imaju klasično bunarsko krunište od kamena. Osim praktičnih razloga gradske su i seoske komunalne cisterne građene od 16. do 18. stoljeća važan oblikovni element koji se nalazi na središtima trgova što je i slučaj sa Svetvinčentom.

 

OSTAVITE ODGOVOR